Za laudato.hr piše:

Domagoj Hruška

srijeda, 12. lipnja 2013. Arhiva kolumne

Crtica o Ekonomiji zajedništva

Ekonomija zajedništva je treći put koji traže ekonomisti, špekulanti, bankari i prosvjednici; put između potpune kontrole i potpune slobode...

Ekonomija zajedništva koncept je koji je osmislila Chiara Lubich, osnivačica pokreta fokolara. Tijekom posjeta Brazilu duboko je doživjela veliku bijedu siromašnih, a još teže istovremenu veliku raskoš bogatih. U Brazilu je vjerojatno najnaglašenija razlika između siromašnih i bogatih. Preko 12 milijuna ljudi u Brazilu živi u favelama, divljim naseljima kojih je puno u velikim brazilskim gradovima. Istodobno, bogataši žive u četvrtima koje su opasane visokim betonskim zidinama, bodljikavom žicom, a čuva ih vojska. Danas je trend povećanja jaza siromašnih i bogatih intenzivniji nego ikada prije.

U isto vrijeme kada papa Ivan Pavao II. objavljuje encikliku Centesimus annus, 1. svibnja 1991. godine, u kojoj ističe pozitivne vrijednosti poduzetnika i tržišne ekonomije, Chiara Lubich pokreće projekt Ekonomije zajedništva.

U odličnoj knjizi "Ekonomija zajedništva", kod nas objavljenoj u siječnju ove godine, Luigi Bruni tumači osnovne postavke ovoga koncepta. Temeljni pojmovi su obitelj, besplatnost, rad, poduzeće suradnja, sreća, uzajamnost, bratstvo i siromaštvo. Riječi koje u kontekstu Ekonomije zajedništva dobivaju novo značenje. Cilj ekonomije je afirmacija poduzeća kojima se upravlja u duhu nove kulture – kulture dijeljenja. To ne znači da poduzeće ne posluje po poslovnim principima stvaranja vrijednosti i odgovornosti, nego da se tijekom funkcioniranja stvara nova kultura koja formira nove ljude. Forma u dugom roku oblikuje sadržaj. Važan stup koncepta Ekonomije zajedništva je i stvaranje pravednijeg i humanijeg društva kroz pomoć obiteljima i pojedincima da izađu iz siromaštva.

To je onaj treći put koji traže ekonomisti, špekulanti, bankari i prosvjednici; put između potpune kontrole i potpune slobode, socijalizma i kapitalizma. Korištenje tih pojmova doduše navodi na krivi put. Ovo je nešto drugo. Drugačija filozofija života, rada, uspješnosti. Po svjetskim kriterijima efikasnosti ne može se shvatiti smrt Boga na križu. Zašto nije u sjaju i moći sišao s križa? Zar ih se ne bi više obratilo u tom trenutku. Cijeli Jeruzalem bi se obratio da su legije anđela sišle i pred svima uzdignule Sina. Bio bi to efikasan potez, ljudi bi bili uplašeni, zadivljeni ali ljudska srca se ne bi promijenila. U priči o Lazaru i bogatašu, koja je i za Brazil i Hrvatsku sve relevantnija, stoje Abrahamove riječi: „Ako ne slušaju Mojsija i Proroke, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane“ (Lk, 16 31). U konačnici nisu čuda, nego predanje Boga na križu ono što danas obraća. Isus želi naša srca. A srce se ne može uzeti. Može se dati. Znači efikasnost, broj, za njega nije kriterij. Ono je kriterij u našemu materijalističkom svijetu. Chiara Lubich je u svojoj predanosti evanđelju to prepoznala i predložila reformu važnog stupa novog života (Citta nuova -  kako se zove i revija pokreta fokolara koja već 47 godina izlazi na talijanskom jeziku i koja istovremeno izlazi na 37 jezika).  

Ekonomija danas je stvar pojedinca. Individualistička. Ako imamo dvoje ljude odmah imamo dijeljenje zajedništva, što je, čini mi se, nespojivo s filozofijom materijalizma. Odmičemo se od pojedinca, kako sam pojam kaže, prema zajedništvu. Zašto je zajedništvo antropološki temelj čovjeka? Kao odgovor nudim izvadak iz Uvoda u kršćanstvo, pape emeritusa Josepha Ratzingera u kojemu parafrazira Louisa Evelyja:

„Djelatnost koja apsolutizira samu sebe i koja čovještvo želi ostvariti isključivo vlastitim snagama, u suprotnosti je sa samim ljudskim bićem. Louis Evely je ovu spoznaju veličanstveno formulirao: „Čitava je povijest svijeta u bludnji zbog krive predodžbe koju je Adam imao o Bogu. Htio je biti poput Boga. ... Ali Adam je imao krivu predodžbu o uzoru. Mislio je da je Bog neovisno i autonomno biće, dostatno samome sebi. Da bi mu nalikovao, pobunio se i postao neposlušan. No kad se Bog objavio, kada je htio pokazati tko je, onda se pokazao kao nježnost i izljev sebe sama, beskrajno zavoljevši ljude. Naklonost, ovisnost. Bog se pokazao poslušnim, poslušnim do križa. Vjerujući da će postati poput Boga, Adam se potpuno udaljio od njega. Povukao se u samoću ne shvativši da je Bog ipak zajedništvo.“

Papa Franjo je ove nedjelje putem društvene mreže Twitter osudio kulturu otpada, koja selekcionira ljudska bića prema njihovoj korisnosti potrošačkom društvu. Određena kultura otpada se, kaže Papa, ne primjenjuje samo na prirodu već i na ljude i to na slabije koji se danas žrtvuju u ime profita i potrošnje. Ekonomija zajedništva je i danas vrlo aktualna u Crkvi, na „dnevnom redu“ Duha Svetoga. Nadam se da će ova crtica potaknuti nekoga da se dodatno zainteresira za ekonomiju zajedništva. Afirmacija temeljne antropološke pozicije, dostatno objašnjenje u Apostolskom vjerovanju, predstavlja srce modela Ekonomije zajedništva. Siguran sam da je upravo ona odgovor na pitanje koje si ekonomisti već godinama postavljaju – što svijetu može donijeti ravnotežu i prosperitet.

Da biste komentirali, prijavite se.