O Josipovoj vjeri (Mt 1,18-24)

Jeste li ikada čuli da je neka žena zatrudnjela po Duhu Svetom? Znam, to se čini nemogućim! Iako to zvuči nevjerojatno, dogodilo se.
Autor: o. Arkadiusz Krasicki, CSSp Photo: pixabay.com nedjelja, 18. prosinca 2016. u 09:00

Što je mogao osjećati Josip kada je saznao da je Marija trudna? Bili su zaručeni, nisu još proveli noć zajedno, a ona trudna. Dramaturgija tog događaja je velika. Izgledalo je da je Josip prevaren. Tko zna što je proživljavao? Vjerojatno što i svaki drugi muškarac nakon slične vijesti:  Žena ti je trudna, ali ne s tobom. Za Josipa je to bio sudnji dan. On i ona su računali na predivan brak. Jesu bili siromašni, ali željeli su biti sretni. Što sada? Josip toliko voli Mariju da je pokušava spasiti. Židovsko pravo za takav slučaj predviđa ženino kamenovanje nakon poroda. Nije pravedno za ženu, ali takav je bio propis. Zato Josip milosrdno odlučuje da će on otići ne izvrgnuvši Mariju sramoti. Međutim, njemu se u snu javlja anđeo. To se događa u snu, a ne u stvarnosti. Čovjek često posumnja u snove. Josip je povjerovao. Zato je ova priča ponajprije o vjeri. Josip je povjerovao Bogu poput Abrahama.

Josip je nevjerojatan muškarac jer je povjerovao. On odlučuje povjerovati. Ako se mi odlučimo za takvu vjeru naš će se život preokrenuti. Ne u smislu da će biti sve savršeno i bez pogrešaka, nego upravo kao što se Josipu dogodilo.

Josip je poput svakog čovjeka sigurno osjećao sumnju. To je bilo iskušenje. Nije bilo tako da je jednog jutra rekao: Sve super, primam dijete, neću više sumnjati. Josip je bio običan čovjek, zato se u njegovu srcu morala javiti kušnja sumnje: A što ako sve to nije istina i netko se šali sa mnom. I obrnuto, svaka žena može to isto pomisliti i u svom srcu nositi veliku sumnju. To je kušnja koja se može odvijati kroz cijeli život: Kako ću njoj/ njemu povjerovati. I tu slijede stalna zapitkivanja: Reci mi kako, gdje, s kim, zašto? I nikako tome kraj: A što ako je ona to sve izmislila?

Josip se ne predaje tom iskušenju. On ne traži „svoje“ zbog uvrede, nego prima Mariju i dijete. On vjeruje. Zato je Josip nevjerojatan muškarac. Vjerujem da ima još takvih u ovom svijetu iako bi se ih moglo tražiti sa svijećom. To su muškarci koji toliko ljube, koji imaju povjerenja, ne zapitkuju, stabilni su u svojim osjećajima. To su muškarci koji uvijek udaljuju od sebe svaku ljubomoru i nepraštanje, svaku sumnju i sebičnost.

Josipova povijest je priča o vjeri. Nju nam Crkva nudi pred Božić. Želiš li povjerovati i dopustiti da se sve u tvom životu okrene naopačke? Josip je imao svoje planove i svoje vizije obitelji, odmora, mira, ali dogodilo se nešto sasvim drugo, neočekivano. To je istinita vjera.

Isus nas poziva na istinitu vjeru, ne na folklor ili starinske običaje jer na tom nivou zadržavamo se možda predugo. On nas poziva de prekinemo s grijehom i da sve očekujemo od Boga. Potpuno pouzdanje u Boga rađa savršenom ljubavlju. Tako je Josip potpuno ljubio.

Ova priča o vjeri nije samo za muškarce. Ona je i za žene. Uđimo u tu priču i pogledajmo što treba odbaciti od sebe a što ostaviti. Naučimo beskrajno ljubiti kako bismo odbacivali sva iskušenja i osudu nad drugima. Proživimo nadolazeći Božić upravo u takvoj vjeri koja uzrokuje potpunu promjenu i potiče na ljubav.

 

Da biste komentirali, prijavite se.