Za laudato.hr piše:

Slavko Nedić

srijeda, 13. veljače 2013. Arhiva kolumne

Glazbeno duhovna korizma jednog crkvenog glazbenika

Svima nama, koji pjevamo i sviramo Gospodinu za ovu korizmu predlažem: slobodno se odrecite ne dolazaka na probu, pričanja za vrijeme probe.

Dolazi korizma, vrijeme ozbiljnosti i sabranosti. Vrijeme je to kad se, barem privremeno donose životno važne odluke. Nekima, neke od njih služe za dobivanje medijske pozornosti i obični su marketinški trik, ali mislim da nije vrijedno trošiti dragocjeno vrijeme i internet prostor na one kojima je i vjera samo dio showbiznisa. Upravo će njih biti najviše u svakovrsnom medijskom prostoru, ali ne i ovdje. Stoga se okrećem pravoj temi i onima kojima je duhovna glazba svakodnevica i život.

Dakle što bih ja, kao glazbenik koji već dugi niz godina služim Bogu u hramu pjevajući svake nedjelje, učinio kao pokoru ove korizme?
Neki će se možda pitati, pa nije li to već svojevrsna cijelogodišnja pokora? Dolaziti barem jednom tjedno na probe i svake nedjelje dolaziti na misu najmanje sat vremena ranije, nije li to već uistinu,  posebice u odnosu na ostale, stvarno jedna velika i trajna pokora?
Možda. Sve se može gledati i iz te perspektive.

Ali je li uistinu žrtva biti Bogu zahvalan za besplatno primljeni dar prepoznavanja, osluškivanja i prezentiranja nebeskog notnog sklada?
Zar je žrtva pjevati nekome do koga nam je stalo, zar je žrtva pjevati nekome koga volimo?

Stoga sebi, a i svima nama, koji pjevamo i sviramo Gospodinu za ovu korizmu predlažem: slobodno se odrecite ne dolazaka na probu, pričanja za vrijeme probe. Također se slobodno odrecite i ne vježbanja, odrecite se stalnog ponavljanja jednih te istih pjesama.

Također ove korizme kao pokoru vam predlažem da:
- redovito dolazite na probe
- dodatno vježbajte s onima kojima malo slabije ide
- odlučite da će te na svakoj probi naučiti najmanje jednu novu pjesmu
- pjevajte sa više srca
- molite ne samo prije probe nego i poslije probe
- molite za bivše članove, za one koji su samo otišli, za one koji su zbog vas morali otići, također i za one koji se iz nekih drugih razloga nisu snašli pa su „morali otići“
- odrecite se žalosti u pjevanju i sviranju
- pjevajte radosno, neka vam srce kliče Aleluja, kad već, zbog liturgijskih propisa, usne ne smiju!

Mnogi glazbenici se u korizmi odriču koncerata bilo pasivno, bilo aktivno. Mislim da bi ovo bila dobra preporuka i za glazbenike duhovne glazbe, pa predlažem odrecite se, barem u korizmi, koncertnog pristupa u liturgijskim slavljima, budite radije glazbeni poslužitelji i predvoditelji nego koncert majstori,za to treba postojati drugo vrijeme i prilika, misa sigurno nije, niti bi smjela biti. 

Predlažem također, odrecite se druženja na probi. Glazbena proba zbora je, što joj samo ime kaže, glazbena proba zbora, i to vrijeme neka vam bude vrijeme rezervirano za glazbenu probu. Naravno ne zaboravite ni na molitveno druženje kao i na pričljiva druženja. Sve su to bitni segmenti zajedništva jednog crkvenog zbora. Stoga nađite si dovoljno vremena prije ili poslije probe za zajedničko druženje koje je također vrlo bitno.

Takva korizma ima smisla i dovest će do uskrsnuća zbora.
I samo za kraj još jedan savjet.
Pospite si pepelom ne čelo nego srce, manje se vidi a bolje djeluje.

Da biste komentirali, prijavite se.