S Isusom u pustinji (Mt 4,1-11)

Isus je u pustinji. Duh ga je odveo na to mjesto. Osjećamo u tome napetost. Pustinja je gadno mjesto. Povezuje sa zlom i nestankom života. Tu đavao kuša Isusa.
Autor: o. Arkadiusz Krasicki, CSSp Photo: pixabay.com nedjelja, 05. ožujka 2017. u 10:09

Nakon svega prate ga anđeli. Od strahote, pustinja nas nakon iskušenja može podsjećati na raj. Mnogi interpretiraju četrdeset dana u pustinji kao četrdeset dana koje je Noa proveo u Arci. Isus je novi Noa. Đavao iskušava Isusa kao što je iskušavao Joba. Ali, nakon svih najtežih kušnji, događa se sve novo.

Upoznati smo s tom situacijom. Često smo odvedeni na neko ružno i hladno mjesto. Postoje mnoga pustinjska mjesta. Tu doživljavamo zavist: ´a negdje drugdje bilo bi bolje.´ Na tim mjestima osjećamo se izolirani od sviju iako živimo među ljudima. To su svakodnevne pustinje. Osjećamo neku nelagodu, turobno stanje. Ne želimo tu biti. Osjećamo naše slabosti i zato ne želimo tu biti, ali to je naš život. Pustoš je prije ili kasnije iskustvo svakog od nas. Oni koji bi nas trebali ljubiti, ne ljube nas. To su takvi trenuci koji su nas doveli do granica mogućnosti. To su trenuci kada si govorimo ´ako se tako i dalje nastavi neću izdržati. Ja to više ne mogu, puknut ću.´

Moguće da se i ti u tome prepoznaješ i osjećaš da si u izgnanstvu i pri kraju svojih mogućnosti. Osjećaš studen pustoši oko sebe i ne možeš izdržati ono što je iznad tebe i onoga pokraj tebe. Čini ti se da si izgubio put i sve je gotovo. Ako se tako osjećaš i pustinja je postala tvoja svakodnevica, znaj da je Isus ovdje, sjedi i čeka te. On govori: ´Tu sam ja prije tebe došao i čekam te. Prije nego što si došao na tvoje pustinjsko mjesto, u trenutak koji mrziš, znaj, ja sam tu prije tebe. Znam da na takvom mjestu ne možeš sam preživjeti.´

Teško je u pustinji biti sam Čak je i Isus imao anđele–poslanike. Oni su mu pomagali izdržati četrdeset dana. Pustoš je najgora, uništava. Tu nema života. Možda se i ti nalaziš u takvoj čudnoj pustoši. Oko tebe mnoštvo ljudi, a ti si sam. Ni od koga riječi ohrabrenja, pohvale. Život ti se čini isprazan.

Evanđelist Matej opisuje jedan poseban događaj ozdravljenje bolesne žene od krvarenja (9,18-26). Dvanaest je godina bila izolirana od svih. To je njezina pustinja. Nikoga nije smjela dotaknuti niti ju je itko smio dotaknuti. Ljudi su je, prema pravilniku židovskog zakona, izbjegavali zbog krvarenja. Živjela je među ljudima, ali u stvari je živjela u potpunoj samoći i usamljena. Ništa gore ne može se čovjeku dogoditi. Nitko je nije kroz dvanaest godina poljubio, zagrlio, ohrabrio. Sve dok se nije dogodio susret s Isusom: ´Hrabro kćeri, vjera te tvoja spasila.´ Isus ju je sreo u pustinji. Tu, gdje je najhladnije i gdje postoji najveća otuđenost, tu je bio Isus. Tu u toj praznini i usamljenosti dogodilo se čudo.

Moguće da se danas tako osjećaš. Ja kao svećenik želio bih postati tvoj poslanik, anđeo, navjestitelj Radosne vijesti, to znači evanđelja. Iskušavan si stalno jer borba traje bez prestanka (usp. Otk 12). Želim ti reći samo jedno: Isus je s tobom u tvojoj pustinji. On je tu prije tebe. Iskustvo pustinje je privremeno. Ti nisi stanovnik pustinje. Primi Radosnu Vijest. Đavao je poražen. Ima svoj kraj, i nema vlasti nad tobom. Mijenjajmo naše mišljenje. To znači, obratimo se!

 

Da biste komentirali, prijavite se.