Za laudato.hr piše:

Boris Beck

petak, 23. kolovoza 2013. Arhiva kolumne

O predstavi Histriona "Muke po Iveku"

Ideja da se postavi komedija o bigamistu može se činiti ofucanom, ali ovogodišnja premijera Histriona „Muke po Iveku“ odlično je uspjela. Iako se radi o komediji, poruka je jasna: takvo ponašanje ne prolazi nekažnjeno.
Foto: Tomislav Šmider

Nino Škrabe napisao ju je – što nije istaknuto na plakatu – po britanskoj farsi „Run for Your Wife“ koja je postigla 1983. enorman kazališni uspjeh, i čija je filmska ekranizacija prošle godine neslavno propala. Od komediografa Raya Cooneyja Škrabe je dobio besprijekoran dramaturški mehanizam što nemilosrdno drobi jadnog taksista Johna Smitha (tj. Ivana Kovača) koji je bio dovoljno naivan da pomisli da nekažnjeno može imati dvije žene.

Njegov savršen svijet – ako se savršenim može nazivati sumanuto jurenje od jedne do druge gospođe – počeo je pucati nakon noćnog incidenta: priskočio je u pomoć bakici koju su napali huligani i završio u bolnici. Obje žene ujutro zovu policiju i prijavljuju nestanak muža i tako pokreću stroj za njegovo uništenje. Pokušavajući nadoknaditi izgubljenu noć, izbjegavajući čak dva istražitelja, skrivajući se od novinara koji žele izvještavati o njegovu podvigu, Ivan Kovač tone sve dublje i zapleće se u sve nevjerojatnije laži, na silnu radost publike koja nadmoćno uživa u njegovim poniženjima.

No nije Ivan, nego Ivek. Škrabe je naime engleski komad lokalizirao u raznim jezičnim varijantama (takva mu je bila i prethodna histrionska predstava Idu dani, mlade ni), a glumci su sve to sjajno izveli. Zagrebački taksist Ronald Žlabur, Dalmatinka Tara Rosandić, Davor Svedružić koji naizmjence karikira turopoljskog seljaka i Dalmatinca, bizaran policijski govor Draška Zidara... sva ta jezična zbrka dobro se sklapa s centrifugom na sceni. Dapače, sve je to tako spretno izvedeno da u zadnjem satu predstave doslovno svaka replika izaziva provale smijeha.

Sumanutost Johna Smitha, tj. Iveka, koji iz oportunizma vodi dvostruki život, sjajno otkriva svijet licemjera. Slabost karaktera nadoknađuje upornošću u stvaranju lažnog svijeta. Da bi prikrio istinu, nijedna mu prijevara nije prevelika. Žrtvovat će i prijatelja, samo da spasi kožu. Pa ipak, napor života u laži sve ga više pritišće i naš John Smith, tj. Ivek, gotovo vapi za istinom koja i stigne, u obliku policijskih lisica.

Ukratko: vrlo spretno sastavljeno i smiješno, uz ponešto podilaženja publici jeftinim štosovima.

Da biste komentirali, prijavite se.