Za laudato.hr piše:

s. Marija Pia Tadijanov

četvrtak, 08. listopada 2015. Arhiva kolumne

Isusov magarac ili kako nam je Isus „prelagan“

Zato, prije nego upadneš u svoj veliki ponos na sebe, zapitaj se, nije li i tebi Isus postao prelagan...možda više od tebe ne može ništa tražiti jer su mu svezane ruke za tvoje uzde koje želiš držati u svojim rukama...
Foto: 500px.com

Kad sam prvi put čula priču o Isusovu magarcu ostala sam zamišljena nad nevjerojatnom ljudskom ograničenošću i egom. Kada sam nedavno ispričala djeci priču o Isusovom magarcu, djeca su se smijala, nisu mogli razumjeti kako je magarac bio tako lud da pomisli o sebi tako nešto visoko. Komentar jedne djevojčice je bio: „Magarcu je Isusu bio valjda lagan pa je zaboravio da ga nosi“. Komentar je također za razmisliti, no krenimo s pričom radi onih koji ju još nisu čuli...

Znamo da je magarac najbiranija životinja u Isusovu životu; Na magarcu su Marija i Josip došli u Betlehem, u štalici kod Isusova rođenja, na magarcu su Marija i Josip s Isusom bježali u Egipat, na Magarcu je Isus ulazio u Jeruzalem. Mi ćemo pričati o magarcu koji je ušao s Isusom u Jeruzalem! Isus je svoje učenike poslao po magarca, oni su magarca donijeli, Isus ga je uzjašio i krenuo u Jeruzalem. Svi znamo za velike uzvike: „Hosana!“ čitavog Jeruzalema pri Isusovu ulasku. Znamo i za palmine grane s kojima su mahali, koje su stavljali po podu gdje Isus prolazi – na magarcu! A sad, što se dogodilo s magarcem pri tom ulasku?! On se prvo iznenadio tolikom mnoštvu, potom je počeo misliti da je on taj kome kliču. Od svog ega i samodopadnosti, zaboravio je da nosi Isusa na sebi. Sav je bio prpošan i visoko dizao glavu u znak ukazivanja svoje veličine. I ka su ga odriješili, svima je na imanju pričao o svojoj veličini, a kada su ga pitali tko je taj koji ga je uzjašio, magarac se uopće nije mogao sjetiti ...

I sad, kad pogledam malo bolje sebe, a još lakše mi je pogledati bližnje, dolazim do jednostavnog zaključka: koji smo mi magarci...isti kao i ovaj Isusov. Kad nam krene; menadžment, ekonomija, organizacija, lobiranje, kad počnemo ostvarivati planove, kad se oko nas skupe istomišljenici, kad postignemo nemoguće, odmah idemo dalje, tražimo više, želimo bolje, hoćemo još... a zaboravimo ZAHVALITI, zaboravimo u Ime Koga mi radimo, živimo, „poslujemo“! Zaboravimo Tko nam je dao dar logistike, organiziranja, sposobnost vođenja, prepoznavanja bitnog...i često kad smo toliko zapeli u svoju samodostatnost, smatramo da smo sami zaradili, da smo se nakrvili da do nečega dođemo SAMI, da smo mi ti koji smo sve to ostvarili u životu svojim radom i trudom, svojom upornošću... i tako dalje...

No, znate li što je zanimljivo, gledati kako se ponašamo prema bližnjima, kad se ponašamo kao „magarci“. Dakle, u svijetlu svog ega, drugi je onaj nad kojim ja imam pravo, onaj zbog kojeg ne osjećam grižnju savjesti ako sam licemjeran, onaj s kojim ne postoji ravnopravnost, nego itekako konci stoje u mojim rukama. U tom, „magarećem“ stavu, ja sam domena i onaj koji je u središtu, ne moj bližnji, a još manje Bog. A što se događa kad smo itekako svjesni svojega Kralja u našem životu i Njegovih zasluga zašto smo tu gdje jesmo...?!? Hm....može se čak reći da bi se magarac trebao osjećati nedostojno nositi Isusa na svojim leđima, no on ni ne zna koga nosi, a kamoli da dovodi u pitanje svoju (ne)dostojnost, pa tako onaj koji zna Kome i radi Koga služi, zahvaljujući Kome mu je dobro i čini velika djela, taj je itekako u stavu trajnog dovođenja u pitanje samoga sebe i svoje nedostojnosti. A pošto Isus „pogleda na neznatnost službenika/ce svoje“, možemo ostati samo u stavu zahvalnosti i predanja, bezuvjetnog predanja u Njegove ruke!

I stoga pišem i vama perfernima i vama, kremi društva, novopečenim obračenicima i vama koji se jednostavno kao uvaženi ljudi smatrate vjernicima, naravno, radi probitka i dobitka ljudi za svoje vizije i ideje: ne zaboravite priču o magarcu! Jer kad se najmanje nadaš, ego će zaskočiti, umišljenost aplaudirati, a oholost dignuti nos i parati nebom...baš kao kod magarca...a vi, kad se nađete među onima jednostavnima i malenima, „perifernim i poniznim“ magarcima, ne bojte se da ne vide vašu „magareću ćud“... Bdijmo nad svojim egom i sve zasluge pripišimo Onome koji nas je osposobio radi Kraljevstva nebeskoga i donošenja duša Bogu!

Zato, prije nego upadneš u svoj veliki ponos na sebe, zapitaj se, nije li i tebi Isus postao prelagan...možda više od tebe ne može ništa tražiti jer su mu svezane ruke za tvoje uzde koje želiš držati u svojim rukama...
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.