Za laudato.hr piše:

fra Mate Bašić

utorak, 10. studenog 2015. Arhiva kolumne

Probudi se Domovino

Budi se sad zemljo, Domovino mila, Ne daj da ti slome krhka tvoja krila.
Foto: hps.hr

Kad bi Borna znao što će s tobom biti,
Ne bi Kupa mogla krv toliku piti.
Trpimir tad ne bi ratovo sa svima,
Nit bi tebe itko zvao Domovina.
 
Tomislav se ne bi okrunio za te,
A ni Stjepan I. vjerovao u te.
Krešimir ni ne bi povračo ti Bosnu,
Nit bi kletva Dmitra morila te krsnu.
 
Bi li Petar Snačić život za te dao
Da je čuo tada taj današnji jao.
Čemu tolke bitke, mrtvačka ta polja,
Čemu za slobodu krvava ta volja.
 
Natopljena krvlju svojega si roda,
A ti danas ne znaš čija je sloboda.
Ginuli su ljubeć tvoje vrle gore,
Krv su za te lili i u tvoje more.
 
Uzalud ti zemljo svaka grobna jama,
Uzalud te djeca rado zovu mama.
Uzalud su život mnogi za te dali,
Kad te tvoje krvi potapaju vali.
 
Dušmani su htjeli dobit tebe vazda,
Sad te tvoji muče poput jaka dažda.
Ljude koje rodi, nasrču sad na te,
Prodaju sve tvoje, trgaju ti skute.
 
Budi se sad zemljo, Domovino mila,
Ne daj da ti slome krhka tvoja krila.
Ne daj svoje gore, more i ravnice,
Čuvaj tu ljepotu, prostor svoje dice.
 
Reci svima glasno, Hrvatska sam gruda,
Ponosita, kršna, puna Božjih čuda.
Istinu ti čuvaj, zaboravu ne daj,
Diku na te svakom, sinu svojem podaj.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.