Zašto šećer nije dobar za zdravlje?

Konzumacija šećera u Hrvatskoj je vrlo visoka, prosječno se unosi čak 150 g šećera iz različitih izvora dnevno što predstavlja čak četvrtinu ukupnih potreba na energiji. Na godišnjoj razini to je više od 50 kg.
Autor: Doc.dr.sc. Darija Vranešić Bender/Laudato Photo: www.yalescientific.org srijeda, 11. lipnja 2014. u 11:31

Čistog bijelog šećera prosječni Hrvat pojede oko 10 kilograma godišnje. To nas svrstava među zemlje s vrlo visokim unosom šećera koje predvodi Izrael s godišnjim unosom od 66 kg šećera iz različitih izvora.

U prošlim stoljećima šećer je bio skupocjena i rijetka hrana, uglavnom rezervirana za najbogatije slojeve društva i označivao je vrhunac obroka. Danas, kad je razmjerno jeftin, omogućuje industrijskim slatkišima da opstanu kao svakodnevni, uobičajeni užitak. Europa gotovo nije poznavala bijeli, odnosno obični konzumni šećer sve do 1100. godine, a luksuzom je smatran sve do 1700. godine. S vremenom, šećer počinje osvajati sve znatnije mjesto u delicijama, a srednjovjekovni recepti s francuskoga i engleskoga dvora spominju ga kao bitan dodatak ribljim i mesnim umacima, šunki te raznim desertima od voća i jaja.

Šećer je postao široko dostupan u 18. stoljeću, kad se cijele kuharice počinju posvećivati izradi slatkiša. Englezi su razvili posebno snažnu naviku šećerenja i konzumirali su velike količine šećera u čaju i džemovima što je, navodno, pokretalo radničku klasu. Engleska potrošnja šećera porasla je s dva kilograma po glavi stanovnika 1700. godine, na pet kilograma 1780. godine. Golema potražnja Zapadnoga svijeta potaknula je sedmerostruko povećanje proizvodnje šećera između 1900. i 1964. godine. To se ne može usporediti ni s jednom drugom namirnicom u povijesti. Usporedo s povećanjem unosa šećera raste učestalost debljine.

Hrvatska je po učestalosti debljine i pretilosti vrlo visoko na ljestvici europskih zemalja. Skriveni šećeri vrebaju iz različitih namirnica i napitaka, a najveći problem, posebice za djecu i mlade su gazirana pića i cola-napitci te različiti slatkiši, keksi, čokolade i slični proizvodi. Gazirani sokovi u 1 decilitru osiguravaju 42 kcal koje u potpunosti potječu od šećera. Dakle, 1 dl cole ili sličnog napitka sadrži približno 10 g šećera (ekvivalent 2 čajne žličice). Slatkiši poput bombona, lizaljki, gumenih bombona sadrže isključivo šećer, a ponekad i umjetne boje i aditive i stoga su neprihvatljivi za učestalu konzumaciju, a djeci su upravi takvi proizvodi najprivlačniji. Keksi često sadrže i velike količine masti, bogati su zasićenim i trans masnim kiselinama koje imaju negativan učinak na zdravlje srca i krvnih žila. Jedna prosječna čokoladica sadrži oko 250 kcal, kao i limenka cola-napitka, za čiju energetsku potrošnju treba voziti bicikl više od sat vremena. Iste te kalorije obično zamjene zdravi dio obroka koji se uslijed zasićenosti šećerom jednostavno ne pojede.

Osim što loše djeluje na vitku liniju i zdravlje zubi, šećer je i potvrđeno adiktivan. Neki ugledni stručnjaci čak povlače paralelu između alkohola i šećera – radi se o supstancama koje su neizbježne (široko dostupne i ukorijenjene u navike društva), toksične (imaju negativan učinak na zdravlje), stvaraju ovisnost i mogu se zloupotrebljavati te imaju negativan učinak na društvo. Prekomjerne količine šećera djeluju negativno na zdravlje potičući cijeli niz bolesti koje čine metabolički sindrom, a sve je više studija koje dokazuju kako šećer i slatka hrana mogu potaknuti ovisničko ponašanje u ljudi. Stoga se porezi na slatku hranu razmatraju vrlo ozbiljno.
 

Da biste komentirali, prijavite se.