O slonu i o ručku (Lk 17,5-10)

Mnogi ljudi kažu da je za njih Stari zavjet pretežak, neshvatljiv. Ne mogu ga čitati jer ih navodi na nešto drugo samo ne na Boga.
Autor: o. Arkadiusz Krasicki, CSSp Photo: pixabay.com ponedjeljak, 03. listopada 2016. u 08:10

Zasigurno, starozavjetni su spisi teški i sadrže mnogo nerazumljivih vizija. No, to je proročki jezik koji se otkriva u Novom zavjetu. Čitanje iz knjige proroka Habakuka je podosta razumljivo i prihvatljivo (usp. Hab 1,2-3). Svatko se može u njemu pronaći.
 
Prorok Habakuk pita: Gospodine, zašto ne vidim tvoju pomoć u mom životu? To je ujedno i naše pitanje. Toliko puta želimo učiniti dobro, a nameće nam se zlo. Kao da je među nama zlo, bjesnoća, situacija koja se ne može protumačiti. I mi pitamo Boga: Molim ti se i zašto me ne čuješ. Molim te za moju obitelj, a tu ništa se ne mijenja. Molio sam te za posao, ali nema posla. I kao uvijek pitanje Zašto se to upravo meni mora dogoditi?
 
Odgovor na ta sva pitanje donosi nam Isus u govoru o vjeri, koja bi trebala biti velika poput  malog gorušičinog zrna. Da imamo takvu vjeru tada bismo mogli reći: Dude, iščupaj se i presadi se u more, i dud bi nas poslušao.
 
Naravno, Isus ne govori o snazi volje, o tomu da se netko duhovno napne i snagom svojih misli prebaci murvu u more. Kako bismo bolje shvatili taj odlomak zaustavit ćemo se na riječi dud. 
 
Ta se riječ spominje nekoliko puta u Bibliji, a osobito u Starom zavjetu. Izdvojit ćemo jedno od tih mjesta. Izraelci su izgubili bitku od Grka jer je njihovim borbenim slonovima davan sok od duda (1 Mak 6,34). Taj je sok djelovao poput droge. Slonovi su pobjesnjeli i sve su oko sebe uništili. I kod nas se prije znalo reći nemirnoj djeci: Ponašate se ludo kao da ste se napili soka od duda.
 
Svatko od nas ima neku zapreku u sebi, neko ludilo, bjesnoću koje se ne može otarasiti. Ona jednostavno smeta jer ne dopušta primijetiti dobro u sebi i oko sebe. Sprječava vidjeti Boga u najtežim situacijama. Zato se često ponašamo kao ludi slonovi. Isus nam govori: Vjeruj i tako ćeš iščupati dud iz svoga života. Baci ga u more. Dud sam po sebi ima duboke i široke korijene.

Moguće da je to dobra usporedba s našim duhovnim zaprekama. More za Izraelce označava smrt. Morska voda uništava život. Tako dud koji je simbol zla u nama treba ići u more, u simbol svih zala.
 
Zar i dalje misliš poput proroka Habakuka da te Bog ne vidi i ne čuje tvoj vapaj? Ime Habakuk zapravo znači zagrljaj. U knjizi proroka Danijela postoji jedan dječak koji se zove Habakuk. Najvjerojatnije on nije prorok, ali važno je njegovo ime.
 
Habakuk dobiva od Boga zadaću. Mora odnijeti ručak proroku Danijelu koji se nalazi u jami sa sedam lavova. Kako to i inače biva, dječaku se ne ide. Tada anđeo Gospodnji uzima Habakuka za vrh glave i prebacuje ga izravno s ručkom pred Danijela. Tada Prorok zahvaljuje Bogu: Spomenuo si se Bože i nisi zapustio one koji te ljube (Dn 14, 34-39).
 
Moguće da ne primjećuješ Božju prisutnost jer je još uvijek neki dud ostao na životu. Trebaš ga iščupati! Bog i tebi šalje Habakuka, odnosno svoj zagrljaj. Znam, teško je to osjetiti osobito kad je u pitanju životni neuspjeh, bolest, smrt, nezaposlenost. Moguće da se i ti nalaziš u takvoj jami s lavovima i dudovima koji ne dopuštaju vidjeti Božja djela i radovati se.
Znaj da svaki put Bog šalje dječaka s ručkom i to samo za tebe kako bi se sam uvjerio da te Tata ljubi.
 
Koji su tvoji dudovi? Kada ih želiš iščupati? Gospodine, umnoži nam vjeru da je možemo raspirivati po cijelomu svijetu!
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.