Za laudato.hr piše:

Boris Beck

srijeda, 21. prosinca 2011. Arhiva kolumne

Trebaju li Hrvatskoj pokretni zatvori

"Sve je više ljudi koji idu u zatvor, oni viču da ih se primi unutra, ali zatvori su puni, nema više mjesta. Osim toga sve su lokacije za zatvore zauzete, a oni koji izdaju lokacijske dozvole za nove zatvore i sami su već u zatvoru" - to su riječi Froscha iz Straussove operete "Šišimiš" koju HNK Zagreb vrti oko Nove godine.

Uz operetu "Šišmiš", HNK Zagreb

"Sve je više ljudi koji idu u zatvor, oni viču da ih se primi unutra, ali zatvori su puni, nema više mjesta. Osim toga sve su lokacije za zatvore zauzete, a oni koji izdaju lokacijske dozvole za nove zatvore i sami su već u zatvoru" - to su riječi Froscha iz Straussove operete "Šišimiš" koju HNK Zagreb vrti oko Nove godine.

Ništa nije tako novogodišnje kao ta opereta. Pomalo je frivolna i luckasta, kakvo već obično i je novogodišnje raspoloženje, šetka se u frakovima i cilindrima, nazdravlja šampanjcem i otpuhuju dimovi iz cigara - a sve uz zvukove najpoznatijih valcera na svijetu. Iza te građanske fasade otkrivaju se ipak sve moguće devijacije. Gabriel von Eisenstein ošamario je poreznika koji mu je rekao da je utajio porez - no u zatvor odlazi zbog šamara, a ne zbog utaje; gospođa Eisenstein prima ljubavnika dok joj je muž u zatvoru; no muž je umjesto u zatvor otišao na tulum kod ruskog kneza Orlovskog jer je čuo da tamo ima mladih balerina; knez Orlovski, pak, nije potpuno heteroseksualan...

To društvo - koje se sastoji od burzovnih mešetara u silasku i glumica u usponu, nevjernih muževa i još nevjernijih žena, advokata koji su krivlji od svojih klijenata, balerina u potrazi za sponzorima i gospode u potrazi za sponzorušama - cijelu predstavu paradira pod maskama, ali te maske su stavljene samo da otkriju njihovo pravo lice. Mjesto kojemu prirodno teže je ćelija - tj. pokretna tamnica koju je Frosch izumio kako bi riješio kroničnu krizu zatvorskog prostora u Zagrebu... pardon, u Beču 1874. kada je "Šišmiš" praizveden.

Johann Strauss mlađi - autor valcera "Na lijepom plavom Dunavu" - bio je najuspješniji sin istoimenog oca (skladatelja "Radetzky marša"). Tata i njegova tri sina, neumorni proizvođači i izvođači stotina i stotina valcera, jedna su od najuspješnijih glazbenih dinastija svih vremena, a "Šišmiš" je i najizvođenija opereta ikada - toliko je dobro složena da se skoro kvalificirala u komične opere. Odlična režija Krešimira Dolenčića podcrtava doba u kojem je nastala - ta dobra stara vremena - i uspješno današnjem gledaocu približava statični svijet 19. stoljeća ispod kojeg vriju strasti koje će na kraju izazvati eksploziju i njegovo posvemašnje uništenje u Prvom svjetskom ratu.

Ako vam je ove godine "Šišmiš" promaknuo, pogledajte ga svakako sljedeće. A do tada poslušajte njegovu znamenitu uvertiru u izvođenju Bečke filharmonije i pod ravnanjem maestra von Karajana - glazbu dobro znanu svim ljubiteljima Toma i Jerryja.

Da biste komentirali, prijavite se.