Za laudato.hr piše:

Domagoj Hruška

četvrtak, 15. studenog 2012. Arhiva kolumne

Danak centralizacije – od stečaja Gredelja do generala u Haagu

Presuda našim generalima u petak 16. studenog bit će velik korak naprijed ili pak velik korak nazad u orijentaciji svijeta prema dostojanstvu čovjeka kao temelju pravednosti.

Svijet danas teži prema sve višoj razini imperijalizma i internacionalizacije.

Efekt globalizacije na ekonomiju na očigledan i svima dobro poznat način zanemaruje potrebe običnog čovjeka. Ukidanje ekonomskih barijera između država omogućava transfer monetarnog kapitala i sredstava proizvodnje u dijelove svijeta koji će vlasnicima i menadžerima banaka i korporacija omogućiti ostvarivanje više razine profita. Dojam je da njih ne zabrinjava činjenica da se pri tome razara društveno tkivo kroz smanjenje kupovne moći građana koji više ne mogu prehraniti svoje obitelji ili kroz bankrot lokalnih poduzeća i gubitak radnih mjesta.

Svrha centralizacije je kontrola društva što je nova riječ za stari koncept ropstva. Nakana da se stvori Međunarodna vlada koja će upravljati Međunarodnom vojskom, Međunarodnim pravnim sustavom, Međunarodnim ekonomskim strukturama temelj je društvene kontrole. Centralizacija ide čak i u društveni segment religija gdje nameće univerzalnu religiju koja bi u načelu bila skup svih religijskih tradicija i navika čovječanstva, i koja je stoga sama po sebi besmislena. Besplodnost centralizacije je vjerojatno najvidljivija upravo u kontekstu religije – spajanjem sustava koji  pojedinačno imaju smisla stvara se sustav koji je antiteza svrhe koju pojedinačni sustavi ostvaruju – univerzalna religija je krajnje antireligiozna.

Ima li danas otpora ovim procesima? Poznate su brojne organizacije, napose u zapadnoj Europi, koje nose zajednički nazivnik anti-globalizacije. Temelj njihovog djelovanja su nasilni prosvijedi gdje s različitim maskama na licima razbijaju izloge i demoliraju restorane McDonaldsa. Kombinacija anarhista, komunista, militantnih nihilista i sličnih subkulturnih skupina koje čine članstvo takvih udruga uspijevaju samo u tome da zamagle fokus javnosti sa konstruktivnih zamjerki današnjoj globalizaciji kao i rješenjima koji bi omogućili sa se situacija izmijeni. Anti-globalistički pokret danas je materijalistički u svojoj filozofiji i površan u svojim aktivnostima. Iz toga razloga ne treba čuditi da je evidentno kako takve udruge uživaju financijsku potporu mulitnacionalnih korporacija – upravo onih protiv kojih se navodno bore.

Plodovi koncentracije koja razara dostojanstvo nisu samo ekonomski, porobljavanje danas ima i druga naličja, aktualna je centralizacija života u njegovoj cjelokupnosti.

Centralizacija vojske, primjerice. Oružane snage ne djeluju više u nacionalnim interesima, nego su gotovo isključivo angažirane u međunarodnim sukobima koji se pokreću kako bi pod kontrolu stavile zemlje koje imaju drugačije političko uređenje ali koje se prvenstveno opiru pojedinom aspektu globalizacije. Naravno, deklarativno, takvi ratovi se uvijek vode u ime mira, pravde, demokracije...

Efekt globalizacije na pravosudni sustav je još eksplicitniji i bliži našem aktualnom nacionalnom momentu. Supranacionalna tendencija u zakonodavstvu uništava zakone u pojedinačnim zajednicama koje su razvijani tijekom stoljeća u različitim povijesnim i religijskim uvjetima.

Zapadni mediji tako sa zadovoljstvom komentiraju sudske procese našim generalima u Nizozemskoj. Međutim to likovanje je naivno. Pravda koju sudovi poput haškog provode, koja probija barijere tradicionalnog poimanja zakona, je problematična jer se te barijere u budućnosti mogu probiti sa sve većom lakoćom. Za očekivati je da će oni koji likuju nad takvom „pravednošću“ u jednom trenu i sami postati predmet njihovog progona.

Pogledajmo plodove ovakve centralizacije pravde. Ako smo general možda ćemo se žrtvovati za svoju zemlju – braniti svoje ognjište i onda završiti na sudu. Ako smo političar – kakve interese ćemo zastupati ako ćemo zbog nacionalnih interesa biti procesuirani? Ako smo profesor povijesti - kakvu ćemo povijest predavati ako ćemo za istinu odgovarati pred međunarodnim sudom? Ako smo svećenik - kakvu religiju ćemo  naučavati ako ćemo zbog pravovjerja biti zatvoreni? Ako smo društveni aktivist – što ćemo činiti ako ćemo biti progonjeni zbog neslaganja s poticanjem homoseksualnosti u školama?

Povezivanje svijeta koji zovemo globalizacija, naravno nije nešto samo po sebi loše. Loš je međutim način kako se globalizacija danas dominantno provodi. Ovakva globalizacija je izrabljivačka i time protivna dostojanstvu čovjeka. Sve dok vojni, pravni i ekonomski sustavi teže prema centralizaciji dostojanstvo čovjeka će biti sve više ugroženo. Presuda našim generalima u petak 16. studenog bit će velik korak naprijed ili pak velik korak nazad u orijentaciji svijeta prema dostojanstvu čovjeka kao temelju pravednosti.

Za same protagoniste ove drame u svakom slučaju vrijedi kruna svih blaženstava: „Blaženi oni koji su progonjeni radi pravednosti, jer njihovo je kraljevstvo nebesko.“

Da biste komentirali, prijavite se.