Croatian English German Italian

U svome je srcu pjevala samo Gospodinu

Danas obilježavamo spomendan svete Cecilije, djevice i mučenice, poznate zaštitnice crkvene glazbe i glazbenika. Zašto glazbenici na osobiti način štuju svetu Ceciliju, kako je protekao njezin život, te kako joj se u molitvi glazbenici mogu obraćati?
Autor: Laudato/A.D. Photo: insidemc.montgomerycollege.edu nedjelja, 22. studenog 2015. u 15:32
Foto

Kada crkveni glazbenik zatreba pomoć ili poželi da ga prati molitveni zagovor i zaštita, bez sumnje će se s pouzdanjem obratiti svetoj Ceciliji.

Poznato je da se ime ove svetice usko vezuje uz crkvenu glazbu bilo koje vrste te da ju se smatra sveticom zaštitnicom crkvene glazbe i crkvenih glazbenika. Njezinom se zagovoru povjeravaju mnogi glazbeni sastavi neposredno prije svojih nastupa, njoj se preporučuju razni glazbeni projekti, a i brojni instituti crkvene glazbe diljem svijeta nose ime svete Cecilije.

Uz nebesku zaštitu glazbe i glazbenika, svetu Ceciliju se smatra i zaštitnicom pjesnika, skladatelja, graditelja instrumenata i slijepih.


Život svete Cecilije

Informacije o životu svete Cecilije s povijesnog aspekta nisu pouzdane. O točnim godinama njezinog života, trenutku smrti i datumu početka štovanja njezine svetosti, još uvijek se nagađa i teško je odrediti što je u priči o njezinom životu utemeljeno na provjerenim činjenicama, a što na legendi. Međutim, čak ako su elementi legende brojniji, treba priznati da se legenda održala netaknutom i jednako živom danas kao što je bila i prije tolikih stoljeća te da se Ceciliju smatra jednom od najvažnijih osoba i najviše štovanih mučenica ranoga kršćanstva.  

Sveta Cecilija živjela je u 2. ili 3. stoljeću, za vrijeme progona kršćana. Prema legendi, bila je iz bogate rimske obitelji. Bila je mlada kršćanka posvećena svojoj vjeri u razdoblju kada kršćanska vjera nije bila nimalo popularna i kada je bilo opasno zvati se kršćanskim vjernikom. Cecilija nije samo pripadala svojoj religiji na izvanjski način, nego je kršćanstvo živjela i posvetila se radu za Božje Kraljevstvo dušom i tijelom. Bila je poznata po milostivosti i darežljivosti prema siromasima, molila je i postila, a svoje tijelo htjela je sačuvati netaknutim kako bi bila još više raspoloživa u vjeri te se zato zavjetovala Bogu na djevičanstvo.

Unatoč tome, dogovoren je za Ceciliju brak s mladim Valerijanom, koji nije bio kršćanin. Poštujući želju svojih roditelja, Cecilija se udala za Valerijana i iz tog vjenčanja, prema legendi proizlazi i razlog zbog kojega se smatra zaštitnicom crkvene glazbe i glazbenika. Koračajući u svečanoj, raspjevanoj svadbenoj povorci, misleći na svoj zavjet djevičanstva, Cecilija kao da nije ni čula glasne instrumente i vesele i razigrane povike svadbene povorke, nego je «u svome srcu pjevala samo Gospodinu.» Na temelju ove rečenice, zabilježene u hvalospjevima i pjesmama napisanima svetici u čast, svetu Ceciliju počelo se dovoditi u bližu vezu s glazbom i glazbenicima.


Valerijan i Cecilija

Neposredno nakon vjenčanja sveta Cecilija je odlučno objasnila Valerijanu svoj zavjet i povjerila mu čudnovatu činjenicu, naime, uz nju je uvijek stajao Božji anđeo koji je bio poslan da izvršava zadaću čuvanja Cecilijine čistoće i djevičanstva.

Umjesto nevjerice i ljutnje, u Valerijanu se probudila znatiželja pod utjecajem snažne Cecilijine vjere koja je njenim riječima davala autoritet. Htio je i sam vidjeti Božjeg anđela koji je čuvao njegovu suprugu i uvjeriti se tako u istinitost njezine tvrdnje. Cecilija mu je rekla da je to moguće, ali da se prije treba poučiti u kršćanskoj vjeri uz pomoć tadašnjeg biskupa, a budućeg pape Urbana. Razgovor je rezultirao Valerijanovim obraćenjem i krštenjem. Kad se Valerijan vratio Ceciliji, mogao je i on vidjeti Cecilijinog anđela, a legenda, koja je kasnije zabilježena na mnogim umjetničkim djelima, kaže da je anđeo i Ceciliju i Valerijana okrunio krunama od ruža i ljiljana. U nekim verzijama legende o Ceciliji i Valerijanu spominje se da je, vidjevši mladi bračni par u čvrstoj i postojanoj vjeri te ovjenčan cvjetnim krunama, obraćenje doživio i Valerijanov brat Tiburcije.

Dok je Cecilija nastavila svoja djela milosrđa, posta i molitve, Valerijan i Tiburcije odlučili su služiti kao revni kršćani i pokapati u katakombama mučenike koji su stradali u progonima. Za to su doznale tadašnje vlasti i ubrzo su obojica osuđena na smrt i pogubljena. Nedugo nakon njihove mučeničke smrti, uhićena je i Cecilija. Vlasti su je pokušale nagovoriti da promijeni svoje ponašanje i uvjerenja ili da ih barem zataji i ne govori o njima javno, ali ona na to nije pristala. Osuđena je na smrt tako da joj se odrubi glava. Prema legendarnom opisu mučeničke smrti sv. Cecilije, čiji spomen se danas može vidjeti u Kalistovim katakombama u Rimu, krvniku to nije uspjelo niti sa tri udarca, a sv. Cecilija je unatoč teškim ozljedama poživjela još tri dana. Do samoga kraja ispovijedala je hrabro svoju vjeru, odredila da se njezina kuća preuredi u crkvu, a kada više nije mogla ispovijediti vjeru riječima i djelima, pokazala je ustrajnost na drugi način, rukama. Naime, njezini posmrtni ostaci, po kojima je kasnije isklesana skulptura "Mučeništvo svete Cecilije", pronađeni su u položaju u kojemu se vidjelo da je na samom kraju života sv. Cecilija desnom rukom pokazala tri prsta – simbol vjere u Presveto Trojstvo, a lijevom rukom jedan prst – simbol vjere u jednoga Boga.


Umjetnost opisuje svetu mučenicu

Tijelo sv. Cecilije počivalo je u Kalistovim katakombama do 821., kada papa Paskal I. odlučuje premjestiti relikvije u rimsku crkvu posvećenu sv. Ceciliji, koja je sagrađena još u 5. stoljeću. Od tada je ta crkva, crkva sv. Cecilije u rimskoj četvrti Trastevere, najpoznatije mjesto štovanja sv. mučenice Cecilije.

Mnoga vrijedna umjetnička djela nastala su na temelju legende o životu i mučeništvu sv. Cecilije. 1470. Hans Memling, jedan od vodećih slikara 15. stoljeća, prikazao je sv. Ceciliju kako svira orgulje. Poznatiji su također Raphaelov i Rubensov prikaz svetice. Najčešće je prikazivana uz orgulje, uz najrazličitije druge instrumente, u društvu anđela ili okrunjena krunom od cvijeća.

1548. godine proglašena je zaštitnicom tada utemeljene glazbene akademije u Rimu. Mnoge skladbe napisane su joj u čast, od kojih se izdvajaju Handelovo djelo "Oda za blagdan svete Cecilije", a u novije doba, točnije 1941. godine popularni ženski trio "Andrews sisters" posvetio joj je pjesmu "The Shrine of St. Cecilia". Jedan dio poznatih "Canterburijskih priča" G. Chaucera tematizira život sv. Cecilije.


Molitve svetoj Ceciliji

Na današnji dan u večernjoj molitvi časoslova istaknute su molitve svetoj Ceciliji, a ljepotom se naročito ističe Himan večernje molitve:

 

Himan

Djevičin sine, Stvorče svoje Majke,
Koja te djevom zače, Djevom rodi,
Pjevamo, evo, djeve mučenice,
Pobjedu slavnu.

Krunama dvjema ona se ovjenča:
Posudu krhku tijela svoga stegom,
Cijelu očuva, svlada nasilnika
Žednoga krvi.

Ne mareć za smrt ni za sviju onih
Tisuće muka, koje k smrti vode,
Krv svoju proli, zavrijedi da ravno
U nebo uđe.

Po zagovoru njenu, Bože blagi,
Prosti nam kazne grijehom zaslužene.
Da čistim srcem pjevat bismo mogli
Vječnu ti pjesmu. Amen.

Molitva svetoj Ceciliji

Sveta Cecilijo,
koja si svojim životom i mučeništvom pjevala hvale Gospodnje,
i koju Crkva časti kao zaštitnicu glazbe i pjevanja,
pomozi nam svjedočiti našim glasom i zvukom naših instrumenata,
onu radost srca koja nam dolazi od vršenja Božje volje,
i iz ispravnog življenja našeg kršćanskog ideala.

Pomozi nam dostojno animirati svetu Liturgiju,
iz koje izvire život Crkve,
svjesni važnosti naše službe.
Darujemo ti napore i radosti našeg rada,
da bi ih ti položila u ruke Djevice Marije,
kao skladnu pjesmu ljubavi za njenog Sina Isusa.

Amen.

Izvođači