Za laudato.hr piše:

Mario Raguž

srijeda, 11. siječnja 2012. Arhiva kolumne

Neću Uniju

Bijaše Unija. Velika. Osvojila većinu onoga što se Europom zove. Svakim danom sve šira i šira. I jedna mala državica odlučila ući u tu Uniju. Nisu je previše pitali ali kad si ušao nema laganoga izlaska.

Bijaše Unija. Velika. Osvojila većinu onoga što se Europom zove. Svakim danom sve šira i šira. I jedna mala državica odlučila ući u tu Uniju. Nisu je previše pitali ali kad si ušao nema laganoga izlaska. Sve je demokratski. Ima država i vlast i čast. Vojska ima ali moraš biti usklađen sa centralnom vlašću. Politiku smiješ tjerat na svoj mlin do mile volje. Sve dok nisi u protivnosti sa centralnom politikom. I što ti možeš sa kraja carstva učiniti? Kakav si ti faktor? S jedne strane moćno carstvo a sa druge manje ili više divlja što plemena, što države. Jedna od najudaljenijih provincija Unije služi za to da se šalju nadobudni podanici kako bi ispekli zanat ili se po kazni šalje one koji su digli glavu i počeli se pravit pametni. Sve ovisi o tome kakvi su kućni odgoj i osobne frustracije dotičnih. Jer ako su fino odgojeni i odrasli u normalnim okolnostima onda će biti razboriti i raditi na dobrobit podanika. Ukoliko su pak imali teško djetinjstvo, bili zlostavljani u životu ili poslu onda imaju potrebu nahraniti svoje strahove i frustracije. Podanici će trpjeti iživljavanje, provokaciju, zlonamjerne konstrukcije ili najkraće morat će strepiti jer im se iz čista mira mogu dogoditi veliki problemi. Nije pri tome problem potaknuti jednog da napadne drugog a onda uživati u patnji i boli. Na čiju će stranu presuditi? To će ovisiti o trenutnom raspoloženju. Doduše, nije čak potrebno niti poticati. Ljudi su već prikupili raznih sukoba pa uvijek imaju razloga naći nešto protiv susjeda. Unijskom moćniku samo treba upoznati narod a onda navoditi sukobljene strane jednu na drugu, drugu na treću i tako do mile volje. Zanimljivije je to nego igrati Čovječe ne ljuti se ili kartati. I zaradi se bolje.

Nisam mislio na Europsku nego na Rimsku uniju. U Isusovo vrijeme. I dok se danas sa zebnjom pitamo kako će nam biti u ovoj našoj nadolazećoj Uniji imamo Sveto pismo puno odgovora. Tamo ima puno informacija o tome kako je živjeti u uniji. Već godinama očekujem hoću li čuti poštenu raspravu u kojoj ću za svako područje života čuti barem tri stvari „za“ i tri stvari „protiv“. Rado bih sam porazmislio o tome je li nam pametno odlaziti u Uniju. Možda bi poljoprivredniku bilo dobro a ribaru loše. Možda bi policajcu pasalo a vojniku ne bi. Možda bi student htio a profesor ne bi. Možda bi sve bilo obrnuto? Ali na žalost nisam dospio čuti poštene razloge. Situacija je takva da ne smiješ ni pitati jer si odmah zaostao i primitivan. Ne daj Bože da kažeš da si protiv. Prostrijele te pogledom i gledaju sa podsmjehom. I to je srećom bolje nego da se smiju i strijeljaju. Poštenih razloga za ulazak nisam čuo. Kažu da će nam biti bolje. Bit će reda i rada. Neće biti lopovluka kao do sad. I meni se tako čini. Ozbiljno i najozbiljnije. Ali onda sretnem na moru Slovenca pa mi kaže da živi teže nego prije par godina. Nije osjetio blagodati. Pa mi susjed pričao s Mađarom i ništa dobro ne reče. Kod njih se na brzinu kupilo puno toga što je bilo za prodaju. Mađarski vinogradi na primjer su francuski. Tokajac sada ima francuski štih. Mađari se nešto bune ali sada je gotovo. U uniji si. Gledam, slušam i čitam medije. U Grčkoj se radnik buni. U Španjolskoj isto a „Irski tigar“ je postao mačkica. Srećom još uvijek je živa, nije od pliša. Gledam i spotove koje su nam pripremili kao poticaj za ulazak. Toliko su neuvjerljivi i plitki da uopće ne treba imati spotove protiv ulaska jer ovi su to. Kada se vidjelo da je jednoumlje ipak pretjerano i postaje kontraproduktivno pojaviše se zadnjih dana i protivnici u javnosti. Bilo je njih i prije ali nekako je uvijek trebalo brinuti o trajanju emisija pa oni nisu stali ili je trebalo staviti fotku pa je članak morao biti kraći. Kada gledam protivnike isto nisam sretan. Nisu mi ni oni uvjerljivi. Ne nude ideju što raditi ako ne uđemo. Kako natjerati sve u državi da budu odgovorni i pošteni. Od učenika do političara. Kako zaustaviti muljažu „daj da prepišem zadaću“ do one „daj sredi mi da zaradimo po milijunčić“? Nakon pažljivog iščitavanja i pronalaženja najboljih rješenja čini mi se da je najbolje zamrznuti trenutak. Jer i u opciji za i u opciji protiv će nam biti lošije. I onda nam ostaje manje zlo.

Po svemu sudeći usud nam je unija. Iako većina naroda priča da će biti protiv a većina političara kaže da je za. Kada bude stani-pani i sjedneš pred listić trebat će nešto zaokružiti. I kao što je bilo na mnogim izborima do sada ljudi će s gađenjem zaokružiti ono za što nisu, odnosno manje zlo. Nisam protiv Europe Mario-Raguz_ukolumknu.jpgali bi mi jako bilo drago da prvi put referendum ne prođe. Trebalo bi pokazati kako nismo baš toliki naivci. Doduše, neki kažu: „Što prije uđemo prije će propasti.“ Kako god bilo unija će na kraju propasti. Kao što je propala i rimska i Napoleonova i Karla Velikog i Hitlerova i Staljinova i ona manja Titova. Narod će sve izdržati. Treba očuvati svijest o sebi i svom identitetu a kada se bude činilo najteže onda će se pojaviti spasitelj. Jer Bog čuva svoje.
 

Da biste komentirali, prijavite se.