O blagoslovu (Mt 11, 2-11)

Toliko sam se trudio u svom životu radi tebe Gospodine, a ti nisi me izbavio? Zar je to blagoslov?
Autor: otac Arkadiusz Krasicki, CSSp Photo: pixabay.com nedjelja, 11. prosinca 2016. u 08:36

Postoje ljudi koji su  se razočarali u Boga. On mi je toliko obećao, ali ništa od toga! Oni pred očima i u svom srcu nose veliku bol jer su mislili da bi stvarnost trebala ipak drukčije izgledati. Njihov se život okrenuo u pustinju. Nema više života, nema radosti, nema nikoga.

Ivan je u zatvoru. Zna da ga za nekoliko trenutaka čeka smrt. Čeka u zatvoru. Umrijet će zbog mušica jedne lakomislene žene. Gleda svoj život. Gleda svoj kraj. Na početku njegova života bilo je jako veselo. Njegova teta Marija pomagala je njegovu majku. Još u majčinoj utrobi bio je izrečen blagoslov nad Ivanom. On će biti najveći među ljudima na zemlji. Cijeli je život živio isposnički, posvećen Bogu kroz nazirat. Njegove su propovijedi dolazile slušati mnogi ljudi. Primali su njegove riječi s oduševljenjem. Sada on očekuje smrt. Mučeništvo. Ivan šalje Isusu svoje učenike s pitanjem: Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo? Svatko se zajedno s Ivanom može zapitati: Je li to to? Zar je tako trebao izgledati kraj moga života? Je li to bila moja misija? Možda bi neki čak rekli: Toliko sam se trudio u svom životu radi tebe Gospodine, a ti nisi me izbavio? Zar je to blagoslov?

Isusovo rođenje također je obilježio blagoslov. On je blagoslovljen koji dolazi. Bog je postao čovjekom. Živio je za druge. Preuzima na sebe slabosti i bolesti drugih. Opraštao je grijehe. Međutim, svoji ga nisu primili (Iv 1, 11). Završio je na križu, umro i uskrsnuo. Zar je Isusova smrt blagoslov? Netko će reći da nije, ali za nas postaje spasonosna.

Većina nas imala je sretno djetinjstvo. Mama i tata uvijek su bili kraj kreveta. Poljubili su svoje dijete za laku noć. Zajedno molili, popravljali su dekicu. Tada nas svijet uopće nije zanimao. Nismo se trebali bojati za sutra niti strašiti jer su majka i otac uvijek bili pokraj. Blagoslivljali su svoje dijete. Kako je lijepo biti blagoslovljen. Kako je lijepo čuti od svoga roditelja: Bit ćeš veliki čovjek kada odrasteš. To su riječi blagoslova.  

Nažalost, ima i onih koji nisu doživjeli zagrljaj svojih roditelja. Ne sjećaju ih se više ili su im roditelji ostali u lošem sjećanju. Njihova su srca probodena roditeljskom odbačenošću. Nisu nikada osjetili roditeljski blagoslov. Osim riječi ohrabrenja čuli su neprekidnu psovku i osjećali su udarce po svome tijelu. Zar je to život blagoslovljen?

Isus Ivanu koji je u zatvoru i očekuje svoj zemaljski kraj prenosi blagoslov! To je poseban blagoslov: Blagoslovljen svatko tko se neće sablazniti o meni. Ivan je imao pouzdanja u Boga do kraja. On je znao da će se ispuniti obećanje o Mesijinu dolasku. Nije odustao.

Možda na svoj život gledaš kao na ćelavu pustinju bez života. Moguće da je to trenutačna situacija izazvana nekim problemom. Ili, tvoja pustinja traje godinama i nikako ne vidiš izlaz. Trebaš čuti blagoslov koji je Bog izrekao također i nad tobom: Ti si moje milje, moj sin, moja kćer. Blagoslovljen si kada ti je najteže, kad si usamljen i odbačen, kada čezneš za pravednošću i kada oskudijevaš i kada svi sve zlo govore protiv tebe. Radujte se blagoslovljeni (usp. Mt 5, 1-12).

Teško je prepoznati i osjetiti taj blagoslov kada je najteže. Možda se pitaš: Na što nalikuje moj život – rijeka trpljenja krivih situacija i međusobnih nesporazuma. Ivan Krstitelj prepoznao je vrijeme dolaska milosti i blagoslova. Samo Bog može promijeniti pustinju u plodonosan vrt.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.