Za laudato.hr piše:

Mario Raguž

nedjelja, 02. prosinca 2012. Arhiva kolumne

Kvaka oko smaka

Volio bih doživjeti dan u kojem će svaki čovjek moći časno živjeti i biti prihvaćen od drugih kao ravnopravan. Tome nas poziva adventsko vrijeme. Ne samo za Božić nego svakoga dana...

Stvarno je postalo ozbiljno. Bliži nam se strašni dan. Najavljuju nam smak svijeta. Pokazuju nam ljude koji su pametniji od nas. Ti pametniji su se opskrbili hranom za tri mjeseca i vježbaju brzi odlazak do svojeg skrovišta u kojemu su pripremili hrane za tri mjeseca. Nitko ih nije pitao kako misle stići do skrovišta ako grune taj iznenadni meteor koji neće čekati njih da prispiju u kutak za koji misle kako će im biti utočite. Ako se to dogodi onda i tri mjeseca hrane neće biti dovoljno jer ne možeš saditi krajem ožujka kada ističe tromjesečje nakon smaka. Znači njihova će agonija trajati duže nego naša, ali si neće pomoći. Ima i onih koji su mudriji pa su napravili samoodržive eko utvrde i moći će si proizvoditi hranu više godina. Eto, dragi moji, ljudska vrsta će ipak preživjeti zahvaljujući takvima.

Prođe onaj dan
Na svim prosperitetnim, naprednim, modernim i demokratskim portalima te drugim medijima koji su uglavnom nenaklonjeni kršćanima, a posebice katolicima, objavljena je velika vijest. Kažu da je i svijet obišla. Papa Benedikt XVI u svojoj je novoj knjizi objavio kako je Isus rođen nekoliko godina prije nego što smo dosad mislili. Za sve je kriv jedan redovnik koji je očito bio slab iz matematike pa se čovjek nešto pobrojao. Elem, na početku teksta rekoše kako smo krivo mislili glede Isusova rođenja. Srećom u nastavku se spasiše i rekoše kao se i do sada znalo, a Sveti Otac je to samo potvrdio. Znači da su oni mislioci loše mislili ili kao što narod kaže „misliti je drek znati“. Oprostite na izrazu. Nije prevulgaran mislim. Ako smijem misliti. Ali vraćam se glavnoj temi. Svi prosperitetni i već nabrojeni preniješe kako se eto katolici pobrojiše. To se nekako između redaka, bar meni učinilo, kako su željeli pokazati da bi Crkva trebala nešto mijenjati ili definirati. Ali meni je veća fora jedna druga činjenica. Ako se Isus ranije rodio znači kako nema smaka svijeta. Točnije, smak svijeta je već prošao. Znači evo nas živih i zdravih. A oni što su kupovali zalihe neka sada jedu staru hranu.

Smak do smaka
Smak je dakle prošao. Odmah misli krenule otkriti što je onda bilo smak svijeta. Je li smak neki rat? Jest onim zaraćenima, ali svima ostalima nije. Nama se činio smak dok smo mislili da će nam osuditi generale Gotovinu i Markača, ali nama je svanulo. Je li smak recesija? To bi moglo biti, ali ni recesija nije svakome. Ima i ljudi i država kojima nije recesija ili barem nije toliko velika. Neki meteorit? To se nije dogodilo, a takav je smak prošao. Da nije neka opaka bolest? Istina je kako su nas izluđivali kravljim ludilima, svinjskim gripama i ptičjim gripama no, eto nas živih. Koliko su halabuke samo dizali. Da se toliko vikalo protiv pušenja, alkohola ili droge nitko ih više ne bi koristilo. Doduše kada su države kupile nepotrebna cjepiva i tableta odjednom se i opasnost od gripa smanjila. Odjednom svi ozdraviše. Sada se malo farmaceutska industrija smirila, ali uvjeren sam kako će kada još malo ovo zaboravimo izmisliti krumpirovu gripu. Predlažem neka se zove krumpirov pobolak. Lijepo je ime i do sada neizrečeno. Molim farmaceute za neki honorarčić jer sam ipak ja smislio novu foru kako diljem svijeta uzeti dobre novce. Skromno prihvaćam viletinu s bazenom i omanjim džeparcem od milijunčića dolara. To je njima ionako zrnce pijeska u pustinji i to ono manje koje izgleda kao prašina. Opet odoh u širinu. Što bi još moglo biti smak? Možda je to kriza identiteta. Svi smo pod nekim stresom. Nismo ono što smo, a ne znamo do kraja što bi htjeli biti. Možda je doista nestao postojeći svijet. Ljudi putuju, komuniciraju, prenose se bakterije iz Kine u Ameriku, a od njih na sve strane, rase se miješaju na sve načine. Hoće li od svega toga nastati neka „superrasa“ koja će biti otporna na sve ili će to biti propast? Ne znam, ali znam kako postoji „superklasa“ koja dobro živi i vlada svijetom. Ne mislim na teorije urote nego na bogataše koji se, kako kaže pjesma, uvijek za sebe pobrinu.

Naslov nade
Možda je doista došao smak svijeta. Smak svijeta u kojem je bitan uspjeh, ali lažni uspjeh. Svijeta u kojemu Hrvat, ali i mnogi drugi, ima skupi auto u dvorištu, a jedva skupi za benzin.  Možda je došao kraj svijeta u kojem je sramota imati tenisice s placa. I ne samo tenisice nego hlače, torbu, svu odjeću i hranu. Možda je došlo vrijeme u kojem neće biti sramota stanovati u jednom kvartu, a sramota u drugom. Volio bih doživjeti dan u kojem će svaki čovjek moći časno živjeti i biti prihvaćen od drugih kao ravnopravan. Neka i dalje postoje doktori, trgovci i čistačice te sva druga zanimanja, ali neka svaki čovjek bude čovjek drugomu. Tome nas poziva adventsko vrijeme. Imamo li snage one koji su po novcu i statusu niži od nas gledati kao osobe ravnopravne sebi. Ne samo za Božić nego svakoga dana do kraja života. Svakoga od nas je Bog stvorio. Ako mi ne znamo zašto On sigurno zna!  

Foto: Veronika Raguž

Da biste komentirali, prijavite se.