Za laudato.hr piše:

Mladen Milić

nedjelja, 28. lipnja 2015. Arhiva kolumne

Četvrt stoljeća moderne hrvatske države – Jesmo li ju gradili na „čvrstoj stijeni“?

Kada neka homilija kardinala Bozanića ostane prešućena ili kurtoazno prenesena u najčitanijim medijima, onda je stvar jasna – kardinal je opet vrlo dobro detektirao stanje stvari i ukazao na probleme o kojima je bila potreba i prigoda odgovoriti.
Foto: summitpost.org

Mediji se ovih dana ne bave tim pitanjima, baš kao i oko Uskrsa, kad je zagrebački nadbiskup također uputio snažnu kritiku jednom dijelu hrvatskog društva.

Kao što je na Veliki četvrtak prozvao bankare za lihvarenje, pa mu je Zoran Bohaček poručio neka pazi što govori, tako mu je na Dan državnosti premijer Milanović odgovorio da neće Kaptol voditi hrvatsku politiku. Očito, ako se zoveš Zoran, onda odgovoriš kardinalu kad te prozove.

Kuća na čvrstoj stijeni – rezime Propovijedi na gori

No, nije srž stvari u tome tko hoće ili neće odgovoriti ako se osjeti prozvanima, nego je stvari u tome da se prešutjelo ono što je kardinal na najjasniji način do sada kritizirao ili, bolje reći, osvrnuo se. Homilija je dotaknula mnoge stvari s kojima se Hrvatska suočava, a često su izvori podjela i prijepora – od ideološkog svrstavanja i provokacija, preko promjene datuma Dana državnosti, pa sve do tri glavna problema hrvatskog društva – nebrige države oko rješenja demografske katastrofe, iseljavanje i korupcije. Homilija je završena razmatranjem nad, kako je rekao, „nabacivanjem blatom na uskoro svetog kardinala Stepinca“.

Ipak, ovdje se želim osvrnuti, ne toliko na kardinalovu homiliju, koliko na njegov odabir evanđeoskog odlomka. To je bio dio Matejevog evanđelja, koji je zapisan kao zaključak Propovijedi na gori, odnosno programa nove pravednosti (evanđeoske, ne Josipovićeve): „Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.“ „Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.“ (Mt 7, 24-27)

Evanđelje prije kardinalove homilije – pravi ispit savjesti

Ove Isusove riječi pravi su ispit savjesti za mladu hrvatsku državu, koja slavi 24 godine svoga postojanja i 20 godina od velike i pravedne pobjede u nametnutom agresorskom ratu. Pravo je pitanje, kada pogledamo unatrag – jesmo li gradili kuću svoje domovine na čvrstoj stijeni ili na pijesku?

Jedan od uzroka krize u Hrvatskoj, rekao je kardinal u homiliji u crkvi sv. Marka, su i ljudi koji su se udaljili od evanđeoskih načela. Precizno i jasno. Nismo živjeli „onako kako Bog zapovijeda“. I tu treba biti jasan pri odgovaranju na pitanje što su i koja su evanđeoska načela, u kojima smo zakazali. Na početku, živjeti prema evanđeoskim načelima znači živjeti onako kako Krist, čijim se učenicima barem deklarativno smatra oko 90% stanovnika Hrvatske, od nas zahtijeva. To ne znači moralnu savršenost i bezgrešnost jer čovjek itekako može duboko pasti i pogriješiti. To prije svega znači živjeti ono ljudsko u nama, što Krist svojim naukom uzdiže na jednu višu, milosnu razinu. C. S. Lewis smatra kako Novi zavjet prilično jasno pokazuje kako treba izgledati pravo kršćansko društvo, a smatra Lewis, možda nam pritom nudi više nego što možemo podnijeti.

Novi zavjet smatra da ne smije biti zabušanata i parazita

Novi zavjet nam govori kako ne bi smjelo biti zabušanata i parazita, a onaj tko ne želi raditi, ne bi trebao ni jesti. Nitko ne bi smio biti besposlen, štoviše svaki bi rad trebao proizvesti nešto korisno. Novi zavjet od nas traži poštovanje prema vlastima, ali i mudro vladanje. Nadalje, Novi zavjet zahtjeva i pravdu za one najslabije. Krist osuđuje lihvare, nepravedne tlačitelje i one koji su si vlast prigrabili kako bi sebe osigurali „za godine mnoge“. Ali s druge strane – Krist od nas traži i da ljubimo svoje neprijatelje.

I onda se možemo pitati – ljubimo li svoje neprijatelje ili su nam usta puna proklinjalačkih riječi. Internetski forumu su, priznajmo si to kao vjernici, puni uvreda ne samo na naše neprijatelje, nego i na legitimno izabranu vlast za koju smo, uči nas Crkva – dužni moliti. Radimo li na svom radnom mjestu ono što se od nas traži ili zabušavamo? Jesmo li se radnog mjesta domogli preko veze ili upisom u određenu stranku?

Sve to je okvir na kojem se zasniva jedno društvo – sustav može funkcionirati jedino ako se u njemu nalazi element pravednosti, ne samo one hladne juridičke koja se tiče poštivanja zakona, nego pravednosti u biblijskom smislu – odnosa prema stvarnosti tako da se daje svakome što mu pripada, da se daje maksimalno moguće od onoga što se od mene kao pojedinca traži, kako bi nam svima zajedno bilo bolje.

Nismo ulijevali novo vino u nove mješine

Sljedeće je pitanje – je li nam država izgrađena na čvrstoj stijeni ili na pijesku? Jesu li bivše nelustrirane komunističke strukture koje su se prelile u novu mladu državu pijesak ili čvrsta stijena? Teško, jako teško. Bez njih se možda nije moglo u prvim godinama rata, ali kasnije smo propustili stvoriti kritičnu masu mislećih i kreativnih ljudi koji će izgarati predanošću za svoju domovinu. Evanđeoski rečeno – nismo ulijevali novo vino u nove mješine, nego novo vino u stare mješine. Zato nam sada mješine pucaju, a vino se prolijeva.

Možda sam u prošlom odlomku pretjerao. Možda nam je temelj kuće na stijeni, ali je sve drugo od lošeg materijala. Možda imamo i dobar materijal, ali loše vezivo i loše završne radove. Pa više nitko u toj kući ne želi živjeti, nego iz nje odlazi, svjestan da je u nju mnogo uloženo, ali nije funkcionalna.

Kako god bilo, ovo su samo neki od metaforički izrečenih uzroka koji su doveli do toga da nam je, kako kaže kardinal, rak rana društva postala korupcija, prisutna u mnogim porama društvenog života, i to bez obzira na ideološku boju.

Molitva je nezaobilazna – ma koliko mi šutjeli o tome

Mnogo je tu onih – možda; ili: možda je moglo i ovako. I zato je hitan zadatak svih nas koji živimo u toj kući, kakva je da je, da prionemo, uredimo ju i učinimo ju ugodnim mjestom za život. Jer smo u očima stranaca često ljudi koji su gradili kuću na pijesku. Stranci se često čude kako nam je država prelijepa i bogata prirodom i kulturom, ali u njoj vlada teški nered. Slično govore i pripadnici iseljene Hrvatske i kažu kako ih jedino nered i birokratska diktatura priječe da se vrate u domovinu.

Sve nabrojeno nije nerješivo. Valja prionuti poslu i obnovi. Jer ako su državu mogli obraniti mladići u tenisicama, možemo ju urediti danas, kada imamo mnogo znanja i iskustva. Stvari su se mnogo puta, kao i danas, činile nemoguće. I nemojmo zaboraviti da smo mi Hrvati slobodu, ne samo očuvali i branili, nego i izmolili. Molitva za domovinu, za očišćenje od rana prošlosti, je nezaobilazan čimbenik obnove i gradnje na čvrstoj stijeni. Ma koliko mi šutjeli o tome!
 

Da biste komentirali, prijavite se.
Marko Petričević - 29.6.2015. 0:24:39 Prijavi abuse
Vrijedan prilog. Boli, pokazuje na naše mane i - to je upravo to što je jako vrijedno. - Kako je moguće da tako lijepa zemlja, s takvom kulturom k tome, s katoličkom tradicijom, boluje od takvih bolesti? Ma nije moguće da ne možemo konačno 1. naći odgovor na to pitanje i 2. početi raditi na "renoviranju" kuće!!

Hvala naročito za zadnji odjeljak, pun realnog optimizma, jasno izražene nade.

Marko Petričević - 29.6.2015. 0:24:34 Prijavi abuse
Vrijedan prilog. Boli, pokazuje na naše mane i - to je upravo to što je jako vrijedno. - Kako je moguće da tako lijepa zemlja, s takvom kulturom k tome, s katoličkom tradicijom, boluje od takvih bolesti? Ma nije moguće da ne možemo konačno 1. naći odgovor na to pitanje i 2. početi raditi na "renoviranju" kuće!!

Hvala naročito za zadnji odjeljak, pun realnog optimizma, jasno izražene nade.