Traže se sveti svjedoci (Mk 1,1-8)

Svetost se rađa kroz svakodnevni kreposni život. Bog uvijek prati čovjeka svojom milošću na tom putu. Mnogi strpljivo koračaju i svaki dan sve više shvaćaju potrebu svetosti i svjedočenja. U posljednje vrijeme imam ipak dojam da se stvorila određena napetost između sada i ponovnog dolaska Isusa Krista u slavi.
Autor: pater Arkadiusz Krasicki, CSSp Photo: www.samopismo.net nedjelja, 07. prosinca 2014. u 11:21

Čini se da ljudi više ne mogu čekati. Nedostaje im strpljenja. Što mislite zašto je to tako? Često je razlog tome kriva interpretacija Božje riječi. Pojedinci na vlastitu ruku tumače Božju riječ i time dolaze do krivih zaključaka. Međutim, Gospodin zahtjeva od nas svetu strpljivost jer je on svet i strpljiv.

Nitko ne zna kada će doći Dan Gospodnji, ali sigurno je da će doći poput tata koji iznenada provaljuje u kuću. Sveti Petar svjedoči da su Isusova obećanja istinita i nalaže da zašute svi koji Gospodina smatraju sporim i podsmjehuju se kršćanima što čekaju ponovni dolazak Gospodina u slavi. Mi iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje prebiva pravednost. Zašto ipak Isus još ne dolazi? Zato što se Božje vrijeme ne mjeri ljudskim mjerama vremena. Božje odgađanje svojega konačnoga zahvata i njegova strpljivost proizlazi iz njegove želje da se svi ljudi obrate i da stignu do spasenja. (usp. 2 Pt 3,8-14)

To je vrlo jednostavno za shvatiti i primijeniti na svakodnevni život. Vjernik se ne smije prepustiti lošem životu i time se okrenuti od Boga jer time vrijeđa Božju ljubav u njegovoj nevidljivoj prisutnosti i gazi obećanja. Hoćemo li prepoznati nadu, koja izvire iz Božjih obećanja?

Vratimo se iznova Gospodinu. Poravnajmo sve ono što je krivudavo u nama. Naš je Bog strpljiv. Ima razumijevanja za nas. Njegova je najveća želja da se svi ljudi spase i da dođu do spoznaje istine, da nitko ne propadne, nego da svi prispiju do obraćenja. A u ovome međuvremenu očekivanja ponovnog dolaska Isusa Krista, umjesto da se prepuštamo mnogim beskorisnim i opasnim maštanjima i nagađanjima o tome kada će se i kako će se sve to dogoditi, živimo kreposno. To znači, predajmo se molitvi i ljubavi koja je jedina kadra čekati. Odbacimo svaki grijeh i poroke koji nas uvode u misterij zla. Pogledajmo oko sebe i svjedočimo dobrim djelima i nadahnutom riječju.

Ivan Krstitelj je svjedočio. Njegove su riječi bile jake i uvjerljive. Mnogi su se po njemu odlučili za život po Božjem naumu. Zašto je Ivan toliko jak svjedok? Dakako po samom izabranju, ali ponajprije po revnom navještaju Božjeg kraljevstva. Ivan je koračao putem kreposti. Kroz odricanje i uživanje u ovom svijetu, postao je istinitim svjedokom kadrim osluškivati poticaje Duha Svetoga. Tako se rađa svetost, ne samo Krstiteljeva, nego svetost svakoga.

Mnogima danas Isus želi doći upravo po nama kao što je došao po svjedočanstvu Ivana Krstitelja. On želi da mu budemo preteče. Ponirući u evanđelje upoznajemo Isusa. Primajući njegovo tijelo postajemo drugi Isus Krist. Mogu li nas ljudi prepoznati kao istinite svjedoke koji umiju govoriti o Isusu tako da to svi razumiju? Da bismo bili sveti svjedoci i Isusovi navjestitelji nije potrebno da budemo školovani filozofi ili teolozi. Isus traži našu revnost u upoznavanju Njega te potpunu poniznost u navještaju Božje riječi. On od nas očekuje da živimo ono što propovijedamo. Krepostan život neka nas dovede do potpune svetosti i ujedinjenja s Isusom Kristom.

Da biste komentirali, prijavite se.