Prehrana dijabetičara

Procjenjuje se da će do 2030. godine približno 439 milijuna ljudi diljem svijeta odnosno 7,8% odrasle populacije imati dijabetes.
Autor: Doc.dr.sc. Darija Vranešić Bender/Laudato Photo: www.thefoodrevolution.org utorak, 23. rujna 2014. u 11:01

Najveći porast broja oboljelih očekuje se u zemljama u razvoju. Također, u posljednjih je tridesetak godina broj osoba s dijagnozom dijabetesa porastao za 20%. Stoga Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kontinuirano ističe dijabetes kao značajan javno-zdravstveni problem koji poprima epidemijske razmjere u brojnim regijama svijeta.

Dvije su osnovne vrste dijabetesa. Dijabetes tip 1 je autoimuna bolest kod koje gušterača proizvodi premalo inzulina ili ga uopće ne proizvodi, što znači da šećer iz krvi uopće ne može ući u stanice. Od te vrste dijabetesa obolijeva manji broj dijabetičara ili najviše do 10 posto. Procjena je da je takvih bolesnika u Hrvatskoj oko 17.000.

S druge strane, znatno je češći dijabetes tip 2, koji je uglavnom je povezan s načinom života, odnosno s debljinom i premalo tjelesne aktivnosti te pušenjem. Iako kod takvih bolesnika gušterača proizvodi inzulin, stanice su na njega neosjetljive, a posljedice su slične kao kod dijabetesa tipa 1 jer šećer ostaje u krvi, a ne ulazi u stanice. Među oboljelima od dijabetesa tipa 2 sve je više djece, a uzrok je najčešće debljina kao posljedica neadekvatne prehrane, slatkih gaziranih napitaka i premalo kretanja.

Prehrambene smjernice za dijabetičare predstavljaju univerzalne principe pravilne prehrane koji vrijede za opću populaciju. Međutim, dijabetičari ih se moraju strogo pridržavati, bez većih odstupanja od zadanog broja, veličine i rasporeda dnevnih obroka koji su prilagođeni vrijednostima glukoze u krvi.

Prema smjernicama Američkog Dijabetičkog Društva, dnevni unos ugljikohidrata bi trebao iznositi od 45 do 65% ukupnog kalorijskog unosa. Unos masti bi se trebao kretati između 25 i 35%, a unos bjelančevina između 12 i 20%.

U skupinu ugljikohidrata pripadaju jednostavni i složeni ugljikohidrati. Jednostavni ugljikohidrati kao što su glukoza, fruktoza i saharoza se ne preporučuju u prehrani osoba s dijabetesom, osim u niskim količinama u liječenju hipoglikemije (niske razine glukoze u krvi). Posebnu pažnju valja obratiti na unos fruktoze koja je sve prisutnija u modernim prerađenim proizvodima u obliku fruktoznih sirupa. Smatra se da prekomjeran unos fruktoze nepovoljno utječe na lipidni profil, debljinu i metabolički sindrom. Istodobno, fruktoza iz voća ne smatra se problemom jer su količine tako unesene fruktoze prihvatljive.

Od različitih vrsta masti dijabetičarima se preporuča unositi jednostruko (maslinovo ulje, orašasti plodovi) i višestruko nezasićene masne kiseline (omega–3 iz plave ribe i sjemenki sezama), dok se unos zasićenih masnih kiselina treba ograničiti na manje od 7% ukupnog dnevnog unosa radi njihovog štetnog djelovanja na kardiovaskularni sustav. Unos transmasnih kiselina iz hidrogeniranih biljnih ulja (i svih namirnica koje ih sadrže, poput vafla, keksa, lisnatog tijesta i sličnih proizvoda) treba u potpunosti ograničiti.

Kod unosa bjelančevina prednost bi trebalo dati bjelančevinama biljnog porijekla i to onima iz ribe i mesa peradi.

Brojna istraživanja ukazala su na blagotvorni učinak mediteranske prehrane u prevenciji i potpornoj terapiji dijabetesa. Usporedbom prehrane siromašne mastima (kakvu preporuča American Heart Association) i mediteranske prehrane, pokazalo se da je mediteranska prehrana znatno uspješnija u kontroli razine glukoze u krvi u pretilih osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2. Dodatno, mediteranska prehrana ne dovodi do većeg gubitka na tjelesnoj masi od prehrane siromašne mastima.

Ukoliko se pravilnoj prehrani pridruži i redovita tjelovježba te izbjegavanje stresa, razina glukoze u krvi zasigurno će se početi približavati željenim (referentnim) vrijednostima. Stoga se čini da su prehrana i način života moćni alati za borbu s dijabetesom.
 

Da biste komentirali, prijavite se.