Za laudato.hr piše:

Boris Beck

nedjelja, 26. svibnja 2013. Arhiva kolumne

„We Will Rock You“ – „Kosa“ naših dana

U Zagrebu ovog vikenda gostuje jedan od najuspješnijih svjetskih mjuzikla zadnjih godina – „We Will Rock You“ Bena Eltona.

U Zagrebu ovog vikenda gostuje jedan od najuspješnijih svjetskih mjuzikla zadnjih godina – „We Will Rock You“ Bena Eltona. Eltona znamo kao scenarista „Crne Guje“, a 2000 je predstavljen u Londonu njegov mjuzikl koji se sastoji od pjesama grupe Queen.

Eltonova priča koja pjesme drži na okupu dosta je bleskasta: u budućnosti su društvene mreže zamijenile pravo druženje (Zemlja je postala iPlanet), a elektronska glazba je pokopala rock. U tom svijetu vlada digitalna kompanija Globalsoft koja zaglupljuju mlade (pretvara ih u Ga-Ga mladež) – no postoji pokret otpora (Bohemi) koji čuva predaju o tome kako su nekad postojali rock, ljubav i sloboda. Pobunjeni mladić (Galileo Figaro) i djevojka (Scaramouche) kreću u epsku potragu za zadnjom električnom gitarom na svijetu i nađu je zabijenu u stijenu ispod stadiona Wembley, vade je i energičnim rifovima sruše virtualnu diktaturu. Feministički touch je da gitaru ne zna svirati dečko, ali zato djevojka praši sve u šesnaest.

Zbog te je tanušne pričice mjuzikl dobio dosta loše kritike nakon praizvedbe, ali je postigao enorman uspjeh u kazalištima širom svijeta pa sada nastupa i na stadionima – nakon Praga, Istanbula i Sofije, došao je i u Zagreb. Kada se to trosatno čudo odgleda, jasno je zašto ga ljudi vole: odlični plesači i pjevači (a teško se  mjeriti s Mercuryjem), energičan bend, glasni razglas, sjajna rasvjeta (koja nadoknađuje nešto skromnije kulise) i prilično zabavni dijalozi.

Kičasti i pretjerani kostimi i frizure najviše podsjećaju na „Kosu“, ali to nije jedina paralela: u jednom i u drugom mjuziklu okosnica je bijeg mladih iz društva u potrazi za ljubavlju i pobuna protiv poretka i. No prevaga u subverzivnosti je na strani „Kose“: hipiji su protresli državu i vojsku, Ga-Ga generacija stidljivo prigovara protiv Facebooka; hipiji su bili za slobodnu ljubav, rokeri nabacuju tek dvosmislene šale; Claude je u „Kosi“ otišao u Vijetnam umjesto Bergera i poginuo, a u „WWRY“ nema ničega sličnog tragičnoj žrtvi.

Pa ipak, „WWRY“ ima šarma – ta sastoji se od fenomenalnih pjesama i anarhične Eltonove duhovitosti. Što se tiče prvog, za pamćenje je izvedba „Bohemian Rapsody“ s četiri sinkronizirana zbora, a što se tiče drugoga, dovoljno je reći da se Freddie Mercury na kraju mjuzikla reinkarnirao kao žena. Uostalom, kakvo doba, takav i mjuzikl – čupava hipijevska kosa je danas sasvim ćelava...

Da biste komentirali, prijavite se.