Za laudato.hr piše:

Slavko Nedić

subota, 09. studenog 2013. Arhiva kolumne

CSI Cro sacro: "Novo Nebo" od 30 godina

„Novo Nebo“ je duhovni sastav koji u župi sv. Ilije u Zenici djeluje već 30 godina. U tih 30 godina kroz sastav je prošlo 70-ak glazbenika kroz oko 10 generacija. Iza njih je jako puno odsviranih misa, koncerata i samo tri albuma (da je bilo novaca koliko je bilo ideja i albuma bi bilo puno više).
Foto: Arhiva

Kako je nastalo „Novo Nebo“?

Ideju o osnivanju glazbenog sastava mladih u župi sv. Ilije u Zenici inicirao je novi kapelan župe fra Petar Vrebac. Naime u župi je bilo puno mladih koje je u to vrijeme vrlo uspješno vodila sestra Renata Piličić, članica kongregacije Klanjateljice Krvi Kristove, pa nije bio veliki problem odabrati dio “starije” mlađarije te s njima pokrenuti VIS (vokalno-instrumentalni sastav). Budući da je fra Petar kao student franjevačke teologije u Sarajevu bio član jedne od svirački možda najjače postave Jukića (Gelo, Džolan, Pranješ, Zlatunić i Bošnjak) tu ljubav prema duhovnoj glazbi (posebice Jukićima) prenio je na novi sastav. Prvu postavu sastava su činili: Dragan Gavran i Zdenka Mihaljević, srednjoškolci, Josip Lončar, Lidija Burić i Dragan Palavra, osmoškolci te ubrzo i Tereza Filipić i Dubravka Ljubas također osmoškolke. U tim osamdesetim prvi izazov bio je kako doći do glazbenih instrumenata koji su uz pomoć fra Ive Markovića Rođe pronađeni i kupljeni u Sarajevu solo i ritam gitara, orgulje, bubnjeve, pojačalo i dva mikrofona.

Kad su ti prvi, polovni instrumenti stigli u malu vjeronaučnu dvoranu, u župnom dvorištu radosti nije bilo kraja. Sljedeći izazov bio je naziv novog sastava. Na prijedlog župnika fra Petra Anđelovića sastav je nazvan „Novo Nebo“. Biblijska metafora „Novog Neba“ (Otkrivenje 21,1; 2 Petrova 3,13) savršeno je odgovarala čežnjama mladih koji su živjeli pod čađavim zeničkim nebom, zagađenim gustim dimom željezare kao i olovnim smogom ateističke ideologije koju su bili prisiljeni udisati. I moglo bi se reći sve ostalo je (mukotrpna) povijest. Krenulo se u uvježbavanje pjesama. Nešto više od godinu dana predanog vježbanja urodilo je plodom. Samopouzdanje je raslo a prvi nastupi su počeli u jesen 1984. godine na subotnjim misama za mlade u crkvi sv. Ilije u Zenici. Odjek među mladima bio je pozitivan pa su počeli dolaziti i mladi iz drugih zeničkih župa.

O tim početcima i ciljevi pokretanja sastava fra Petar je napisao: “Misa za mlade je trebala biti slavlje u kojem su djevojke i mladići, okupljeni oko oltara, pripremljeni čitali Riječ Božju, razmišljali, molili nadahnuti tekstovima hrvatskih i inih pjesnika i književnika, pjevali Riječ Božju i svirali na svoj mladenački način blagujući Tijelo Kristovo. Tako doživljena Euharistija kao zajedništvo ljubavi s Uskrslim može biti  temeljem novih kršćanskih odnosa u međusobnom prijateljevanju mladih.”

Prvi veliki uspjesi

Prvi (ne liturgijski) javni nastup bio je za Božić 1984. godine u sklopu prigodnog božićnog recitala koji se sastojao od prosvjednih tekstova mladih i pjesama VIS-a „Novo Nebo“.

Nakon navedenog prvog velikog nastupa oduševljenje je raslo, pa su mladi iz „Novog Neba“ prionuli na još ozbiljniji rad. Ubrzo su nabavljeni još i bas gitara te još jedno pojačalo. Mise za mlade bile su sve pripremljenije i posjećenije. Ubrzo su počeli stizati pozivi za nastupe i u drugim župnim zajednicama po BiH, na proslavame zaštitnika župa, Mladim Misama i na drugim slavljima. Tako je „Novo Nebo“ nastupilo u: Klopču, Novom Šeheru, Osovi, Kraljevoj Sutjesci, Rama – Šćitu, Čuklić – Livnu, itd.

Budući da je band puno radio te rastao ne samo u izvedbenom (pjevačko-sviračkom) nego i kreativnom (autorskom) smislu polaganu nastaju i prve autorske skladbe. A kao autor, prvi se okušao Josip Lončar, solo gitarist sastava. On je uglazbio vlastite stihove i tako je nastala prva autorska skladba sastava „Novo Nebo“ nazvana upravo tako - „Novo Nebo“. Skladbu su prijavili na Uskrs fest 1986. godine i primljeni su u natjecateljski dio. O uspjehu sastava na “Uskrs festu” potvrđuje i naslovnica “Glasa Koncila”, na kojoj je izvještaj s Festivala popraćen upravo slikom „Novog Neba“. Bio je to dovoljan poticaj za prijavljivanje i slijedeće godine sa skladbom “S Biblijom u ruci”.

Teške ali i zlatne devedesete

Početkom 90-tih dolazi do smjene prve generacije „Novog Neba“. U sastav dolaze: Elizabeta Jozinović, Tea Klanšček, Zoran Majstorović, Dragan Šimić, Mario Lončar, Viktor Skok, Ivan IpoAntunović, Ivona. Zbog predratnog stanja i teških uvjeta rada, pojedini članovi ove generacije nisu djelovali dugo u grupi i već 1992. godine  okuplja se treća generacija „Novog Neba“. Elizabeta, Tea, Zoran, te se priključuju još Ivan Uremović i Vesna Lozančić.

U to vrijeme ratni vihor dolazi u Bosnu i Hercegovinu pa tako i u Zenicu. Iako je situacija u gradu bivala sve nehumanija, doći u župnu kuću  na probu ili svirati nedjeljom sv. Misu bio je melem na ratne rane svakog člana benda. I nevjerojatno je kako Gospodin i u “nemogućim” situacijama spaja nespojivo. Dok je oko njih život bio obavijen ratom, „Novo Nebo“ kreće u snimanje svog prvog albuma pod nazivom „Sudit će Bog“. Pjesme za album su mahom postojale od prethodne dvije generacije. Na albumu je objavljeno deset skladbi, koje su snimali novi i stari članovi benda, no najveći dio posla oko instrumenata i vokala je uradila Lidija Burić. Zbog ratnih okolnosti, snimalo se prvenstveno u obiteljskom domu pokojnog gospodina Emila Jekauca, uz pomoć njegovog sina Slavena. Promocija albuma je održana oko Božića 1992. godine u župskoj crkvi sv. Ilije. Tadašnji župnik fra Stipan Radić je nastojao u ta teška i ratna vremena, putem duhovnosti i umjetnosti doprinijeti makar maloj neutralizaciji silne negativne energije koja je dolazila sa svih strana, a jedan od tih načina je bila i pomoć i podrška sastavu „Novo Nebo“ oko objavljivanja njihovog prvog albuma.

Sredinom 1994. godine treća generacija „Novog Neba“ se počela podmlađivati. Sastavu se priključuju: Marija Opačak, Danijela Zimonjić, Ines Dijaković, Normela Radoš a poslije i Jasna Vidović, Danijel Bezuh, Ljubica Vuletić. Okosnicu četvrte generacije čine: Zoran Čurić, Marija Opačak, Željko Bekić, a tu su još bili i Boris Jurić, Anita Bošnjak, Danijela Stanišić, Tanja Udovčić. Pored stalnih članova grupe, neizostavno je da spomenemo i prof. Davorina Bošnjakovića, koji je svojim stručnim znanjem i ljubavlju za ovaj vid glazbe uvelike doprinjeo kvaliteti zvuka „Novog Neba“.

U rujnu 1994. na mjesto župnog vikara dolazi fra Janko Ćuro, koji se također aktivno bavio glazbom te već iza sebe imao nekoliko snimljenih albuma s VIS-om “Jukić” te samostalno.  S fra Jankom, „Novo Nebo“ dobija novi zamah.

S pjesmom “Iseljenik”, „Novo Nebo“ sudjeluje na Uskrs festu 1995. godine. A dolazak na festival je u to vrijeme je uistinu bio "Nemoguća misija" a put do Zagreba kroz ratne dijelove BiH trajao čak 24 sata. Nakon toga su uslijedili nastupi na Frama festu (1995.), na koncertu Pomirenje u Vitezu (1995.), u talijanskom gradu Civate (1996.), na Danima kulture i športa u Novoj Biloj (1996. i 1997.), na glazbenoj večeri “Svetom Ocu ususret” u organizacija HKD „Napredak“ u Zenici (1997.). Iste godine uslijedili su također koncerti u Rami/Šćit, Kraljevoj Sutjesci, Okučanima, Zagrebu, Žepču, ali i u inozemstvu u Lichtensteigu i Heidenu, Švicarska.

Jedan od značajnijih nastupa sastava „Novo Nebo“ svakako je onaj kada su 1997. godine, na stadionu Koševo u Sarajevo, nastupali prigodom Papina dolaska u BiH. “Ovo je bilo nevjerovatno iskustvo, pjevati i slaviti Boga u slobodnom Sarajevu, pred 60.000 ljudi!” ističu članovi „Novog Neba“. Zanimljivo je napomenuti da je sastav „Novo Nebo“ u razdoblju od 1995. do 1997. zahvaljujući ekipi iz Ntv Zetela snimio čak pet video spotova, što je bila rijetkom ne samo szhovnih sastava u BiH nego i u Hrvatskoj.

Kruna tog razdoblja je drugi album sastava „Novo Nebo“ pod nazivom “Snaga Ljubavi” na kojem se nalazi osam pjesama, koje su napisali, uglazbili i aranžirali sami članovi a snimana je na vlastitoj opremi koju je nabavaio fra Janko.  Nakon premještaja sa župe, fra Janko je “Novom Nebu” velikodušno ostavio svu studijsku opremu i improvizirani studio, u kome njegov rad nastavlja član sastava Zoran Čurić.

„Novo Nebo“ u 21. stoljeću

Od 2000. godine do danas „Novo Nebo“ je održalo mnoštvo koncerata, kako duhovnih tako i zabavnih večeri, uključujući i tradicionalne božićne i uskrsne koncerte, zatim susrete Frama i druge susrete mladih, animirali pjevanje na nekoliko Mladih misa  a nadasve Misna slavlja u svojoj župi. U to vrijeme, u više generacija „Novo Nebo” su činili:  Ivana Maltešić, Ivana Opačak, Goran Rojević, Đulijana Popović, Vedran Šetka, Dalibor Đurić – Đuro, Ana Damjanović, Bernard Blažević, Vedran Ivandić, Jozo Blažević, Ivana Rukavina, Kristina Škaro, Kristina Čustonjić, Zlata Mehmedović, Marko Opačak, Davor Logarić, Dalibor Ivandić, Dijana Vidaković, Nikolina Rakić, Andrej Abramušić, Branko Mlikota, Nives Lučić, Doris Lučić, Irena Jonjić, Lidija Kentrić, Ivan Kulier, Žan Elvis Marković, Vedran Vujica, Boris Marković, Florian Tavić, Melani Skopljak, Mateo Bošnjaković, Marko Pojavnik, Dajana Žepačkić.

O tom vremenu „Novo Nebo“ je nastupio na mnogim festivalima duhovne glazbe. Na Framafestu u Sarajevu su nastupili 1999., 2001., 2003., 2004. godine kada su osvojili posebnu nagradu radio postaje Mir Međugorje za najperspektivniji bend, zatim još 2005., 2006. i 2012. godine.  Na Hosana festu u Subotici, prvi put su nastupali 2010. godine i osvojili prvu nagradu po ocjeni zajednice "Žednik", te drugu po odabiru izvođača.  Na Hosanafestu su sudjelovali još i 2012. i 2013. godine. Povratak na Uskrs fest bio je 2007. godine kada su u revijalnom dijelu izveli himnu susreta mladih u BiH “Himna Gospi Komušanskoj” kojoj su dali novo ruho u vidu modernog mladalačkog aranžmana te 2013. godine kada im je uručeno posebno priznanje u povodu 30 godina rada na duhvnoj sceni.

„Novo Nebo“ s ponosom ističe dva vrlo zapažena nastupa na Krist festu u Osijeku  (2008. i 2009.) te live nastup ove (2013.) na radio postaji Mir Međugorje.

Također, ove godine „Novo Nebo“ je, nakon 15 godina pauze ponovno u svom gradu, u KŠC-u Zenica, održao samostalni duhovni koncert koji je bio izvrsno prihvaćen.

Glazbeni stil grupe “Novo Nebo”

Mladost i energija protkana duhovnom tematikom te čvršćim zvukom glavna su karakteristika sastava “Novo Nebo”. Naime, sastav je osnovao fra Petar Vrebac koji je, za vrijeme studenskih dana svirao bas gitaru u sastavu “Jukić” i to u postavi sa jednim od naboljih gitarista “Jukića” fra Mijom Džolanom. Tvrđi rokerski zvuk tadašnjij “Jukića” fra Petar je prenio na “Novo Nebo” koji su tom zvuku ostali vjerni. Taj stil je preferirao i, rocker u duši, fra Janko Ćuro, također dugogodišnji voditelj banda. I danas, članovi sastava za sebe kažu da sviraju “Chriatian Rock” a tko god je bio na njihovim koncertima potpuno će se složiti s tom tvrdnjom.

„Novo Nebo“ nad Zenicom

„Novo Nebo“ je sastav koji zbog svoje duhovne pozadine nema nikakve zavisti prema ostalim sastavima i izvođačima iz Zenice. Čak što više mnogi zenički glazbenici svoje prve ozbiljnije glazbene korake su napravili upravo u sastavu „Novo Nebo“. Također ne može se zanemariti dugodišnja gostoljubivost fratara u crkvi sv. Ilije u Zenici koji su svoja vrata otvorili mnogim mladim zeničkim bandovima. Tu svakako treba spomenuti i improvizirani glazbeni studio „Novo Nebo“, koji još od djelovanja fra Janka Ćure, zatim Zorana Čurića, a danas Davora Logarića, pruža šansu mnogim entuzijastima i kreativicima da u studiju „Novog Neba“ snime svoje glazbene ideje. Treba napomenuti i da su sve pjesme „Novog Neba“ koje su nastale od 1995. pa do danas snimljene upravo u tom studiju.

„Novo Nebo“ danas i sutra

Grupu „Novo Nebo“ danas čine: Danijela Čurić i Andrea Margeta vokali, Darko Kolak klavijatura, David Adžić, Davor Logarić gitare, Kristijan Letić bas gitara, Sanja Tavić violina, te Zoran Čurić bubnjevi. Glazbeni voditelji sastava su bračni par Danijela i Zoran Čurić.

Jedna od karakteristika mnogih duhovnih sastava pa tako i „Novog Neba“ je ta da u prosjeku svake tri do četiri godine dolazi do smjene generacija. Dio članova nakon završene srednje škole odlazi na fakultet, vrlo često u druga mjesta, a umjesto njih dolaze novi članovi s kojima treba opet sve ispočetka raditi i stvarati a često i učiti svirati prve akorde i ritmove. No bračni par Danijela i Zoran Čurić, koji nakon fra Janka preuzimaju glazbeno vodstvo sastava svu svoju ljubav i energiju usmjeravaju ka mladim ljudima i novim generacijama „Novog Neba“ koje im Gospodin stavlja na put. Nije ni malo jednostavno pomiriti se sa činjenicom, da tek što jedna generacija stane na svoje noge, te stasa i duhovno i glazbeno, treba krenuti ispočetka s novim ljudima. Premda je to glazbeno vrlo teško, duhovno je to obogaćenje, druženje i rast s novim ljudima.

Grupa “Nove Nebo” objavila je tri albuma: “Sudit će Bog” (1992.), “Snaga Ljubavi” (1997.) te “20 godina Novog Neba“ (2004.) te puno festivalskih skladbi nastalih od 2004. godine do danas koje su, da su skupljene na jedno mjesto,  mogle diskografski niz sastava obogatiti s najmanje još jednim albumom ali možda se i to jednom dogodi.

Iza sastava je također jako puno nastupa i koncerata koji su nahranili dušu ne samo onima koji su ih slušali nego i samim izvođačima. Ali pored svega što napisah o njima za kraj sam ostavio ono što, pored animiranja pjevanja na misi, smatram najvećim tragom koji je grupa „Novo Nebo“ ostavila: četiri braka (Danijela i Zoran Čorić, Tea Klanšček i Zoran Majstorović, Elizabeta i Ivan  Uremović te Marija i Željko Bekić), zatim brojna kumstva i nadasve dobra prijateljstva koje je rad u bandu spojio i još uvijek drži.

Da biste komentirali, prijavite se.