Za laudato.hr piše:

Martina Šimunić

četvrtak, 12. ožujka 2015. Arhiva kolumne

Prepoznajte povrijeđenost u međuljudskim odnosima

Povrijeđenost je teško stanje koje ignoriramo jednom kada počenemo razmišljati o rastavi. Ono je stanje ponosa koje donosi plodove bijesa, ljubomore i zavisti. Nemoćni smo priznati kako nam je nanesenim uvredama narušeno samopouzdanje i slika koju smo godinama gradili o sebi.
Foto: www.huffingtonpost.com

„Povrijedili smo jedno drugo, uzajamno i uzaludno. Uzajamno i bespovratno“ -  pjeva u svojoj pjesmi  Bare i podsjeća me na bezbroj mnogih usamljenih u povrijeđenosti, zarobljenih u nemoći da pogledaju što se dogodilo u njihovom braku (ne ulazim u to da i sam Bare ne zna što će se uvredama čiju snagu svjedoči pjesmom). Uvrede ne smijemo zanemariti, praviti se kao da ne postoje i da se nisu dogodile.  Samo tako prepoznajemo bol  koja  može biti toliko jaka da više ne vidimo kako je došlo do situacije u kojima smo bili vrijeđani i vrijeđali.  Treba puno vremena u kojem će se liječiti rane nanesene uvredama i otvoriti put nade za izgradnju novog odnosa. Nije nemoguće, ali je teško i zahtjevno.  Put uvreda i stanje povrijeđenosti liječi se razumijevanjem i opraštanjem. Mnogi partneri koji su prepoznali snagu povrijeđenosti i potražili pomoć uspjeli su na tom putu. Nije nužno rastaviti se jednom kada upadnemo u stanje povrijeđenosti. Ohrabrite se i potražite pomoć. Izlaz iz povrijeđenosti često je ulaz u prostor velikog Božjeg milosrđa i Providnosti. Nije lako, ali je moguće. Kako, dakle, doći do međusobnog praštanja i pomirenja sa sobom, drugima i Bogom?  

Za početak, prepoznajte uvrede i povrijeđenost koja vas guši.

Povrijeđenost je teško stanje koje  ignoriramo jednom kada se krene na put rastave.  Ono je stanje ponosa koje donosi plodove bijesa, ljubomore i zavisti. Nemoćni smo priznati da nam je nanesenim uvredama narušeno samopouzdanje i slika koju smo godinama gradili o sebi.

Tako npr. muškarac koji radi do kasnih sati i umoran dolazi kući očekujući odmor i razumijevanje svoje žene (jer svojim radom omogućava ispunjavanje želja svoje obitelji), nakon naporna dana dočeka ga namrgođena žena.  U svom jadu i nervozi nakon tisuća sitnica koje je morala obaviti u jednom danu, ona sve to preskoči i svoga supruga dočeka uvredama nazivajući ga  sebičnjakom i neodgovornim i nezainteresiranim roditeljem. Na njezinu uvredu on odgovara uvredom : Što radiš probleme gdje ih nema?  Sve imaš, a uostalom, ako ne možeš ono za što bi svaka na tvome mjestu bila zahvalana Bogu,  tko ti brani uzeti ženu koja će pomoći u kući i oko djece? ...Takav način vrijeđajuće komunikacije između supružnika podsjeća me i na  komentare  ljudi koji probleme današnjih obitelji doživljavaju osuđujući jednu od strana u bračnom odnosu. Nekada su to žene koju su se toliko osamostalile pa u svome feminizmu više ne vide što to znači biti majka i žrtvovati se za  obitelj. Nekada su to muškarci koji su dozvolili da izgube, „od Boga im dan autoritet“ i  prepuste uzde obitelji u ruke žene. Sve su to jednostavna, uvredljiva i površna objašnjenja naših međuljudskih odnosa.

Uvrede uistinu mogu biti veoma suptilne. Jesmo li spremni prepoznati tu suptilnost u našim odnosima i nešto poduzeti?  Sitne, male uvrede i povrijeđenosti su odvratni crvi koji na početku svake veze ignoriramo, što zbog zaljubljenosti, što zbog okoline i ostalih unutarnjih čimbenika, na koji mnogi psiholozi ozbiljno upozoravaju da nemaju veze s dvoje zaljubljenih, ali naša je narav tako nemoćna i ovisna o onima koji su nas odgajali da nam uistinu  trebaju godine da se oslobodimo nametnog utjecaja i krivih uvjerenja.  Jedno od uvjerenja, a ima veze s uvredama, jest da mislimo kako možemo na nekoga utjecati svojim ponašanjem tako da se on promijeni. Uzalud vam turd svirači. Naše ponašanje samo je informacija onome koji ga promatra. A uvreda je emocionalno negativno ponašanje, koje najčešće izvrće istinu (i zato kada su u pitanju uvrede, za nas kršćane i Otac laži ima u takovom ponašanju velikog upliva).  Osoba koja vrijeđa uvredom pokazuje kako se osjeća i što doživljava. Način koji bira je neprimjeren jer je s uvredom uvijek riječ o nekoj agresiji, koja može biti pasivan ili aktivna. Zato je i psihičko zlostavljanje tako teško prepoznati.  Hvala Bogu da Kazneni zakon RH, kada je riječ o obiteljskoj tematici,  ozbiljno shvaća psihičko nasilje u  obitelji  koje obuhvaća teško vrijeđanje ili zastrašivanje bliske osobe kojim je teško narušen njezin psihički integritet. Bez obzira na probleme kada je u pitanju sudski proces i dokazivanje i vještačenje psihičkog nasilja, poruka je jasna. Svako ponižavanje koje osobu čini nemoćnom zauzeti se za sebe, a da ne govorimo o djeci koja su u takovim odnosima  traumatizirano promatraju nemoć odraslih da se nose s problemima, treba ozbiljno shvatiti. Vratimo se na one uvrede koje možemo prepoznavati i na vrijeme njihove otrovne strelice zaustaviti.

Svakako, pokušajte razumijeti uvredu. Možda se ona i ne odnosi na vas. Primite je kao informaciju, razjasnite je.  Oboružajte se humorom. Vrijedni ste u Božjim očima i on vas čuva. Oko vas je njegov štiti izgrađen na žrtvi i prolivenoj krvi. Nikakva uvreda ne može narušiti vaše dostojanstvo.  Brak je od Boga zaštićen. On je idealno mjesto da razjasnite nesporazume. Crkva štiti  brak. Štiteći brak, štiti čovjeka i dokazuje koliko joj je stalo do samog čovjeka. Propovijedajući evanđelje života, štiti obitelj i ističe božansko podrjetlo braka.  Kada bi se ljudi usudili razmišljati božanskom logikom, pogled na rastavu bio bi drugačiji. Božanski pogled ne znači skrivanje prašine pod tepih i ne suočavanje s problemima koji muče ljude koji razmišljaju o rastavi.  Razumijevanje braka kao temelja obitelji ne znači ignoriranje nasilja i vrijeđanja u obitelji, bilo psihičkog, bilo fizičkog. Dapače, razumijevanje braka iz perpektive Božanske brige za čovjeka znači izuzetnu pomoć za pojedinca koji prolazi kalvariju međuljudskog odnosa. Zašto je to tako? Vrlo jednostavno – zato što samo tako čovjek može vidjeti koliko se udaljio od sebe, a onda i od Boga jer je dopostio da živi život u uvredama, svađi i povrijeđenosti. U  razmišljanju o Božanskim počecima, gdje Bog stvara čovjeka kao suradnika i sustvaratelja i muškarcu  daje pomoć u ženi da zajedno rađaju i uživaju jedno drugo u osobitom zajedništvu, moguće je naći snagu za promjenu. Takovo razmišljanje je daleko od onog koji Boga doživljava  kao nekoga tko će doći i popraviti nepopravljivo i na čudesan način izgladiti dugogodišnje uvrede i povrijeđenosti.  Ako i učini tako, On to nikada ne radi bez čovjeka. Potreban mu je čovjek koji zna prepoznati uvredu, povrijeđenost i bol. Čovjek koji vjeruje i zna   tražiti pomoć. Ponekad pomoć dolazi direktinim obraćanjem Bogu, a ponekad vam je potrebna treća osoba, bilo u stručnjacima, bilo u povećenim osobama, koje će vam pomoći prepoznati povrijeđenost i ukazati na prave lijekove.
 

Da biste komentirali, prijavite se.