O Isusu na vratima (Mk 13,24-32)

Padajuće zvijezde s neba i mjesec bez sjaja simbol su noći. Nije samo riječ o padanju nebeskih tijela, nego se uz tu sliku povezuje muka, odbačenost, trpljenje, a često i beznađe. Upravo po svojoj muci, Isus ulazi u takvu tamnu noć, koja je završila smrću.
Autor: otac Arkadiusz Krasicki, CSSp Photo: therakyatpost.com nedjelja, 15. studenog 2015. u 09:00

Evanđeoski tekstovi o posljednjim danima u kojima će se sunce pomračiti, mjesec više neće svijetliti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati, uvijek nas plaše. Strah nas obuzima  na samu pomisao što će se to zbiti i paralizira nas. No, taj Dan, kojeg puk zove smak svijeta, sigurno će doći. Tada ćemo ugledati Sina Čovječjega koji dolazi na oblacima s velikom moći i slavom! Mnogi će u ovom trenutku reći: Bojim se! Dosta! Neću slušati!

Je li uistinu tako? Isus se ne obraća mnoštvu. On govori samo četvorici učenika dok su bili zajedno na Maslinskoj gori nasuprot židovska Hrama (Mk 13,3). Zanimljivo je to da nasuprot potresnim slikama, Isus govori o cvjetajućoj smokvi, a ne o uveloj ili suhoj smokvi. Njezin je plod sladak. Njezina biološka aktivnost nakon zime govori o skorom ljetu. Ljeto je nešto lijepo. Tada ima najviše plodova voća i povrća. Time Isus želi poručiti da odabrani apostoli gledaju ono što je lijepo i što donosi plod. On ih ohrabruje, a ne plaši. Iako se njegov govor zbio u proljeće uoči njegove muke i smrti.

Padajuće zvijezde s neba i mjesec bez sjaja simbol su noći. Nije samo riječ o padanju nebeskih tijela, nego se uz tu sliku povezuje muka, odbačenost, trpljenje, a često i beznađe. Upravo po svojoj muci, Isus ulazi u takvu tamnu noć, koja je završila smrću.

Što su padajuće zvijezde s neba? Zvijezda je tijelo nebesko koje svijetli. Ponekad i za ljude govorimo da su zvijezde. Danijel u svoj knjizi proročanstava govori o pravednim ljudima koji će sijati na nebu poput zvijezda (Dn 12,3). No, često zvijezde jednostavno padaju s neba. One su i četvorica apostola, ali svi mi. Nažalost, zbog svoje nesavršenosti često padamo s neba. I apostoli nisu bili savršeni, kao što ni mi nismo savršeni. Često razočaramo druge, izdamo ih. Možda su mnogi u nas izgubili povjerenje. Time smo mi ili netko nama učinio upravo takvu tamnu i strašnu noć. Možda nam je netko trebao biti potpora kao muž ili žena, a to zapravo nije. Ta zvijezda je pala s neba i leži na zemlji.

Možda se sada nalaziš u takvoj tamnoj i strašnoj noći. Teško ti je. Tjednima se ne pojavljuje osmijeh na tvojem licu. Imaš osjećaj da su te svi napustili, a ti polako duhovno umireš. Moguće da se osjećaš tako kao da ti je netko isključio duhovnu struju i više ne vidiš sunca niti izlaza jer je jednostavno u tvom životu noć. I sve se uzdrmalo i potreslo. U tim trenutcima Isus i tebi govori da je prošao isti put koji ti sada prolaziš. On zna taj osjećaj napuštenosti. I kada ti bude tako, znaj da je to taj trenutak kada Isus dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. Ne boj se! On stoji na vratima – kao što piše u evanđelju! To je autentična slika njegove blizine. Isus nas hrabri i u trenucima konačnoga kraja svijeta. Slike padajućih zvijezda i smokve, ali ovoga puta zrele smokve, ponovit će se u Otkrivenju: I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. (Otk 6, 13) Smokvice koje će pred naletom žestokog vjetra padati na zemlju, nisu slike straha nego nagovještaj njegove konačne blizine.

Kada je noć, tada gubimo glavu. Bog nam se čini dalekim i mislimo da nas je zaboravio. Međutim, plodove će ubrati upravo tada kada je strašna i tamna noć i kada je najpotresnije. Pred svitanje, noć je najtamnija. Upravo tada Bog dolazi s moći. On u najtežim trenutcima otvara vrata tvoga srca i kaže ti:  Evo me! Pogledaj što je u tvojem životu još uvijek tamno i mračno. Pogledaj gdje se ugasilo sunce i čak se ni mjesec ne vidi. Pogledaj svoje potresne situacije i zvijezde koje su pale na zemlju. I tada reci Isusu: Sjedni kraj mene i govori mi o razlistanoj i raspupanoj smokvi. O tome da šalješ svoje anđele koji će izvući svako dobro oko mene i iz mene. Sjedni kraj mene i otvori vrata da te vidim na vratima.

Upravo to evanđelje čitamo da se ohrabrimo, a ne zato da nas plaši. Ne vrijedi pitati kada će biti kraj svijeta, jer svako od nas ima svoj vlastiti kraj svijeta kada se gasi svjetlo. Moli Isusa da bude kraj tebe.
 

Da biste komentirali, prijavite se.