Croatian English German Italian

Ispovijedati vjeru pjesmom

Osim važnosti komunitarne dimenzije Vjerovanja, važno je i njegovo pjevanje. Dakle, ne tek da ga zajednica zajedno moli već da ga zajedno pjeva.
Autor: Bruno Diklić/Laudato/D.T. Photo: pixabay četvrtak, 27. srpnja 2017. u 08:49
Foto
 
Kada smo zadnji put na euharistijskom slavlju čuli pjevano Vjerovanje? Jesmo li zapravo ikada, sudjelujući u misi, pjevali ispovijest vjere?
 
Zanimljivo je da Uputa o glazbi u svetom bogoslužju (Instructio musicam sacram, br. 29.-31.) iz 1967. god., kada razlikuje tri stupnja svečanosti euharistijskog slavlja, pjevani Credo stavlja u drugi stupanj i to čak prije pjevane prikazne pjesme ili Aleluja prije evanđelja! Kada usporedimo to s današnjom situacijom, očito je da pjevanje Vjerovanja nije pronašlo put niti zaživjelo u praksi naših crkvenih zajednica, što nije slučaj, ako se malo bolje prouči, na primjer na germanskom govornom području. Već spomenuti dokument ističe kako dijelove ordinarija mise (kao npr. Gospodine, smiluj se i Slava) može pjevati samo zbor, ali za Vjerovanje, jer je to ispovijest vjere, crkveno učiteljstvo smatra da dolikuje da ga svi zajedno pjevaju (IMS, br. 24). Nitko od ljudi ne može vjerovati sam, vjera je nešto zajedničko. Baš zato i ispovijest vjere, koju izgovara čitava zajednica na liturgijskom slavlju u jedan glas, nužno po naravi stvari zahtijeva sudjelovanje i zajedničko moljenje čitave okupljene zajednice. U rimskoj krsnoj liturgiji u 6. st. izabranicima se predavalo Nicejsko-carigradsko vjerovanje tako da bi ga pjevao akolit. U 10. st. pjevanje vjerovanja sve je više preuzimao zbor klerika, a kasnije su se od istoga stvarale dugačke polifonije te se tako izgubila izvornost i smisao tog dijela liturgije što ga moli cijela zajednica.
 
Osim važnosti komunitarne dimenzije Vjerovanja, važno je i njegovo pjevanje. Dakle, ne tek da ga zajednica zajedno moli već da ga zajedno pjeva. U našim pjesmaricama postoji nekoliko parafraza Vjerovanja, a osobito je poznata i raširena ona koja se pjeva u božićnom vremenu. Ako pogledamo Liber usualis, vidjet ćemo, uz 18 klasičnih latinskih gregorijanskih misa, 6 napjeva za Credo. S druge strane, novije pjevane mise redovito više ne sadrže uglazbljeno Vjerovanje jer se ono rijetko gdje pjeva. No zašto bi bilo važno i dobro barem ponekad pjevati Vjerovanje, iako se to zbog dužine teksta čini pomalo nepraktičnim? Čovjek koji vjeruje, koji je oduševljen svojom vjerom, jednostavno osjeća potrebu pjevati. Ima li boljeg načina da se iskaže sama ispovijest vjere i temeljni iskaz priznavanja Boga nego pjesmom?
 
Vjeru izražavamo pjesmom, a samo Vjerovanje, kao sažetak, sumarij, ali i temeljni izričaj svega u što vjerujemo, trebalo bi češće odjekivati našim crkvama. Vjerovanje je ''duhovni pečat, ono je razmišljanje našega srca i kao njegova stalno prisutna straža, ono je sigurno blago naše duše.'' (sv. Ambrozije)

 
Izvođači