O sobi i kolibi (Mt 10,37-42)

Svi smo vlasnici soba ili koliba. No ona su često prazna.
Autor: o. Arkadiusz Krasicki, CSSp Photo: pixabay.com nedjelja, 02. srpnja 2017. u 08:52

U Šunamu su živjeli dobri ljudi. Nije važno gdje se nalazi ta pokrajina, ali bitno je to da su njezini žitelji bili jako dobri za druge ljude. Imali su otvoreno srce za goste. Kada je ostario kralj David služila ga je Abišaga Šunamka. Prorok Elizej na svom putu upravo u Šunamu imao je svoje svratište, svoj darovan dom koji je rado posvećivao. Upravo u toj kući živio je bračni par koji nije imao potomstva. Moguće da je to bila njihova najveća želja imati potomka. Ta njihova želja bez prigovora bila je skrivena u njihovim srcima. Moguće, da je obitelj iz Šunama mislila Ako Bog da bit će dijete, ako ne hvala Bogu.
 
U njihovoj je kući bilo mjesto za proroka Elizeja. Svaki bi put  kad bi onuda prolazio imao je svoju sobicu: postelja, stol, stolica i svjetiljka. Soba je bila na krovu, odnosno na katu. Tu bi boravio. Obitelj iz Šunama darovala mu sve što je imala i mogla darovati. Oni su mu darovali svoje srce. To jest svoj topli dom. U toj sobici-kolibici Elizej bi provodio noć i dan. On je bio sveti čovjek. Obitelj iz Šunama brinula se za sveca. U njihovoj se kući susreli nevolja i blagoslov. Nevolja zbog djece, a blagoslov je silazio po svetom čovjeku.
 
U tipološkom shvaćanju osobe Isusa Krista on je novi Elizej, koji čini čudesa hodajući zemljom. Jesmo li si ikada postavljali pitanje zašto živimo na ovom svijetu usred nesreća i nestašica, ratova i kriza? Naš je cilj upoznati Boga. Svi smo vlasnici soba ili koliba. No ona su često prazna.
 
Obitelj iz Šunama mogla je svoju sobu ostaviti za sebe. Koristiti je u druge svrhe, ali odlučili su drugačije. Naše srce je upravo ta soba ili još bolje rečeno koliba što nas može asocirati na knjigu o kolibi u kojoj je izgubljeni čovjek razgovarao s Bogom. Tu su knjigu mnogi pročitali i mnogi su pogledali film. To je samo dokaz ljudske čežnje za susretom s Bogom. U tvojoj kolibici, u sobici rezerviraj mjesto za Isusa. On prolazi i želi odsjesti u tvom srcu. Nije mu potrebna postelja, stol, stolica i svjetiljka. On treba tebe. Svi smo iz Šunama. Jesmo zato da upoznamo Boga i da ga ljubimo.
 
U susretu s Isusom događa se jedan preokret. Soba obitelji iz Šunama je bila na katu. To nas može podsjetiti na gornju sobu u kojoj je Isus blagovao zajedno s apostolima posljednju večeru. Tu je stol, stolice, svjetiljka i postelja. Isus je uskrsnuo od mrtvih. Ustao je iz svoje postelje kako bi te pozvao za stol i tu darovao svoje tijelo. U ovom odlomku govori se i o kaležu hladne vode iako je u prijevodu čaša hladne vode. Za Isusa nije problem promijeniti vodu u vino. A kalež podsjeća na kalež u kojem je Kristova krv. Svjetiljka je Božja riječ. To sve imamo u svetoj misi. Sada je Isus domaćin, a ti gost.
 
Isus daruje puno više nego mi njemu dajemo. Ponekad je to ono minimalno čaša hladne vode ali to je već dovoljno da on zakorači potpuno u tvoj život. To je dovoljno da te iznova on  pozove za stol gdje je upaljena svjetiljka i spremne stolice. Bez obzira na to kako se osjećaš on će te po svojoj prisutnosti podići iz mrtvila i blagovati s tobom.
 
Svi smo iz Šunama. Tu žive gostoljubivi ljudi. Često otvoreno srce za drugoga postaje ulaz i prilika za susret s Bogom. Samo on pozna dubine tvoga srca. Zna što ti nedostaje i zašto nisi raspoložen. Samo on može tugu promijeniti u igru. Potraži ga u svojoj sobi, kolibi, to jest u svom srcu.
 

Da biste komentirali, prijavite se.