Croatian English German Italian

Sveti Josip Kupertinski

Današnji svetac, sveti Josip Kupertinski najpoznatiji je među studentima koji se nalaze pred teškim ispitima i naizgled nesavladivim akademskim zadaćama.
Autor: Ana Dagelić/Laudato Photo: www.kiprinform.com srijeda, 18. rujna 2013. u 15:25
Foto

Bio je obdaren mnogim mističnim iskustvima, a često se nalazio u stanju ekstaze u kojemu je njegov duh uživao u zvucima nebeskih melodija. Zato se, uz ostala velika imena duhovnih velikana i ovoga, ne toliko poznatoga sveca često dovodi u povezanost s glazbom. Poznat je kao zaštitnik učenika i studenata, a smatra ga se i zaštitnikom zrakoplovaca. 

Studenti, trebate li pomoć?

Josip je rođen 1603. godine, a prezime je dobio po imenu maloga sela u kojemu je rođen, Cupertina u Napulju. Oca zbog prerane smrti Josip nije ni upoznao, a živio je s majkom u vrlo siromašnim i skromnim uvjetima.

Njegove poteškoće s učenjem započinju već u ranoj dječačkoj dobi. Za vrijeme nastave dogodilo mu se nekoliko puta, a kasnije se događalo sve češće, da je njegov duh odjednom poletio u visine mističnoga iskustva. Josip je imao ekstatične vizije za vrijeme kojih nije obraćao pozornost na ono što se oko njega u učionici događalo, pa su mu se ubrzo djeca počela rugati. 

Josipov duh nije čeznuo za intelektualnim usavršavanjem, nego za mističnim iskustvom Boga. Ljubav prema Gospodinu toliko ga je obuzela da mu je htio pokloniti čitav svoj život u svećeničkoj službi. Prvo se obratio franjevcima konventualcima kad mu je bilo 17 godina, no oni su ga odbili zbog slabih rezultata u školi i vrlo niske razine znanja. Nakon toga uputio se kapucinima, koji su ga prihvatili u službu brata suradnika. Zbog sve češćih stanja ekstaze i mističnih iskustava, nije bio u stanju obavljati svoje poslove, pa je i s te dužnosti otpušten. Sa svih strana Josipu su dolazila obeshrabrenja, ali u njemu je gorjela ljubav koja nije pristajala na bilo kakva rješenja – želio je svim srcem i unatoč svemu biti svećenik. Suzama i nagovaranjima ušao je ponovno u franjevački samostan i predano radio kao pomoćnik te se iskazao iznimnim vrlinama, poniznošću, poslušnošću i ljubavlju za druge, pa su ga franjevci ipak odlučili zarediti za svećenika.

Prije ređenja Josip je morao proći najtežu kušnju – složene i zahtjevne ispite s područja teologije. Učio je danima i noćima bez odmora, čitao je literaturu i nastojao zapamtiti sve potrebno, ali jednostavno mu nije uspjelo. Prije ispita, nakon što je iscrpio vlastite snage do kraja i potrudio se naučiti što je više mogao, svjestan da to nije dovoljno, zavapio je Bogu u žarkoj molitvi da mu pomogne proći zadnji korak koji ga je dijelio od toliko željenoga zvanja. Oba završna ispita održala su se pred zahtjevnom komisijom i uz ponajbolje studente, ali Josipove molitve bile su uslišane. Postavljena su mu upravo ona pitanja na koja je jedino znao odgovor. 1628. godine ostvarila mu se najveća životna želja – zaređen je za svećenika.

Vedar duh u mističnim ekstazama

Svećenički poziv Josip je proživio duha uronjenog u kontemplaciju božanskih istina. S obzirom na njegove gotovo neprestane ekstaze, s pravom ga se naziva mistikom. Duh mu je bio u toj mjeri predan Bogu da su drugima naizgled obične pojave Josipu bile simbol i znak duhovne stvarnosti. Mnogo toga dovodilo ga je iznenada u stanje razmatranja i kontemplacije – zvuk crkvenoga zvona, glazba koja bi se razlijegala iz crkve za vrijeme mise, spomen na bilo koji događaj iz Isusova života ili misao o nebeskoj radosti. Ekstaze su mu se događale na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme, pogotovo za vrijeme Svete mise i molitve Časoslova. Njegovo tijelo je u tim trenucima bilo uzdignuto u levitaciji, a njegov duh gotovo je neprestano uživao u zvucima nebeske glazbe. Te su nesvakidašnje pojave, unatoč divljenju, u zajednicu unosile nemir i pomutnju, pa je Josipu određeno da ne sudjeluje u molitvama u zajednici i velikim procesijama i slavljima, nego da se povuče u svoju sobu i privatnu kapelicu te tamo sam moli.

Izniman duh ovoga sveca s jedne strane je izazivao zavist i čuđenje koje je Josipa dovelo čak pred sud inkvizicije, a s druge strane divljenje i odanost, pa je Josip ubrzo postao jedan od najtraženijih ispovjednika. Prakticirao je strogi post i pokoru, a njegov duh je unatoč poteškoćama ostao vedar i usmjeren samo Gospodinu. Josip Kupertinski umro je 18. rujna 1663. godine, a svetim ga je proglasio papa Klement XIII. 1767. godine.

Molitva svetom Josipu Kupertinskom za uspjeh na ispitu

Dobri Bože, zahvaljujem Ti na svim darovima koje mi daješ. Udijeli mi milost da se uvijek njima služim Tebi na slavu, za svoje posvećenje i na dobro drugih. Daj da uvijek budem radosna srca. Blagoslovi moje roditelje i bdij nad mojim učenjem. Prosvijetli moje učitelje, nastavnike i profesore, a budi na pomoć i mojim kolegama. Utječem Ti se po zaslugama i po zagovoru sv. Josipa Kupertinskoga, koji je i sam iskusio teškoće učenje i tjeskobe ispita, ali je doživio i radost da za svoj trud uz pomoć svoje drage nebeske Majke Marije bude nagrađen. Molim Te, vodi moju pamet, učvrsti moju volju i potakni velikodušnu zauzetost, da tako ispunim svoje dužnosti i zaslužim uspješno položiti ispit pred kojim se nalazim. Amen. 

Izvođači