Za laudato.hr piše:

s. Marija Pia Tadijanov

petak, 10. ožujka 2017. Arhiva kolumne

''Bolji ja''

''Bolji ja, dobar ti dan! Ne znam hoću li te ikad sresti, Ni hoću li uopće spoznati kakav ti to trebaš biti?
Foto: pixabay.com

Dragi dnevniče, pišem ti pomalo klonula duha u nadi da ćeš istrpjeti moj ružni rukopis, prolivenu kavu na papiru i sjetan i upitan ton kojim ti danas pišem.

Nije lako pisati ti, osjećam kao da pišem zidu znajući da mi ti odgovore ne ćeš dati, ali svejedno želim ti pisati, jer možda pišući dođem do nekog odgovora, a moj sveti duhovnik ionako mi već godinama veli da sve pišem, pa kome, čemu, koga što…al' evo, pa ipak nešto pišem.

Znaš, ljudi kad sam ozbiljna pomisle da sam ljuta, a zapravo, Bog mi je dao malo 'nahero' usta spuštena blago prema dolje i sitne oči k'o u krtice sa istim specifičnim spustom nadolje, pa je razumljivo da lice odaje krivu poruku, no ipak, riječ je o brigama…

Znaš i sam da imam vrlo dinamičnu svakodnevicu podijeljenu ne po vrstama posla nego po sekundama nepredviđenih situacija koje nisu sve istog karaktera, neke od mene traže da budem kreativna, neke lukava, neke iziskuju mudrost koja mi tako često fali, a neke jednostavno samo iscrpljuju…i u tome svemu zanemarila sam Boga i ljude, ali ne ove oko mene, nego one koji su mi na srcu…i veli meni tako jedan mili 'ljudov' kako nailazi na osude, ogovaranja, ruganje i podsmijeh, a ja mu velim kako slika nije cjelovita dok je ne budemo iz daljine vidjeli. Tako sam ti ja bila na izložbi u Klovićevim dvorima, po prvi put, ah, osjećala sam se pametno i elegantno, ali sam bila i zadivljena…

Zadivile su me dvije slike, umjetnička djela; jedno od meni nepoznatog Bečkog umjetnika, a jedno od Slave Raškaj. Kod prvog riječ je o jednom pejzažu napravljenom od mnoštva točkica…te točkice, povučene jedna na lijevo, jedna na desno, činile su savršen oblik poljskog cvijeća, ali ne izbliza…Izbliza te su točkice bile samo lijepe točkice, neke su čak izgledale u kombinaciji s drugim točkama kao mrlje, no iz daljine, one su činile brdo, grm ili planinu.

Stajala sam pokraj te slike ne shvaćajuć' kako je moguće napraviti tako sitne pokrete bojom, a tako skladne gledano iz daljega. I dolazi mi sad misao kako je zapravo svaka moja sekunda; izgledala meni smiješno, besmisleno ili vrlo produktivno, zapravo samo potezić kistom…i poželim odmah vidjeti cijelu sliku, ali sam platnu preblizu, jer je ta sekunda SADA!

I onda si pomislim, ali ako je pejzaž prekrasan makar s mrljama izbliza, ima li smisla uopće biti 'bolji ja'? Ja koji će biti skladan i smislen, proračunat i jasan u svakom trenutku? Pa dolazim, dragi dnevniče, do niza redaka što poput nota u melodiju se slažu, a kažu mi:

''Bolji ja, dobar ti dan!
Ne znam hoću li te ikad sresti,
Ni hoću li uopće spoznati kakav ti to trebaš biti,
Jer znaš, nema mi smisla, ako zanemarim sebe, a dam se sav za druge,
Jer tad ću izgubiti sebe, zar ne? Ili doista, hoću li tada 'biti bolji'?

I nisam ti siguran, dragi moj 'bolji', jesi li ti ideal koji je čista utopija
Ili stvarnost koja se i sada događa dok samo pokušavam 'biti bolji'.
 
Stoga ti velim, nadam se da si ne ćeš ne opraštati,
Da ne ćeš bježati od teškoća,
Nadam se da ćeš biti bolji od mene!
 
Nadam se da ne ćeš sumnjati u svoje ideale
I da ćeš živjeti posve blesave jednostavnosti
Ne misleći o tome što će drugi mislit da si neozbiljan!
 
Želim ti reći, tebi kojeg ne poznajem, niti znam hoću li te ikad upoznati,
Ne boj se svojih snova i vizija, makar te drugi ne budu razumjeli,
Nadam se da ćeš se znati ograditi od tuđih nesređenosti,
Jer meni to baš ne polazi za rukom.
 
Nadam se da se ne ćeš bojati micati granice mogućega
Bez obzira na podsmijeh drugih.

I ono najviše što se nadam,
Da ćeš uspjet biti posve Božji, disati Njegovim plućima, kucati Njegovim Srcem
I ne klonuti kad to ne uspijevaš…
 
'Bolji ja', ne znam hoću li te ikad sresti, niti hoće li me ova korizma učiniti doista boljim
Ili samo većim filozofom koji razmišlja nad svojim glupostima.
 
U svakom slučaju, želim ti reći… ne boj se onih koji sumnjaju, preziru, boj se samo sebe
Jer samo ti možeš pasti dublje,

Sumnjati više
Ne vjerovati…
Samo ti možeš danas odlučiti 'biti bolji' makar to ni danas ne uspio…
Ali ne odustaj  ti , moj 'bolji ja'!
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.