Za laudato.hr piše:

Mladen Milić

utorak, 04. kolovoza 2015. Arhiva kolumne

„Naš narod, malen među ostalima, velikima, još uvijek živi i visoko diže svoj stijeg“

Knin – radosno domoljublje; Mimohod – sigurnost i struktura
Foto: slobodnadalmacija.hr

Sada, kada nas od početka vojnog mimohoda i središnje proslave u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu dijeli tek nekoliko sati, valja rubno podsjetiti na nepotrebne prošlomjesečne svađe i niske udarce onih koji su jedni drugima predbacivali kako prikupljaju političke i predizborne bodove.

Bespotrebna prepucavanja oko načina proslave

Podsjetimo se, SDP je prigovarao HDZ-u kako od Knina želi napraviti populističku proslavu, bojeći se kako će premijer i Vlada biti izviždani. HDZ je prigovarao SDP-u kako vojnim mimohodom želi prikupiti predizborne bodove demonstrirajući domoljublje, istovremeno se pribojavajući kako bi baš mimohod mogao pokazati kako nam oružane snage baš i nisu u tako lošem stanju kako se mjesecima govori. Najtanji je bio argument o financijskom aspektu mimohoda – sjetimo se onog mimohoda 1995. – Hrvatska je tada bila u puno goroj financijskoj situaciji, s tek uvedenom nacionalnom valutom, brinući se o stotinama tisuća prognanika i izbjeglica iz RH i BiH, te štedeći za veliku oslobodilačku akciju kojoj danas, Bogu hvala, slavimo 20. obljetnicu, mirne savjesti i čista obraza pred Bogom i svijetom.


Hrvatska vojska je (i danas) pokazatelj kako treba raditi

Jer, kako je vojni analitičar Igor Tabak rekao za portal energypress.net, ovih dana se vidi da MORH posluje racionalnije od prosjeka ostatka hrvatske državne uprave, te je temeljem ušteda počeo i stvarno investirati u modernizaciju. Hrvatska ima više operativnih MIG-ova nego ikad u zadnjih desetak godina. Pristižu zadnji elementi oprema za Patrije, remontirani su helikopteri. Prije nekoliko tjedana po prvi put su uspješno ispaljeni i remontirani protubrodski projektili iz mobilnih lansera.

No, ono što su oba stranačka lidera u međusobnim predizbornim prepucavanjima zaboravila, pokušavajući sebe staviti u fokus javnosti, je nešto što hrvatski narod ima, a to je sloga u ključnim trenucima i nepodijeljenost oko najvažnijih točaka vlastitog identiteta, na kojem treba graditi i druge političke, gospodarske i strateške unutar- i vanjskopolitičke ciljeve.

Za pisca ovih redaka, kojem se ideja mimohoda učinila važnom i pametnom bez obzira što ga organizira politička opcija kojoj nije sklon, omalovažavanje tog istog mimohoda bilo je obično politikanstvo proizvedeno u krugu ljudi kojima je krivo što ga oni ne mogu organizirati. Kako se često volim pozvati na generala Gotovinu, tako ću i ovaj puta: važan je i mimohod i narodna proslava u Kninu.


Knin – radosno domoljublje; Mimohod – sigurnost i struktura

Naime, narodna proslava u Kninu pokazuje ono jednostavno, radosno, toplo domoljublje koje imaju Hrvati, u Europi i svijetu poznati kao vrlo ponosan narod privržen svojoj povijesti i svojoj katoličkoj vjeri. No danas to domoljublje koje proizlazi iz srca nije dovoljno. Potrebna je i struktura, potrebna je i zaštita, a vojska je jedan od faktora koji tu sigurnost garantira.

Mimohod je, nastavlja dalje Tabak, pokazivanje svega onoga što naša profesionalna vojska danas ima i zna, i to u situaciji kad takve teme više za većinu stanovništva nisu bliske, kad temama kakva je Hrvatska vojska bila prije 20 godina nego danas. Nažalost, Hrvatska vojska je izašla iz fokusa javnosti u koji samo ponekad kapne kad treba slagati vreće ili gasiti vatru, a to su svakoj vojsci samo rubne aktivnosti.


Narod je prepoznao važnost i ljepotu mimohoda

Što se dogodilo? Narod je prošlih dana prepoznao važnost vojnog mimohoda i on mu je prirastao srcu jer se na probama okupljalo sve više i više ljudi, a nema čak ni poslovično čangrizavih prigovora zbog preusmjeravanja prometa. Ljudi su jednostavno prepoznali taj osjećaj sigurnosti i ponosa koji vam daje vojnik spreman dati život za svoj dom i obitelj. Vojska sama po sebi pokazuje uvježbanost, red i disciplinu koja ovom društvu kronično nedostaje. Posebnu notu probama, pa i današnjem mimohodu dala je Mia Negovetić, djevojčica anđeoskog glasa koje će otpjevati Lijepu našu. Ona dolazi iz iste one Rijeke, u kojem filokomunističke i kriptojugoslavenske gradske vlasti dopuštaju da postavljeni intendant Oliver Frljić gazi hrvatske svetinje i vrijeđa hrvatsku državu. Ako je Milanovićeva vlada i htjela pokupiti neki izborni bod, narod je, gledajući mimohod, prepoznao ono što mu je važno – red, mir koji se održava i spremnošću na rat (Si vis pacem, parra bellum)i činjenicu da treba razlikovati trajne vrijednosti od prolaznih likova.

Zato je u ovim složenim geopolitičkim okolnostima bilo važno organizirati mimohod i vidjeti čime raspolažu oni koji će nas braniti u slučaju bilo kakve ugroze, a legitimna politička predizborna prepucavanja ostaviti za neke druge prilike, baš kao što su ih naši lideri znali ostaviti pred vratima Sabora zbog pokušaja slovenske sabotaže arbitražnog procesa. Zaista, prošlih tjedana, po pitanju zaštite nacionalnih interesa (a granica je jedan od najvažnijih) Hrvatska se pokazala kao zrela država u pravom smislu riječi, bez obzira na stranačke boje i svjetonazorska opredjeljenja.


U skoroj budućnosti trebat će potpuno eliminirati one koji iznutra ugrožavaju nacionalnu sigurnost i identitet

Umjesto međusobnih prepucavanja, hrvatski politički lideri morat će, ako žele biti vjerodostojni pred svojim narodom, jasno i precizno obećati što će napraviti za zaštitu hrvatskog ustavnopravnog poretka i zaštitu dostojanstva vlastite povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Hrvatska je članica NATO-a i s te strane je sigurna, ali ostaje problem unutrašnje sigurnosti koja se godinama narušava kroz djelovanje notornih dijelova NGO sektora – Documente, Centra za mirovne studije i sličnih koji svake godine, obilno potpomognuti novcem iz hrvatskog proračuna šire neke svoje istine i uz pomoć jezičnih, epistemoloških i činjeničnih manipulacija iznutra razaraju hrvatsko društvo, točno onako kako je SOA napisala u svom izvješću od prije par mjeseci.

Ovih dana Vesna Teršelič je ispred Documente u Beogradu po tko zna koji puta ponovila besmislenu i uvredljivu tezu o građanskom ratu i nahodala se zajedno s Miloradom Pupovcem po grobištima žrtava koje oboje obilato koriste zbog promašenog dokazivanja zločinačkog karaktera svoje države, a Centar za mirovne studije prelijepio je plakate za proslavu Oluje vojničkim zapovijedima koje su se koristile u JNA, te natpisima kako je rat gotov i da (valjda vojnici) odu svojim kućama. Istovremeno, ne vide potrebu lijepiti iste natpise u Srbu, gdje se, opet uz jezičnu manipulaciju i nespominjanje hrvatskog imena, stavlja u pitanje ustavnopravni poredak RH.

Upravo to je ta važna stvar kojom će se morati pozabaviti buduća vlada – zakonski postaviti stvari na svoje mjesto i ukinuti financijska sredstva tim i takvim udrugama, i to iz dva razloga: prvi je onaj populistički – za taj novac mogu se graditi škole i bolnice; drugi je mnogo ozbiljniji – država mora prestati financirati pojedince i udruge koje stavljaju u pitanje njezin vlastiti ustavnopravni poredak i negirajući presude međunarodnih sudova rade protiv njezine vlastite stabilnosti. U svakoj zemlji postoje takvi redikuli, ali ih nigdje država ne financira do te mjere da postanu ozbiljan (remetilački) faktor.


Usmjeriti se narodu, koji pun vjere još uvijek visoko diže svoj stijeg

Iako se primijeti kako i po tom pitanju stvari dolaze na svoje mjesto, politički lideri svih stranaka morat će više brinuti oko toga kako sigurnosno zaštititi domovinu na svim poljima, a manje brinuti oko toga kako se svidjeti narodu. Jer narod je tu – jednostavan, pomalo politički neobrazovan, ali velikoga srca, vjere, širine i ponosa. Baš kako to opisuje hrvatska književnica, koju su ondašnje elite omalovažavale, a jedino prepoznao veliki biskup Strossmayer, Marija Jurić Zagorka, koja svoju „Gordanu“ završava sljedećim riječima:

- Ako život Hrvatske ne bude donio novih borbi, uživat ćete mir i sreću s Hrvojkom. No, tko zna što nas još čeka?!
Još jednom pogleda knez Hrvojku, divni pupoljak Brezovice, što se upravo sada okrenula k njima, osjećajući da lijepi knez s majkom govori o njoj.
Gordana je kneza zaokupila razgovorom o budućnosti Hrvatske. Naposljetku on reče:
- Prije nego odem, recite mi, plemenita gospođo, vi, koja proričete budućnost Hrvata: dokle će trajati borba našeg naroda?
- Dok ne pobijedimo i posljednjeg otimača svoje domovine.
- Kad ćemo stići do posljednjeg?
- Kad svi otimači, željni živjeti od onoga što je dano Hrvatima, nađu u nama jedan jedini dah u ljubavi, u slozi, koja će razbiti njihove prohtjeve. Onda više nijedan otimač neće imati smjelosti nad Hrvatima počiniti kakvo zlo.
- A bude li podivljao od želje za našom domovinom i unatoč tome pokušao?
- Naći će pred sobom pećinu narodne volje.
- Otkud vam tolika vjera?
- Zar nije dokazano da veliki sud sudi svakom zločincu koji nanosi nepravde i zločine Hrvatima? Strahotama su kažnjeni zlotvori i oni koji su izdajnički pregazili našu zemlju, izručili je bijedi, nevolji i patnjama. Svi su oni pred našim očima propali.
- Uistinu su propali – veli knez.
- A mi živimo dalje! – klikne Gordana.
- Uvijek u borbi?!
- Dokle god bude zloće, bit će i borbe.
- Gordana, vi ste kao vječna luč u životu Hrvata. Vaše su riječi kremenita vjera.
- Vjera je najjače od svih zemaljskih oružja. Nepobjedivo. I zato naš narod, malen među ostalima, velikima, još uvijek živi i visoko diže svoj stijeg. Neka dršću svi silnici, krunjeni i nekrunjeni, jer nad njima vječno lebdi pravda – a u nama živi vječna snaga: – naša vjera.
 

Da biste komentirali, prijavite se.