(Ne)vjerujem u Isusovo uskrsnuće (Lk 24, 35-48)

Koje li veze ima nevjera učenika u Kristovo uskrsnuće s nama? Bez sumnje ima!
Autor: otac Arkadiusz Krasicki, CSSp/Laudato Photo: acobministries.org nedjelja, 15. travnja 2018. u 10:35

Vjerujemo li u to da je Božja riječ duh i život, preko apostola je poruka poslana i nama: I vama je teško povjerovati u Isusovo uskrsnuće! Čini se da se apostolima dogodio automatizam u hodu za Isusom. Stalno su bili s Njim. Naučavao ih. Unatoč tome što su i sami dobivali određene zadatke, uvijek su bili vidljivo povezani s Gospodinom. Nakon uskrsnuća, međutim  Isus progovara o njihovoj nevjeri i neznanju. Moguće je da su neke stvari odrađivali rutinski poput starih Židova, koji su se vodili običajima i tradicijom vlastitih obiteljskih interpretacija Zakona i Proroka. Tu gdje je rutina, tu nema slobode. Automatizam i rutina udaljuju od  Boga, o čemu svjedoče na temelju svojega iskustva mnogobrojni vjernici. Teško je uvjeriti onoga tko ima okorjele stavove. Nije  dakle čudno da se apostoli čude čudom kad su vidjeli uskrslog Isusa Krista.

Možemo li zamisliti Isusa koji nakon uskrsnuća dolazi među svoje nevjerne učenike? Izgleda da nije samo Toma bio nevjeran, nego su i drugi mnogi priželjkivali staviti svoje prste u Isusove rane. Treba znati da je Isus došao među sumnjičave apostole kao Bog i kao čovjek. Stoga si možemo zamisliti Isusa, koji sjeda za stol pomalo s nekom dozom ljutnje i kaže: Zašto ste zbunjeni? Zašto se sumnje rađaju u vašim srcima? Imate li što za jesti? I Evanđelist zaključuje: On uze ribu i pojede pred njima. Isus je morao dokazati njihovo neznanje o svome uskrsnuću. On to čini na način kako su u starini činili Židovi razlučujući duha od čovjeka. Automatizam i rutina prekrili su znanje učenika o svim proročanstvima koja su ih upućivala na Kristovo uskrsnuće.

Isto se događa i nama. Začahurimo se u rutinu i automatizam. Takvi dolazimo pred Gospodina. Više si ni ne posvješćujemo da je On tu, nego odmah stavljamo pred njega sve naše boli i jade. To je ista  situacija u kojoj su se našli apostoli i učenici. Čuli su da je Isus uskrsnuo, ali nisu vjerovali. Čini nam se da puno toga znamo o vjeri i Crkvi, ali to je zapravo varka jer Božju riječ niti  duhovnu dobru knjigu mjesecima nismo držali u rukama. Ne zanimaju nas te „stvari“ jer živimo u uvjerenju koje nam donosi duhovni automatizam i rutina, što polako ubija vjeru i duhovnog novog čovjeka u nama. Neznanje baca unazad (usp. Hoš 4, 6) i dovodi do smrti u grijesima, iako smo novi i odozgor rođeni (usp. Iv 3, 3-21).

Što radi Isus? On vidi sumnje i neznanje svih, onih ili ovih učenika, koje je zastrla rutina. Dobro zna da o uskrsnuću govore samo ustima, ali u svome srcu nisu povjerovali. Zato se lako odlučuju na grijeh i tamu. Njihove su pameti svezane različitim slikama o Bogu, koji zapravo to nije. Nemaju znanja jer ne čitaju, ne istražuju, ne slušaju, ne meditiraju. Teško im je ići za Isusom, koji je Put, Istina i Život. Isus to zna. Stoga im dopušta pogledati njegove rane. No, to nije obično gledanje, kao što se gledaju eksponati u muzeju ili film. To se gledanje povezuje s vjerom i aktivnim znanjem: Opipajte me! Pogledajte ruke i noge moje! Isus traži njihovo osobno iskustvo, koje se temelji na vjeri, ali isto tako i na znanju. Tek će tada vjersko iskustvo biti potpuno. Isus i danas ide pred nama. Daje svoje tijelo i svoju riječ za jelo. Tko ljubi Isusa taj čuva njegove riječi (usp. 1Iv 2, 1-5).

Često se povodimo za drugima. Ne ispitujemo, ne istražujemo. To kao da ne želimo opipati Isusove rane govoreći: Hvala ti Isuse, meni to nije potrebno jer vjerujem! Je li to istina? Vjera i znanje dovode do integralnosti osobnog iskustva.

Molimo Gospodina da nam svojim Duhom rasvijetli pamet: Obasjaj nas Gospodine svjetlom svoga lica! Tu proročku rečenicu poručuje nam psalmist (Ps 4, 7). Upravo to radi Isus svojim učenicima. On im otvara pamet da mogu razumjeti Pisma i konačno shvatiti da je On nakon smrti uskrsnuo. Stoga, u Isusovo će se ime propovijedati otpuštenje grijeha i pomirenje s Bogom i nema drugoga imena po kojem bili bismo spašeni. Isus je svjetlo svijeta, koje obasjava svakog čovjeka koji mu se približava. To je osobno iskustvo susreta s Uskrsnulim. To iskustva zahvaća cijelu osobu. U boljoj smo prilici nego apostoli povjerovati da je Isus Krist uskrsnuo i da je sada s nama.

 

Da biste komentirali, prijavite se.