Za laudato.hr piše:

s. Marija Pia Tadijanov

četvrtak, 12. svibnja 2016. Arhiva kolumne

Božja milost i beskrajno Božje milosrđe u našim srcima

Kada je započela Godina milosrđa, pomislila sam: 'Pa dobro, što li mi ta Godina može poručiti osim da budem milosrdnija prema svojim sestrama, obazrivija i tolerantnija.' Pa kao što to i inače biva, Gospodin me ponovno iznenadio.
Foto: babysitting.academy

U knjizi "Misli u samoći" Merton kaže da je 'milost poput žira u kojem se krije hrast; i grane i lišće, te da je posvetna milost tako djelatna u nama, te pokreće Kristovo djelovanje u nama'. S tim u vezi, nekoliko sam puta imala priliku svjedočiti milosrđu čovjeka prema čovjeku i svaki puta ostadoh ganuta i zatečena koliko je vidljivo siromaštvo duha kod onoga koji prima i poniznost kod onoga koji daje. No, tako je lako davati, a tako teško . Lakše je vidjeti sebe kao onog koji daje i koji je potreban, nego kao onog tko je u potrebi. Tako vam je i samnom.

Čitajući po tko zna koji put Torkingtona, zapela mi je jedna rečenica o askezi kojoj dotični svećenik nije bio naklon, kako je izjavio jer je 'konstitucijski nepodoban', te mi se nametnulo pitanje o nepodobnosti milosti. Mala Terezija je rekla da je sve milost, dok je sveti Franjo rekao kako bi najveći grješnik bio tristo lakata ispred sveca, da je dobio milosti koliko i sv. Franjo, kao da aludira u svojoj poniznosti na nečiju lakšu, a nečiju težu prijemljivost milosti. I onda kad se sjetim svetog Augustina kojem je trebalo dvadeset godina molitve i pokore njegove majke da se samo pokrsti i uzvjeruje u Krista, pitam se: 'Bože, koliko je meni potrebno???' Ta stalno padam, lutam, gušim se u slabostima, manama, tolikim situacijama u kojima "kiksam" i pitam se ima li u meni Tvoje milosti ili je sve prokockano nemarom i skrivanjem od svijeta pod prividom straha.

I tako se molitva sve više pretvarala u vapaj, a vapaj u mir. Ne znam kako vi, ali meni vam srce ispunja zaziv brojanice koji mi je često na ustima: 'Isuse Kriste, Sine Boga Živoga, smiluj se meni grešnoj.' Te u takvom jednom vapaju da Gospodin ukloni od mene trn koji me žulja i nanosi mi trpljenje, pater u propovjedi reče: 'Dovoljna ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršava!' -e, Pavle, kako me pratiš, pomislim si i poželim osjetiti tu milost svjesno. Pazi što moliš rekli bi mudri ljudi, pa je tako Gospodin meni dao milost doživjeti tu Njegovu milost i to "ni pet ni šest" nego kroz svoje oproštenje...

Ta milost Božjeg milosrđa kojem nije prjepreka naša grješnost, naša lutanja i naši padovi, ali Mu je prjepreka ako okrenemo svoje lice od Njega, ako posumnjamo u Njegovo milosrđe koje proizlazi iz Njegove beskrajne ljubavi. Stoga, prijatelju, odi k Njemu otvorenog srca kakvo god da je izranjeno i prljavo, odi, u sakramentu pomirenja čeka te Njegovo milosrđe, oproštenje i ljubav. Ako već živiš uz molitvu i sakramente, onda dobro znaš da je naš Bog sama ljubav i milosrđe, to propovijedaj, o tome pričaj i na to misli.

 

Da biste komentirali, prijavite se.