Za laudato.hr piše:

Martina Šimunić

subota, 26. kolovoza 2017. Arhiva kolumne

Kada bi roditelji mogli učiniti sve za svoje dijete, ne bi nam trebao Spasitelj

Savjeti kako postići savršenstvo u roditeljstvu postoje. Ali savršen roditelj ne postoji, jer ne postoji savršenstvo.
Foto: medicircle.in

Svi znamo da ne postoji recept kako biti dobar i uspješan roditelj, a opet čeznemo za receptom. Nisu li recepti slijedeći naslovi pronađeni na interetskim stranicama: kako naučiti dijete pospremati sobu, sedam načina kako biti savršena mama, 10 top savjeta kako biti dobar roditelj, jesam li dobar otac, kako najbolje disciplinirati dijete itd. Kao u kuhinji. Uvijek nešto novo isprobavamo, iščitavamo, dodajemo, promišljamo i očekujemo. Sa svakim novim problemom koji nas muči - novi recept. Savjeti kako postići savršenstvo u roditeljstvu postoje. Ali savršen roditelj ne postoji, jer ne postoji savršenstvo.

Savršenstvo je često marketinški trik u kreaciji nepotrebnih vrijednosti i potreba. Psihologija marketinga zna da savršenstvo po ljudskim mjerilima nije realno, ali to je ne zanima. Ona  zna koliko je čovjek ohol i koliko čezne za savršenstvom u svim svojim postpcima i izborima i kako poticanje želje za savršenstvom znači i veću konzumaciju bilo kojeg proizvoda. U posljednje vrijeme na televiziji i jumbo plakatima možemo vidjeti reklamu za VIP „Zagrli život“. Reklama zanimljivo i provokativno opisuje adolescente i njihovu pobunu protiv autoriteta, potrebu za prihvaćanjem od odraslih, a u isto vrijeme poruku tim odraslima kako trebaju slobodu koju im oni ne mogu pružiti. Djevojka na kraju reklame zaključuje kako su odrasli ljubomorni na njih jer nisu više mladi. Sve bi to bilo vrlo zgodno i simpatično da nije iskorišteno u reklamne svrhe i pretvoreno u svojevrsno ruganje svijetu odraslih. I to onih koji tim mladima plaćaju račune na mobitelima. „Imamo pravo biti mladi i tražiti što god hoćemo jer smo mladi“  više razdvaja roditelje od djece, nego li ih povezuje. A roditelji? Znaju li oni to? Oni toliko vole svoju djecu i u zbunjenosti i želji za savršenstvom u odnosima, lažno potaknuti od strane marketinga, još će popustiti na ovakove provokacije.

Puno je savjeta i recepata o odgoju djece uistinu zbunjujuće. I nije sve samo marketing. Ne bih htjela da pomislite kako nije važno educirati se i istraživati vlastito odgojno ponašanje i postupke. Samo želim roditelje, a posebno kršćanske obitelji,  pozvati na oprez.

Mnoge knjige o roditeljstvu i savjeti koje čitate mogu vam se činiti savršenima, kao da je baš to ono što trebate (moguće je i nemojte misliti da imam nešto protiv savjetovanja u roditeljstvu). Kada pohvalite svoje dijete i kažete mu kako je predivno nešto učinilo i kako ste sretni što postoji, sjetite se da ste negdje pročitali koliko su vaše pohvale i komplimenti potrebni za razvoj djetetova samopouzdanja i sami sebe pohvalite za uspješno naučenu lekciju. A onda dijete ponovi grešku, kao da nije čulo vaš kompliment i vi se pitate u čemu ste pogriješili. Tada ćete se sjetiti novog savjeta: dosljednosti i ponovno ćete dati kompliment i porazgovarati sa svojim djetetom o posljedicama njgova čina. Bit ćete upješni, ne sumnjam. Tko ne bi poslušao utjehu poput ove: ne gledaj u svoje propuste, u ono što nemaš ili bi želio imati, nego gledaj u ono što imaš ovdje i sada. ...a onda se dogodi da to isto dijete koje smo s toliko ljubavi prihvatili, njegovali i čuvali u svojoj adolescentskoj dobi pokuša samoubojstvo....

Znam da zvuči nemilosrdo, ali toliko sam puta čula priču o divnim roditeljima i djeci, koja su prema svjetskim mjerilima, skrenula s puta jer su zavšila u ovisnosti o drogi, kockanju, alkoholu ili su se razboljela psihički i potpuno zatvorila u svoj svijet. Svi loši izbori ili bolesti koji snađu djecu, toliko satru roditelje da oni potpuno izgube povjerenje u sebe, Boga i ljude. Psihoteraputi imaju pune ruke posla jer boriti se s osjećajem krivice u čovjeku je nerijetko sizifovski posao. I ostat će sizifovski ukoliko se roditelji ne usude uistinu biti kršćanima. Mislim da je najvažnije ponavljati ovo. Kršćani se ne boje smrti. Oni znaju da je smrt neizbježna i sastavni dio života. Oni znaju da bez smrti nema uskrsnuća.

Poznati je slučaj Nicka Vujicica, 32-godišnjeg pastora iz Australije, rođenog bez ruku i nogu, sretno oženjenog i oca godinu i pol dana starog dječaćića (sve možete pratiti na you tube-u), koji svjedoči da su njegovi roditelji njegovi heroji. Ti isti roditelji, osim što su gledali patnju svoga djeteta kroz brojna zlostavljanja u školi i drugim institucijama, morali su doživjeti i preživjeti nekoliko njegovih pokušaja samoubojstva... Kada je u 17-oj godini doživio obraćenje i uzeo život u svoje ruke i predao ga Gospodinu, Bog je sve okrenuo na dobro jer Nick je naučio ljubiti Boga beskrajno. I dok govori o Bogu, uvijek spominje i svoje roditelje. Oni su njegovi heroji jer su u njegovu dušu posijali sjeme vjere i nade, kaže Nick. Bog je izvanrednom milosti potaknuo i dotaknuo to sjeme i odveo Nicka u puninu života.

Zato je pitanje, kako pomoći roditeljima da pronađu pravi recept za pomoć svome djetetu, zapravo pomoć roditeljima da zarone u svoje srce i nauče najprije moliti za svoje djete, a tek onda tražiti savjete dobronamjenih ljudi i stručnjaka. Vjera i nada, o kojoj govori Nick i njegovi roditelji, rađaju se u molitvi. Samo molitva donosi plodove. Bez molitve roditelj neće uspjeti raditi na otvorenosti svoje duše za Božji glas, a onda i jasnoću odluka koje mora donijeti.  Bez molitve roditelj će misliti da mora biti savršen. Neće moći prihvatiti sebe i svoju čovječnost. Neće moći prihvatiti niti čovječnost u svome djetetu. Čovječnost u nama je slaba i ranjena i treba Otkupitelja i Spasitelja. Kada bi roditelji mogli učiniti sve za svoje dijete, onda nam uopće ne bi trebao Spasitelj.  

Kada dođu kušnje, kada tjeskoba opkoli roditeljsko srce i zabrinutost za budućnost djeteta se pretvori  noćnu moru svakodnevnice, kada u dubini duše tražimo slamku sapsa očajno vapeći Gospodinu, zaustavimo se poput apostola i njihove lađe na olujnom moru i pogledajmo u Gospodina koji nas zove. Zagledajete se  u njegove oči i čut ćete kako vam je ići. Oluja nije bitna. Samo njegove oči i Riječ koju nam donosi. Riječ Božja odvojit će meso od vaših kostiju i pokazati vam put. Molitva će izvirati iz vašeg srca i znat će te što vam je činiti – koji savjet prihvatiti, što pročitati i na čija vrata pokucati.

(srpanj 2014.)

 

Da biste komentirali, prijavite se.