Za laudato.hr piše:

Mario Raguž

petak, 14. rujna 2012. Arhiva kolumne

Obraćenje dolazi

Crkva je već dva tisućljeća uz narod, a na žalost mnogih, Crkva ima neke zakone i pravila. Priča je cijelo vrijeme ista, a isto je i napadanje onih koji se prepoznaju kada Crkva poziva na pravednost za sve ljude.

"Narod je gladan!" - mogao bi tu rečenicu uskoro izgovoriti neki od hrvatskih biskupa. Ta će rečenica sigurno izazvati ministra socijalne skrbi koji će ustvrditi kako se Crkva bavi politikom. Ministar će sigurno tvrditi kako u Hrvatskoj nema gladnih i kako proizvodimo dovoljno hrane. Onda će istaknuti novinari-istraživači ustanoviti koliko se hrane kod nas proizvede po glavi stanovnika i tako demantirati biskupa koji se miješa u politiku. Onda će se danima pisati kako nije posao biskupa da se miješa u politiku, a istodobno će svi zaboraviti što je biskup rekao. Čuli smo već, kada se biskupi založe za pravo na život od začeća do prirodne smrti, da se digne graja kako oni nisu ginekolozi. Još veća se 'frka' dignula kada se reklo kako ne može biti normalno da gurneš ruku u zamrzivač i izvadiš jedan zametak, a ostale ostaviš. Ministar zdravstva je morao reagirati, a svi ostali sateliti su podržavali priču o zaostalim biskupima i vjernicima. To nije bio rasizam i isključivost nego pravo na slobodno mišljenje. Kolika se tek uzbuna podigla kada je jedan biskup rekao da ne trebamo u Europu ići na koljenima. Odmah su svi skočili kako je biskup protiv Europe. Zamislite da dolazite u dućan kod trgovca, a on vam unatoč tome što pišu cijene sve naplaćuje barem duplo. Kada prigovorite da to nije pošteno, onda vas optuži da vi gušite slobodno poduzetništvo. A, stvari su više nego jednostavne. Crkva je već dva tisućljeća uz narod. A, na žalost mnogih Crkva ima neke zakone i pravila. Priča je cijelo vrijeme ista. Isto je i napadanje onih koji se prepoznaju kada Crkva poziva na pravednost za sve ljude.

Širi pogled

Svako lovačko društvo ima svoja pravila. Ima ih i svako drugo društvo, stranka, grad, općina i razred. Zašto je onda problem prihvatiti da i Crkva ima neka pravila? Istina jest kako ta pravila nisu svima draga ili su u sukobu s određenim svjetonazorom i hrvatskim zakonom. Što je čudno u tome da hrvatski biskup kaže kako je neki zakon anticrkveni, antivjerski ili antinarodni? Češe se onaj koga svrbi. Odmah se uskukurikalo da se treba poništiti ugovore između Hrvatske i Vatikana. Javljaju se neki stručnjaci koji se nisu potrudili priupitati susjeda studenta prve godine prava i malog susjeda koji je pošao na vjeronauk u prvom osnovne. Da su pitali, student bi ih poučio da se ugovori mogu mijenjati samo ako se slože obje strane. Prvašić bi rekao da se vjera i vjersko učenje može primijeniti na život i da ljudi koji drže do vjere po njoj i žive. Njima je to jasno i moguće. Pristojno je, a i poželjno upoznavati različite ljude. Svaki je čovjek bogat ako ima poznanika raznih svjetonazora i može s njima pričati. Nakon takvih razgovora svatko od nas, htio ne htio, proširi poglede. Onda se iznenadi kako je onaj drugi posve normalan čovjek i otkrije mnoštvo sličnosti s njim. Svijet bi bio puno ljepše mjesto kada bi imali više razumijevanja jedni za druge.

Tko čita ne skita

Napalo nam jadnog premijera jer citira Bibliju. Prije toga je spominjao i Duha Svetog. Najzadnje je rekao kako je Biblija manje komplicirano štivo nego ovršni zakon. Znači da je čovjek čitao i Bibliju i zakon. Znači da čita. Motivacija za čitanje Biblije mi otvara nekoliko pitanja. Možda je uvaženi gospodin odlučio malo utrčati na teren Crkvi i biskupima. Možda misli - kada se oni meni motaju u politiku, ja ću se njima u vjeru. Ozbiljno mislim da nije tako. U nogomet, televiziju, politiku i crkvene stvari se razumije svaki punoljetni građanin i građanka ove zemlje. To sam uvjeren sto posto. Idući razlog je da se možda premijer želi dodvoriti biračima vjernicima. Teško mi je i to prihvatiti jer onda će gubiti svoje, a vjernicima ionako nije previše uvjerljiv. Očito nema uz sebe nekog vjernika koji bi mu trebao davati upute kakvo bi ponašanje bilo prihvatljivo vjernicima. Gledajući sa strane, ja bih bio slobodan ustvrditi da premijer u posljednje vrijeme ipak čita Bibliju. Vidio je čovjek da je kriza, a rješenja se ne naziru. Ako je taj Bog tako važan većini građana, možda bi mogao pomoći i Vladi da dođe do nekog dobrog i pametnog rješenja. Meni nije ništa čudno u tome da čovjek u nevolji zazove Duha Svetoga da mu prosvijetli pamet. Ljudska srca kriju mnoge tajne. Možda se premijer obratio. Možda to još nije u potpunosti, nego je možda počeo čitati Bibliju kako bi doznao što tamo piše. Možda i da na susretu sa Svetim Ocem Benediktom može uzeti malo aktivniju ulogu. Možda na susretu umjesto o ugovorima želi iz prve ruke razjasniti neke nejasnoće koje pronađe svatko tko čita Bibliju bez prethodnog znanja. Kada sve dobro odvagnem, ja mislim da bi moglo biti tako. To ne bi bilo ništa čudno. Kažu da je Tony Blair u vrijeme kada je bio britanski premijer prešao na katoličanstvo. Supruga ga je zainteresirala ili preobratila. Ima nekih sličnosti. Neka Bog sve providi na dobro. 

Prvaci kuknjave

I dok ja ovako polako katolički kukam po svijetu demonstracije, braća muslimani digli 'frku' jer se vrijeđa njihova vjera i Prorok. Ne mogu podržati palež i razbijanje dok padaju prve žrtve. Jednako tako ne mogu podržati ni šutnju braće katolika. Ne pozivam na rat, ali svatko je cijenjen samo onoliko koliko sam sebe cijeni. A, Hrvati svih vjera i svjetonazora su umjetnici u kuknjavi. Lakše je kukati nego se boriti za bolji život. Zato neka nam pomogne dragi Bog. Neka sačuva, pomogne i providi svim vrstama dobrih i lošijih ljudi svih svjetonazora. Složit ću se s premijerom: Ništa neće doći po Duhu Svetom. Zato, dragi moji, radimo malo više i borimo se za bolji život.

Da biste komentirali, prijavite se.