Za laudato.hr piše:

Martina Šimunić

utorak, 02. rujna 2014. Arhiva kolumne

Stres u obitelji otklonimo dobrom organizacijom vremena i redovitom ispovijedi

Početak školske godine važan je datum u životu obitelji. Kompletiranje knjiga, nabavka bilježnica, rasprave s manjom djecom oko smanjenja apetita prilikom „šopingiranja“ pribora i ostalih dodatnih potrepština koje opterećuju obiteljski budžet, borba sa nezainteresiranošću starije djece kojima je početak školske godine samo simbol novih muka – sve su to izazovi početka nove školske godine.
Foto: homefinder.com.my

Netko taj početak iščekuje sa radošću, a netko sa strepnjom i strahom. Pri tome ne mislim samo na djecu i njihove muke ponovnog vraćanja u klupe, već na roditelje kojima je početak školske godine često veći stres nego njihovoj djeci. Stres koji osjećaju roditelji može biti opravdan i normalan jer je posljedica novih obveza boljeg organiziranja života, ali i nametnut jer se ljestvica očekivanja često podiže veoma visoko. Kao da školski uspjeh djece ovisi o roditeljima i njihovoj (a ne njihove djece) spremnosti ponovnog vraćanja u klupe.

Djeca svašta obećaju za mir u kući, a roditelji kreću na novi put razočaranja

Nemoguće je zanemariti da mnogi roditelji osjećaju uzbuđenje nadajući se da će nova školska godina biti bolja, uspješnija i drugačija nego prošla. Koliko smo si puta obećali kako nećemo ponavljati greške prošlih  godina i kako je upis u novu školsku godinu prilika za osvajanje novih uspjeha... Učit ćemo od početka, pisati zadaće, suočit ćemo se odmah sa teškim zadacima, a ne odgađati njihova rješavanja itd. Djeca svašta obećaju za mir u kući, a roditelji kreću na novi put razočaranja. Čini se da roditelji nisu svjesni da ih ovakav način razmišljanja zapravo  udaljava od tih njihovih nadanja i očekivanja i približava ih većem razočaranju. Naime, roditelj će sve usmjeriti da dobro organizira svoje vrijeme i obveze i bude na raspolaganju djetetu u njegovim obvezama, ali hoće li dijete prihvatiti njegovu organizaciju, to je drugo pitanje. Jedno je sigurno, svaku  zamisao o svakodnevnim obvezama moramo izrazgovarati sa djetetom. Roditelj se mora usuditi reći svoja očekivanja djetetu, ali i čuti djetetova očekivanja koje ono ima od sebe, mame i tate.  

Uočite „kradljivce vremena“

Početak dobre organizacije uvijek je razgovor o očekivanjima i prepoznavanje prioriteta koji se onda pretvaraju u ciljeve. Pazite da ne upadnete u zamku postavljanja visokih ciljeva, što je osobito simptomatično baš za početak školske godine. Osim razgovora o očekivanjima i ciljevima koje možete obavljati s djecom dok zajedno slažete sobu i pomažete djetetu da rastereti prenatrpane police i oslobodi se suvišnih igračaka i stvari, za roditelje je važno detektirati mnoge kradljivce vremena kao što su televizija, telefon, facebook... Važno je i djetetu pomoći da ih uoči. Iznenadit ćete se da i djeca osjećaju kako ih ti „kradljivci vremena“ udaljavaju od obveza. I oni su svjesni kako se lako izgubi kontrola nad vremenom i kako je lako prepustiti se ugodnim aktivnostima kao što su čari interneta i televizije. Za razliku od roditelja djeca, a naročito ona manja, još uvijek nemaju sposobnosti postaviti sama granice i odrediti vrijeme za igru, vrijeme za internet ili crtani film i vrijeme za učenje. Na roditelju je da u slobodi i odgovornosti dijete dovede do organizacije vremena u kojoj se jasno ocrtavaju obiteljski prioriteti. U obitelji u kojoj su školske obveze jedan od prioriteta neće biti teško odrediti vrijeme bez Interneta i crtića. Na stranicama udruge Kristofori pročitala sam iskustvo roditelja dvanaestero djece koji su već 40 godina u braku i kojima je svako od djeteta završilo fakultet. Taj otac svjedoči  kako je „vrijeme za učenje u kući bilo svakim radnim danom od 18 do 20 sati. Nije bilo nikakvih drugih aktivnosti dok ne bi istekla ta dva sata. Oni koji su trebali učiti više mogli su nastaviti nesmetano. Ako neko dijete nije imalo zadaću ili potrebe za svladavanjem nekog gradiva, u to je vrijeme moglo čitati knjigu. Onima koji su bili premaleni za školu netko je čitao. Nakon isteka vremena za učenje mogli su raditi što ih je volja sve do vremena koje je bilo određeno za odlazak u krevet.“  

Grijeh je gubitak vremena

Svaki od savjeta za organiziranje vremena bit će vam od koristi. Bez realnog planiranja teško je riješiti bilo kakav kaos. Često je ono početak i rješavanja mnogih drugih kaosa – kao npr. onih u našoj duši. Dakle, organizacija vremena sastoji se od neki jednostavnih koraka - razmotriti obveze, odrediti prioritete, utvrditi ispunjavamo li vlastita očekivanja i ispunjavaju li i naši najbliži svoja (svatko je gospodar svoga ponašanja), uočiti „kradljivce vremena“ i sve druge kradljivce koje nas udaljavaju od zacrtanih ciljeva. Vjerujete još je jednostavnije, ako kao kršćani te „kradljivce„ stavimo u kontekst „grijeha“. Može se činiti oholo i moralizirajuće, ali ako razmislite, složit ćete se s time (uzmite u obzir da sam ono što ću napisati naučila od drugih veoma pametnih i iskusnih ljudi) da je grijeh najveći izvor stresa i razlog uzaludnog trošenja vremena. Tako je jednostavno. Sve što nas udaljava od Boga i plana koji on ima za nas zapravo ulazi u kategoriju grijeha.

Dok radimo bezbroj nepotrebnih stvari, osjećamo nemir i nezadovoljstvo. Kada se organiziramo i ispunimo svoje obveze, posljedica je osjećaj mira, sigurnosti i uspješnosti. Organizacija vremena je dakle, za nas kršćane, veoma svjesna obveza razmišljanja o onome što činim i kako činim za Boga. Uz dobru organizaciju vremena na dobrom smo putu ispunjavanja Božje volje za nas. Dobra organizacija vremena pravi je napad na kaos oko nas i u nama. Iz svega slijedi da je svakodnevno ispitivanje savjesti velika pomoć u detektiranju izvora stresova u životu. Hvala Bogu da kršćanin ne staje samo na detekciji ili dijagnozi. Kršćanin zna što je za njega kupelj ispovijedi. Toliko toga razotkriveno i oprano Kristovom krvlju i sakramenta svećeničkog pomazanja u ispovjedaonici pomaže da život živimo u punini. Stres ostavljamo u ispovjedaonici, a mi izlazimo nekoliko kilograma lakši. Nije li to lakoća za kojom zapravo čeznemo dok planiramo svoj svakodnevni život?
 

Da biste komentirali, prijavite se.