Croatian English German Italian

Padre Pio

Na današnji dan prije 45 godina umro je veliki svetac i mistik, kojega čitavi svijet poznaje pod imenom Padre Pio.
Autor: Ana Dagelić/Laudato Photo: http://maestroviejo.wordpress.com ponedjeljak, 23. rujna 2013. u 14:27
Foto

25. svibnja 1887. godine rođen je u Pietrelcini, malom talijanskom gradiću, čovjek čiji blagdan Crkva danas slavi s velikom radošću, Padre Pio. Obitelj u kojoj je Padre Pio odrastao bila je religiozna, štoviše, posvećena molitvenom životu, pa je on već kao petogodišnji dječak ponizno i s velikom ljubavlju posvetio svoj život Gospodinu. Volio je biti sam, pjevati hvalospjeve Bogu, moliti i provoditi vrijeme u tišini. U kasnijim godinama, komentirajući godine dječaštva, Padre Pio otkrio je da je već tada uočio znakove posebnoga poslanja, naime, mogao je jasno vidjeti svog anđela čuvara i razgovarati s njime, a primio je i milost ukazanja Gospodina Isusa i Blažene Djevice Marije. Tadašnji duhovni život Padre Pija bio je također iskušavan napadima Zloga.

Njegova želja da postane svećenikom saznala se 1897. godine, kada je mladi kapucinski fratar u obilasku radi prikupljanja milostinje posjetio i kuću obitelji Padre Pija. Nakon tog posjeta rekao je svojim roditeljima: «Želim biti redovnik... S bradom.»  

Završivši potrebnu edukaciju, s 15 godina ušao je u kapucinski samostan i primio kapucinski habit, a ime Pio odabrao je u čast svetoga pape Pija V., zaštitnika njegovoga rodnog mjesta. S 23 godine zaređen je za svećenika. Samo mjesec dana nakon svećeničkog ređenja, Padre Pio zadobio je stigme. Molio je da ga mimoiđe ta žrtva rekavši: «Da, želim patiti za Gospodina, želio bih i umrijeti od te patnje, ali sve u tajnosti.»

«Moli. Nadaj se. Ne brini.» 

Služio je u samostanu San Giovanni Rotondo, a tamo je procvjetalo njegovo poslanje duhovnoga oca koji brine o svojim duhovnim krćerima i sinovima. Danas su nam poznata pravila duhovnoga života koja je Padre Pio razvio: tjedna sveta ispovijed, svakodnevno pričešćivanje, duhovno čitanje, meditacija i ispitivanje savjesti, a iz dubine duhovnoga života proizlazi i njegov dobro poznati moto: «Moli. Nadaj se. Ne brini.»

U poslijeratnom razdoblju, kada je napaćenim ljudima trebala zraka nade i povratak vjeri, Padre Pio ponovno zadobiva stigme, ima i milosnu sposobnost bilokacije, a oko njega se širi privlačan miris. Šira javnost uskoro je doznala za sve te znakove, te se samostan San Giovanni Rotondo ubrzo pretvorio u hodočasničko mjesto, a Padre Pio potpuno se posvetio vodstvu duša i to toliko intenzivno da je nerijetko spavao samo po dva sata. Unatoč kontroverzijama i optužbama koje su na njegov račun pristizale Svetoj Stolici te unatoč odlukama koje su u jednom periodu smanjile intenzitet njegova djelovanja, Padre Pio neumorno nastavlja svoje poslanje i postaje internacionalno poznata ličnost. Ozbiljno narušenoga zdravlja, nakon ispovijedi, obnove zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, Padre Pio je umro 23. rujna 1968. godine. 

Je li Padre Pio pjevao? 

Na datume godišnjice smrti Padre Pija, prije nego je bio proglašen svetim, vjernici su se okupljali ispred samostana San Giovanni Rotondo i crkve Santa Maria delle Grazie pjevajući molitvu krunice, različite hvalospjeve, himne i molitve, čekajući satima da započne ponoćno bdijenje. Bilo je mnogo ljudi koji su poznavali Padre Pija i netko je upitao: «Je li Padre Pio pjevao?» 

Poznate su mnoge anegdote iz njegova života, mnoga čuda, korespondencije, viđenja, razgovori s anđelima... Zabilježeno je također i nekoliko redaka povezanih s glazbom i pjevanjem. 

22. rujna 1968., dan prije smrti, Padre Pio služio je posljednju Svetu Misu. Isprva je, zbog slabosti htio da to bude tiha i kratka misa, no poslušao je kada su ga zamolili da ipak bude pjevana. U članku «Njegova zadnja pjesma», vicepostulator kauze za proglašenje svetim Padre Pija, Gerardo di Flumeri zapisao je: 

«Znamo da je Padre Pio ujutro 22. rujna 1968., samo dan prije smrti, otpjevao svoju posljednju Svetu Misu. Toga dana zabilježeno je u samostantskoj kronici: 'Padre Pio je kao i svakoga jutra htio služiti tihu misu, ali ga je gvardijan zamolio i nježno nagovorio da služi pjevanu misu za molitvene skupine koje su se toga dana okupile u crkvi. Padre Pio je poslušao.' Služena je Missa Jucunda F. Vittadinija, s tri pjevača. Kada god gledam video s te zadnje mise Padre Pija, preplave me osjećaji. Njegov umoran glas i pogled na njegovo izmučeno i slabo tijelo i dalje me pogađaju. Ali ono što u meni budi najsnažnije osjećaje je trenutak kada Padre Pio pjeva Očenaš. Slušajući njegov slomljeni glas čovjek jednostavno osjeća neslomljivu vjeru ovoga čovjeka u nebeskoga Oca, a suze same dolaze na oči na pomisao na to da Padre Pio pjeva posljednju pjesmu. 

No, ako želimo biti precizni, to nije bila njegova posljednja pjesma. U podne, kada su se fratri okupili na ručku, Padre Pio ostao je sam u svojoj sobi. Uz njega je stajao samo fr. Joseph spreman da mu pomogne. Hodnik i čitavi samostan kao da je bio ogrnut mističnom tišinom. Odjednom je Padre Pio prekinuo tu šutnju i neobično snažnim glasom započeo molitvu Gospodnju. Savršeno svjestan svoga skorog odlaska s ovoga svijeta, jasno izgovarajući svaku riječ, njegova je molitva Očenaša gotovo prelazila u pjesmu. To je bila njegova posljednja pjesma, posljednji čin prije potpunoga predanja u ruke Očeve.»

Molitva Padre Piju

Sveti Oče Pio, koji si toliko ljubio rane Kristove, da si ih i sam nosio na svome tijelu, tebe koji si svoj život posvetio naviještanju i slavljenju Muke i Ljubavi Kristove, molim da mi budeš zaštitnik i zagovornik pred Isusovim Presvetim Licem. Molim te, izmoli mi dar povjerenja u Božju ljubav, dar pouzdanja u Božju providnost i dar predanja Božjoj volji.
Bože, koji si blaženom Piju dao milost da na čudesan način bude dionik trpljenja tvoga Sina, udijeli nama da se po njegovu zagovoru suobličimo Isusovoj smrti kako bismo dospjeli do slave uskrsnuća. Amen. 

 
Izvođači