O reagiranju na prvu (Lk 9, 51-62)

O, samo da hoćemo skrenuti pozornost na Isusovu riječ!
Autor: otac Arkadiusz Krasicki, CSSp Photo: pixabay.com ponedjeljak, 27. lipnja 2016. u 09:21

Sigurno ste se našli u situacijama u kojima ste burno reagirali onako kako se to kaže na prvu.  Možda su se sijevale munje i vatra iz vaših usta, ali kad ste se smirili sami ste zaključili da vam to uopće nije trebalo. Povrijedili ste sebe, povrijedili ste ljude oko sebe. Život se, međutim, sastoji o mnogih nezgoda. Dosta je izaći iz kuće na prometnicu, ali i u kući među ukućanima nalazimo se u sličnim situacijama. Reagiranje na prvu može nas izgubiti. Uništava prijateljstva. Pogledajte sami koliko ste prezimena obrisali iz vašeg imenika.

Moguće da vam se iste reakcije na prvu  događaju i na vjerskom području. Tvoja djeca ili muž ne žele poslušati tvoja nagovaranja: Pođi u crkvu na misu. Moli! Ponekad imaš dojam da nemaš više snage i toneš u izazvanoj bjesnoći. U tim trenutcima možda i ti reagiraš na prvu. Mogli bismo u beskraj govoriti o primjerima iz života kada reagiramo na prvu, ali to neće ništa promijeniti dok sami ne shvatimo potrebu za promjenom. Stavimo se stoga u kontekst Isusova hoda u Jeruzalem jer i naš je život hod.

Dok je Isus bio na putu pratili su ga njegovi učenici. Prolazili su kroz Samariju –pokrajinu između Galileje i Judeje – čiji žitelji nisu voljeli Židove iz Galileje. Nije dakle čudo da ih nisu htjeli primiti na noćenje umorne od puta. Reakcija je temperamentne braće Ivana i Jakova bila upravo na prvu. Htjeli su negostoljubivim Samarijancima vratit ognjem paleći njihovo selo: Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih? To ponašanje podsjeća na jedan događaj iz Starog zavjeta. Prorok Ilija sjedio je na drvetu a njemu su dolazili kraljevi izaslanici s naredbom da siđe. Kralj je tražio savjete kod lažnih proroka i vračara. Ilija je na svakoga na dvojicu izaslanika spustio oganj s neba osim na trećeg koji ga je zamolio da siđe s drveta i pođe kralju (2 Kr 1, 10-12). Moguće da su se Jakov i Ivan prisjetili toga događaja ili je pak riječ o njihovim temperamentima i reakciji na prvu.

Ići za Isusom ne znači bacati oganj s neba. Isus upozorava svoje učenika. U većini tekstova piše: No on se okrenu i prekori ih. Međutim, postoji još jedan prijevod, koji se ne koristi često. Prema njemu Isusu bi rekao: Ne znate čijeg ste duha. Jer sin Čovječji nije došao upropastiti ljudske duše nego ih spasiti. Ta rečenica će nam bolje pomoći shvatiti i naše reakcije na prvu.

Temperament je sigurno dar koji omogućava još više ljubiti i biti milosrdan, ali kada ga se krivo koristi postaje opasano oružje protiv drugih. Postoji li dakle rješenje? Tko će nam reći kako živjeti? Odgovor se skriva u Božjoj riječi jer nas ona odgaja i sam Bog govori kako trebamo živjeti. Ispituj kakav je to duh u tebi u trenutku kada se naljutiš, rasrdiš i kada želiš da oganj siđe s neba jer te netko uvrijedio riječju ili djelom.

Kršćani su hrabri ljude jer odvažno slijede Isusa. Pomalo nas zbunjuju Isusove riječi. Čine nam se nemogućom misijom. Kako Sin Čovječji nema gdje glavi nasloniti dok ja to imam; kako neću oprostiti roditeljima koje toliko volim? Predmnijevam da je riječ o duhovnoj bitci. Svatko je pozvan ojačati vezu s Bogom. Sigurno se to odražava u rečenici Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje. Prema tome može se i reći da onaj koji reagira bjesnoćom na prvu i ne želi promjenu nije prikladan za Božje kraljevstvo.

O, samo da hoćemo skrenuti pozornost na Isusovu riječ! U mnogim smo situacijama kada možemo primijeniti Isusove riječi. Svijet će izgledati drugačije ako nećemo reagirati na prvu.

 

Da biste komentirali, prijavite se.