Za laudato.hr piše:

Slavko Nedić

srijeda, 29. siječnja 2014. Arhiva kolumne

Glazbeni pogled na 2013. godinu - 1. dio

Godina Gospodnja 2013. je iza nas. Društveno, ekonomski i politički uglavnom nije vrijedna pozornosti, ali je ipak ne bih mijenjao za goru. Izborili smo se za nešto što je samo po sebi normalno ili možda ipak nije, pa smo i u Ustav morali napisati da je brak zajednica muškarca i žene a sve drugo je ipak nešto drugo.
Foto: www.everysquareinch.net

Potroših i previše vremena na „Fejsu“ i izvan njega pokušavajući dijalogizirati s „drugom“ stranom i shvatio da sam jako puno vremena „utukao“ uludo, ili ipak nisam uludo jer možda neki „prijatelji“ nikad ne bi na drugi način pokazali svoje „pravo lice“. A budući da je ideja vodilja pisanja ovog teksta napraviti osvrt na glazbeno-duhovna događanja 2013. godine stoga o temi braka sasvim dosta. Kad govorimo o Cro sacro sceni godina 2013. bila je godina jubileja. I 1973. kao i 1983. te 2003. bile su plodonosne godine. U ovom prvom dijelu krećem od najstarijih onih koji su ove godine obilježili 30, 40 pa i 50 godina djelovanja. Drugi nastavak će biti rezerviran za jubilarce s 20 i 15 godina.

40. obljetnica mjuzikla kršćanske inspiracije  

23. prosinca 1973. godine održana je premijera mjuzikla „Mali suci“ prvog mjuzikla kršćanske inspiracije čiji su autori Krešimir  Tičić (tekst i režija) i Mario Nardelli (glazba i aranžmani) kojima je ovo bio prvi ali ne i zadnji zajednički uradak. Oni su nakon mjuzikla  „Mali suci” (1973.) napisali još i mjuzikle: „Sunčana zraka” (1977.), „Dječji vrtić za odrasle” (1979.), „Čarobna prehlada” (1982.) i „Brat Sunce” (1989.). Na žalost o tom prvom, kao i o ostalim  mjuziklima ovih neumornih entuzijasta danas se vrlo malo zna. Zaista je velika šteta što svoje tako veliko glazbeno-duhovno bogatstvo olako zapostavljamo.

S četrdesetogodišnjom tradicijom mjuzikla kršćanske inspiracije malo se koji narod Europe može pohvaliti a eto ni mi koji se imamo čime pohvaliti to ne činimo.

O ovoj temi uskoro puno više u sklopu serijala „CSI Cro sacro“ kolumne „SlaNe note“.

30 godina grupa „Kefa“ i „Novo Nebo“

Velike jubileje 30 godina djelovanja ove godine su imali sastavi Kefa i Karizma iz Zagreba, Novo Nebo iz Zenice te zbor Agape iz Zagreba. O sastavima Kefa i Novo Nebo već sam pisao u serijalu „CSI Cro sacro“ ove kolumne pa, ako još niste, može ih pročitati te pobliže upoznate tridesetogodišnji glazbeni put ovih sastava.

CSI Cro sacro: 30 godina grupe Kefa

CSI Cro sacro: Novo Nebo od 30 godina

30 godina zbora Agape

Kada su, 1983. godine, Valerija Abramović, tada Markov i Darko Kovačević osnovali zbor mladih pri adventističkoj Crkvi s Prilaza (Zagreb 1) nisu ni sanjali da će taj sastav postati jedan od,  ne samo najdugovječniji, nego i jedan od najboljih sastava vokalne, posebice gospel glazbe u Hrvatskoj. Agape je zbor koji se tijekom ovih trideset godina okušao u raznim oblicima vokalne glazbe od klasičnog i suvremenog gospela, crnačkih duhovnih pjesama, country gospela, gospel bluesa, crossovera, duhovnih šansona i božićnih pjesama. Na repertoaru također imaju i djela klasičnih i suvremenih skladatelja te vlastitih skladbi, a svima je zajedničko slavljenje Gospodina. Agape je, u ovih 30 godina postojanja, održao više od 1200 raznih nastupa te više od 400 koncerata ne samo po Hrvatskoj nego puno šire. Imali su zapažene turneje po Kanadi i SAD-u te u  Europi u: Njemačkoj, Austriji, Poljskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Italiji, BIH, Srbiji i Crnoj Gori.

Kao zanimljivost i hvale vrijedna ekumenska inicijativa koja putem glazbe najbolje pronalazi zajedničke točke je podatak da je zbor Agape, iako dolazi iz adventističke Crkve, svoj prvi solistički koncert održao u katoličkoj crkvi Svetog Trojstva u Baškoj na Krku. Taj koncert i prepuna crkva u kojoj je bilo više od 500-tinjak posjetitelja dao im je vjetar u leđa. I kasnije su u više navrata imali koncerte po katoličkim crkvama, na primjer u Okučanima, Pitomači, Bistri ili s New Swing Quartetom u crkvi sv. Križa u Sigetu. Pored New Swing Quarteta Agape je surađivao i  s mnogim drugim poznatim glazbenicima poput: sestara Husar, Borisa Novkovića, Akija  Rahimovskog, Jacques Houdeka te s Martinom Tomčić i Sandrom Bagarić na njihovom projektu BelCante. S velikim ponosom ističu i suradnju s Zvjezdicama i maestrom Zdravkom Šljivcem koji je i dirigirao orkestrom HRT-a na rođendanskom koncertu 2008. godine u Lisinskom povodom 25 godina rada zbora Agape.

Objavili su sedam albuma: „Nek Bogu je slava" (1988.), „Ovo sretan je čas" božićni album (1988.), „Ja čekam dan" (1989.), „Bljesak" (1993.), „Pobjednik" (1995.), „XX"- kompilacija u povodu 20. obljetnice s dodanim materijalima (2003.)  te „Vječna ljubav" Live koncert u Lisinskom (2008.). Pored toga objavili su i četiri DVD-a: „Agape 20 godina pjesme" (2003.),  „Rođen je" Agape i Zagrebački zbor mladih, live humanitarni koncert u kazalištu Vidra u Zagrebu, (2005.), „Dom za Stjepana" Agape live humanitarni koncert u Maruševcu (2006.)  te „100. obljetnica adventizma u Osijeku" Agape i Accapella Benjamin, humanitarni koncert u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku (2008.). Agape je snimio i svoj slavljenički koncert povodom 30 godina djelovanja koji je održan 21. rujna 2013. godine u Maruševcu te bi uskoro i taj materijal mogao izaći u audio i video obliku.

U suradnji s zborom mladeži Kršćanske adventističke crkve i Zagrebačkim zborom mladih Agape je izveo mjuzikl „Rođen s posebnom namjerom“ čiji su autori glazbe Chris Rolinson, Jeanne Boyce i Mike Stanley dok je tekst napisala Jude Martin. Održane su dvije produkcije mjuzikla 2004. i 2006. godine.

Zbor Agape je čest gost u raznim emisijama Hrvatske televizije a vrlo zapažen nastup imali su i u TV showu "Do posljednjeg zbora" gdje su nastupali isključivo s duhovnim programom slaveći Gospodina i na taj način i tom prilikom.

„Ono što nam je najdraže od svega je što je 90% naših koncerata bilo humanitarno i to ponajprije za djecu i razne potrebe“ ističe Darko Kovačević voditelj zbora Agape, a ono što bih ja svakako istaknuo kao njihovu veliku snagu je ne samo da dobro pjevaju nego i vjeruju u to što pjevaju.

30 godina grupe „Karizma“

A prema onoj staroj i mudroj izreci „postolareva djeca hodaju bosa“ koja se na žalost i ovaj put pokazala točnom, tekst o grupi Karizma nikako da dođe na red. S obzirom da ne bi bilo korektno iz ovog teksta potpuno izostaviti i njih, budući da su uz sastave Kefa i Kyrios činili  značajnu ulogu zagrebačke duhovne scene osamdesetih godina prošlog stoljeća evo nekoliko riječi i o njima. Grupu Karizma je 1983. osnovao Slavko Nedić a djelovala je do 1987. godine. Prvi nastup su imali na Uskrs festu 1983. godine i tada su osvojili čak dva prva mjesta. Prvu nagradu stručnog žirija za skladbu „Gospodin je“ (tekst Ivan Golub, glazba Slavko Nedić) koju su izveli samostalno te prvu nagradu publike za skladbu „Nemoj me ubit majko“ (tekst Marica Gamulin, glazba Slavko Nedić) koju su izveli s Lidijom Deljusa danas Dominik i Silvom Nikpalj danas Vrdoljak. Osim nastupa na Uskrs festu slijedećih nekoliko godina grupa je, što samostalno što zajednički održala desetak nastupa po Hrvatskoj i BiH. S ponosom ističu gostovanje na austrijskom festivalu duhovne glazbe 1984. godine u Beču na kome su sudjelovali kao predstavnici Hrvatske.

Kostur grupe Karizma činili su: Snježana Katanec, Lili Potočnjak, Miljenko Vujić, Nenad  Rožić te voditelj sastava Slavko Nedić. A kroz pet godina djelovanja u Karizmi je sviralo jako puno glazbenika od kojih su mnogi danas vrlo cijenjena imena hrvatske glazbene scene: Jura Vrandešič, Miroslav Kadoić, Damir Lipošek, Dražen Šabijan, Davor Senčar, Zoran Šabijan, Dagna Blašković, Snježana Foretić, Enio Vučeta, Bruno Kovačić, Gordana Toplak, Zvonimir Ćosić, Kruno Levačić, Gordan Dorvak, Boris Beštak, Tomislav Vlašić i mnogi drugi.

Karizma je objavila dvije kasete: „Pobjednici smrti“ 1984. te „Ako sam već rijeka“ 1987. godine. Na njima se nalaze uglavnom autorske skladbe ali i poneka obrada. Glazbeno stilski Karizma je eksperimentirala od klasičnih šansona poput skladbe „Svjetlo svijeta“, preko rock standarda poput „Svagdanja molitva“ do puno žešćih poput prve hrvatske duhovne heavy metal skladbe „Utakmica ljubavi“. Upravo ta pjesma, u kojoj je evanđelje izrečeno nogometnim rječnikom, nekoliko godina kasnije, u puno blažoj verziji i u izvedbi Angelusa, zbora Nebo i gostiju postala je himna 4. europskog kršćanskog prvenstva koje je 2002. održano u Zagrebu.

Autor glazbe većine skladbi grupe Karizma bio je njihov voditelj Slavko Nedić dok su tekstove za njih pisali Nenad Mirko Novaković, Ivan Golub, Anto Stojić i drugi.

Grupa Karizma se prigodno ponovno okupila 1999. godine za nastup na Uskrs festu te koncertu Cro sacro Maksimir. Neke od pjesama grupe Karizma doživjele su novo ruho u obradama drugih izvođača, posebice  grupe RiM, koja bez obzira na vlastite osobnosti ipak pronađe vremena i za kopanje po arhivi „dobrog oca“.

Da biste komentirali, prijavite se.