Za laudato.hr piše:

Boris Beck

petak, 09. studenog 2012. Arhiva kolumne

Pravi smisao?

Tek što su izdubljene bundeve, vještice i šišmiši izbačeni iz izloga, u njih su se uselili Djedovi Mrazovi, jelke i kuglice, a u šoping centrima razveseljavaju kupce božićnim pjesmama.

Tek što su izdubljene bundeve, vještice i šišmiši izbačeni iz izloga, u njih su se uselili Djedovi Mrazovi, jelke i kuglice, a u šoping centrima razveseljavaju kupce božićnim pjesmama. Božić dolazi svake godine sve ranije. Zadnjih je godina malo zastao na Sisvetama, ali osjećam da skuplja snagu i sigurno će za koju godinu preskočiti i tu barijeru pa ćemo uz krizanteme moći kupiti i adventske vjenčiće, uz popust, dva po cijeni jednoga.

Sjećam se jednog komunističkog rječnika u kojem je pisalo da je Božić „značajan trgovački datum“. Tada sam to smatrao sitnom zlobom nekog previše revnog aparatčika, a sada vidim da su dijalektički materijalisti odlično poznavali svojeg ideološkog neprijatelja. Božić je zbilja uglavnom samo značajan trgovački datum, a ove godine još je značajniji jer se osiromašen narod pokušava natjerati da i dalje troši jer da se inače nikada nećemo izvući iz recesije – tako barem tvrde ekonomski stručnjaci koji recesiju nisu niti predvidjeli.

Moj kolega, kolumnist Večernjeg lista Marko Biočina, duhovito je napisao da su ti stručnjaci svima objašnjavali da je rast vječan, potrošnja dobra, a broj šoping centara mjera usporedbe s razvijenim zemljama – no sad smo otkrili „da rast nije vječan, da šoping centri propadaju, a da su vječni jedino dugovi“. Trošenje ne samo da nije privlačno, nego je postalo i nemoguće. To možda i nije loše: možemo potražiti pravi smisao Božića i iskreno ga proslaviti i čestitati ne razmećući se darovima.

Ali, kako čestitati?

Paralelno s uvođenjem neoliberalizma dotad uobičajena čestitka „Sretan Božić“ počela se zamjenjivati s „Čestit Božić“. Novinar i urednik Mario Bošnjak uvjerava me da je baš on započeo taj trend, objavivši neku staru čestitku u novinama. Ljudima se taj neobičan izraz svidio jer je imao starinski štih pa se činio manje istrošenim. Otada se udomaćio kao znak ljudske potrebe da u poplavi modernosti nađe nešto staro, pa samim tim i autentično.

Halloween i „Čestit Božić“ tako su dva lica iste medalje. S jedne strane imamo izmišljene tradicije, a s druge uvijek nove i nove pozive na sumanuto i nepotrebno trošenje. A možemo i bez jednog i bez drugog. Jer, ne zaboravimo, na Božić se zapravo slavi Isusov rođendan, pa je red da na taj dan dar dobije slavljenik. A, čemu bi se Isus više veselio nego našem srcu? Daru, koji je k tome i posve besplatan...

Da biste komentirali, prijavite se.