Za laudato.hr piše:

Mario Raguž

petak, 16. studenog 2012. Arhiva kolumne

Istina je voda duboka

Dočekali smo ono što je većina Hrvata oduvijek i znala. Generali Ante Gotovina i Mladen Markač nisu sudjelovali u nikakvom zločinačkom pothvatu nego su branili svoju Domovinu.

Bog je svemoguć. S obzirom da je svemoguć onda može na jedan dan barem malo biti i Hrvat. Dočekali smo ono što je većina Hrvata oduvijek i znala. Generali Ante Gotovina i Mladen Markač nisu sudjelovali u nikakvom zločinačkom pothvatu nego su branili svoju Domovinu. Ni jedan narod nije zločinački pa tako ni Hrvati ne mogu biti zločinci a toliko su se mnogi trudili da nam to prišiju i uvjere nas da smo najveći zločinci na svijetu.

Hoće li biti veleizdajnika


Mnogi su se „dušebrižnici“ Hrvata upinjali uvjeriti nas da se naši generali moraju pojaviti pred institucijama i dokazati nevinost. Ti su „dušebrižnici“ iz inozemstva a posebice oni iz Hrvatske tvrdili da se Gotovina, Markač i drugi moraju pojaviti pred sudom jer to je civilizirano. Sada bi mi zaista bilo zanimljivo vidjeti hoće li se pojaviti netko da tuži te hrvatske dušebrižnike za veleizdaju. Bilo bi zanimljivo i njih gledati na sudu i to po istom principu koji su oni zastupali. Neka oni traže dokaze da nisu radili protiv države i naroda kojem pripadaju. Zanima me hoće li itko odgovarati za zločine pljuvanja po medijima i javnosti u posljednjih desetak ili petnaestak godina. Valjda će sada spasti i krimen Marku Perkoviću Thompsonu pa će smjeti pjevati u Europi. Iako u ni jednoj pjesmi ne poziva na ubijanje i zločine nego upravo obrnuto optužuje ga se da je zločinac. Zar se sada ne bi trebali sramiti i oni koji nisu htjeli sjesti u gradskoj skupštini jer se tamo nalazi slika generala Gotovine. Trebaju li se sramiti oni koji su se upinjali dokazati da je zločinac. Eto, međunarodni je sud presudio, svijet je priznao da Hrvati nisu zločinci. Na žalost mnogih moći ćemo slavit Oluju i pobjede kojima smo obranili svoju Domovinu. Hoće li sada sve vrste konstruktora, izdajica i prodanih duša pobjeći u mišje rupe. Hoće li ih biti sram? Hoće li se ispričati hrvatskom narodu jer su otvarali sve arhive pa čak i one koje ni jedna suverena država ne otvara? Hoće li se moći pogledati u ogledalo. Silom se željelo pritisnuti optuženike da se pokaju i priznaju ne bi li se dočepali slobode. Ali kako može slobodan, odgovoran i nevin čovjek priznati nešto što nije počinio. Ne može jer ostatak života mora sebe gledati u ogledalu. Zbog toga razloga je Dario Kordić još uvijek u zatvoru. Kada bi se samo malo pokajao mogao bi biti pušten na slobodu. Ali kako se kajati ako nisi kriv? Bolje je sto godina biti u zatvoru i ispravan. Je li vrijeme da se sada malo preispitaju i neke druge presude jer je očito i tu bilo konstrukcija zlonamjernih ljudi.

Sedam mršavih godina

Suđenja nepravedno optuženim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču su trajala oko sedam godina. Jesu li to onih biblijskih sedam mršavih godina. To je ono vrijeme kada se sve činilo izgubljeno. Kada su sluge zla divljale u svom luđačkom i iživljavajućem plesu. Nadam se da sada dolaze plodne godine. Žrtva hrvatskog naroda i vojnika nije bila uzaludna. Lutanje se valjda privodi kraju. Nadam se da Hrvati neće lutati 40 godina poput starozavjetnih Židova. Bog je često kažnjavao neposlušnosti i izdaju Boga a kroz to se čeličio i gradio Božji narod. Nadam se da će i Hrvati shvatiti da vjernost Bogu donosi uspjeh, sreću, boljitak i slobodu.
 
Zrinski i Frankopan

Presudu od 24 godine svesti na nula godina. To je sramota Haškog suda. To pokazuje da u presudi nije sudjelovalo samo pravo nego i politika. To pokazuje tradiciju patnje hrvatskog naroda i nepravdu koja mu se htjela učiniti. Ako uzmemo hrvatski narod kao osobu, kao jedan život, onda bi mukama, barem privremeno, trebao doći kraj. Muka Hrvata traje dugo. Asocijacije su brojne. Nije Ante Starčević za ludu bio stekliš i želio Hrvatsku kao slobodnu državu pa makar bila dan hoda duga i široka. Eugen Kvaternik i njegova Rakovička buna nije bila krik očajnika. Zrinski i Frankopan su bili pozvani na tadašnji Haški sud ali nisu imali sreće. Tadašnja ih je politika izdajnički osudila i učinila im do neba vapeću nepravdu. To je vatru za hrvatskom slobodom održalo na životu. I Stjepan Radić je želio Hrvatsku pa je poginuo. Moderni Zrinski i moderni Frankopan generali Gotovina i Markač nisu ostali bez glave. Žrtva i borba Hrvata nije bila uzaludna.   


Nakon raspeća uskrsnuće 


Kada je Isus raspet sluge zla su skakale od sreće. Misli su da su pobijedili. Njihovu veselju nije bilo kraja. Isto tako nije bilo kraja veselju mrziteljima Hrvatske. Mislili su da će osuditi generala Gotovinu i Markača na dugogodišnje kazne i da će kao starci izaći iz zatvora ili da će u njemu umrijeti. No, nije samo to. Moglo bi se hrvatskom narodu do vijeka nabijati na nos da je zločinački. Moglo bi se raditi brojne konstrukcije o genocidnosti. A Hrvati u prosjeku, baš kao i svaki drugi narod nisu ni lošiji ni bolji od drugih naroda. Nakon što je sve izgledalo izgubljeno, nakon što je raspeće i poniženje izgledalo konačno i gotovo tada se pokazala Božja providnost. Unatoč svim političkim pritiscima pravda je pobijedila. Sluge zla plaču kao i kada je Isus uskrsnuo. Ali gledano ljudskim očima svatko od nas mora odgovarati za svoje grijehe. Ta kazna će im biti veća od poniženja koje su željeli učiniti pravednicima. Počeli su se rušiti kao kula od karata i vjerojatno će biti domino efekt. Ali sami su si krivi i neki zbog banalnih razloga odlaze u zatvor. Jer zlo dolazi i pokvarenjacima i to sa strane koju ne očekuju. Hrvati bi iz svega trebali naučiti da se još više okrenu Bogu. Bože čuvaj nas i dalje! 

Da biste komentirali, prijavite se.