Za laudato.hr piše:

Slavko Nedić

utorak, 26. lipnja 2012. Arhiva kolumne

Nogomet i glazba

Budući da naši više nisu na Europskom nogometnom prvenstvu, pronađoh vremena i za razmišljanje o nogometu, ali kroz glazbenu prizmu. Uostalom ovo su ipak SlaNe note.

Budući naši više nisu na Europskom nogometnom prvenstvu, pronađoh vremena i za razmišljanje o nogometu, ali kroz glazbenu prizmu. Uostalom ovo su ipak SlaNe note.

Na temu me potaklo i to što većina nas barem jednom dnevno sluša pjesmu koja se emitira na početku svake utakmice Euro-nogometnog prijenosa. Riječ je o službenoj himni UEFA-e (Union of European Football Associations) krovne europske nogometne federacije. Malo bolji poznavatelji glazbe ili redoviti slušatelji HKR-ove emisije „Klasične minute“ znaju da je Tony Britten radeći ovu himnu preuzeo temu iz Händlovog krunidbenog himna br. 1, tema Zadoka svećenika, u originalu skladano za zbor i orkestar. Himnu izvodi Royal Philharmonic Orchestra i zbor Akademije St. Martin in the Fields.

Pored himne, nogomet i glazba imaju puno toga zajedničkog, a možda najviše zajedničku publiku jer i glazba i nogomet ubrajaju se danas u možda najposjećenija masmedijska događanja. Velike utakmice kao i veliki koncerti broje posjetitelje u više desetaka tisuća uglavnom vatrenih posjetitelja. Rijetki su oni koji na koncerte ili utakmicu idu, eto tako, da upotpune vrijeme ili im je dosadno. A vrlo često je to ista publika.

Još jedna zajednička točka ove dvije stvarnosti je velik broj stručnjaka. Naime, i u glazbi kao i u nogometu svi sve znaju. Ne postoji osoba, strastveni navijač nekog kluba ili reprezentacije, koji nije u stanju sastaviti daleko bolju momčad od one koju je trener upravo izveo na teren. Isto je i s glazbom. Svi znamo kako treba zvučati dobra pjesma ili veliki hit. Ipak, kao u i nogometu, hitova je premalo, a priče svaki put puno. Svi sad znaju što je trebalo izmijeniti kod Nine Badrić na eurovizijskom nastupu da bi plasman bio bolji. Isto tako je i s nogometom. Nakon utakmice svi su vrhunski stručnjaci u analizi, posebice promašaja ili poraza, a o suđenju sudaca da i ne govorim.

Spoj glazbe i nogometa isprepliće se i kod samih aktera jedne i druge scene. Pozamašan je broj nogometaša koji su se okušali u glazbenim vodama. Spomenut ću samo neke najpoznatije: Andy Cole, John Barnes, Ian Wright, Kevin Keegan, Leon McKenzie, Paul Gascoigne, Asamoah Gyan, Carlos Tevez, Chris Waddle, Glenn Hoddle, Ryan Babel i mnogi drugi koji su pored nogu pokušali unovčiti i glasnice. Navest ću i dva domaća nogometno glazbena bisera: Igor Štimac je, možda je malo presmiono reći, propjevao, mislim da bi točnije bilo reći sudjelovao na snimanju pjesme „Mare i Kate“, koja je bez obzira na njegovo pjevanje, a zahvaljujući njegovoj tadašnjoj megapopularnosti postala veliki hit. I naš izbornik Slaven Bilić je pred prošlo Europsko prvenstvo 2008. godine, zajedno sa svojim rock bandom Rawbau snimio pjesmu „Vatreno ludilo“ koja se nalazila na samom vrhu hrvatskih glazbenih top ljestvica i bila je slušana tijekom Eura 2008.
   
I mnogim glazbenicima bez obzira kojom se vrstom glazbe bavili, od klasike do rocka & heavy metala, nogomet je prva slijedeća stvar s kojom se u životu žele baviti. Poznati su mnogi pop rock glazbenici kojima je nogomet jednako velika strast kao i glazba: Rod Stewart, Robbie Williams, Steve Harris iz Iron Maidena, Umberto Tozzi, Eros Ramazzotti.

U Hrvatskoj je posebice jaka glazbena nogometna reprezentacija pod nazivom „Humane zvijezde“ koja ne samo u glazbi nego i na terenu postiže vrlo zapažene rezultate. Kapetan ove glazbeno-nogometne reprezentacije je Oliver Dragojević, a u njoj igraju Giuliano, Tony Cetinski, Boris Novković, Marko Perković Thompson, Mate Bulić, Tomislav Bralić, Ivan Mikulić, Dražen Zečić, Alen Nižetić, Damir Mihanović Ćubi i drugi. Izbornik i ove hrvatske glazbene nogometne reprezentacije  je Slaven Bilić koji se i sam, kao što sam već naveo, okušao i u glazbenim vodama.

Međutim, malo je znano da su nogomet i opera, odnosno klasična glazba općenito, također dva vrlo bliska svijeta. Gotovo da ne postoji niti jedan veliki dirigent koji nije lud za nogometom. Ovdje svakako moram istaknuti možda jednog od najžešćih nogometnih fanova, engleskog dirigenta Daniela Hardinga. Također veliki nogometni zaljubljenik bio je i legendarni Luciano Pavarotti koji nije propustio nijedno svjetsko prvenstvo, ne samo kao promatrač nego i aktivno, svojim velikim gala koncertima što samostalno, što zajedno s još dvojicom tenorskih velikana, Jose Carerasom i Plaacidom Domingom. Sigurno se sjećate legendarnih koncerata koje su Pavarotti, Domingo i Carreras, poznatiji pod nazivom „Tri tenora“ održali za vrijeme svjetskih nogometnih prvenstava 1994. u Los Angelesu, zatim 1998. u Parizu te 2002. u Yokohami.

Međutim, nisu to jedine dodirne točke ovih dviju najvažnijih sporednih stvari na svijetu. S obzirom da uglavnom dijele istu publiku, nogometaši vrlo često koriste glazbu u promocijske ili motivacijske svrhe. Stoga ne samo da svaki klub ima svoju navijačku himnu nego i svako značajnije nogometno događanje ima svoju himnu. Na početku teksta već sam spomenuo himnu UEFA-e, a i ovogodišnje europsko nogometno prvenstvo ima ne jednu nego čak dvije službene himne: skladbu „Boom“ koju izvodi Anastasia, te instrumentalnu himnu koju je skladao Vangelis.

Korištenje glazbe u motivacijske svrhe nije umotvorina današnje generacije. Prisjetimo se jedne od prvih velikih nogometnih budnica, legendarne pjesme „We are the Champions“ grupe Queen koja je postala službena himna ne samo šampiona nego i mnogih koji o tom tek sanjaju.

I mnogi hrvatski glazbenici, posebice oni strastveniji zaljubljenici u nogomet, ali i oni kojima je to još jedna prilika za pridobiti dio nove publike, snimili su po neku nogometnu budnicu. Tako su glazbenu podršku hrvatskoj reprezentaciji svojim pjesmama dali i Dino Dvornik, Boris Novković, Connect, Prljavo kazalište, Baruni i mnogi drugi. I za ovo Europsko prvenstvo snimljeno je desetak pjesama. Spomenimo neke: Colonia, Zaprešić Boysi, Kraljevi ulice i Sick Orchestra, Dražen, Željko i Zvone Boem, Hladno pivo, Karma, Pips Chips i videoclips pa čak i Zagrebački mališani.

Bilo je i pjesama kojima prvotni cilj i nije bio da budu navijačke himne, ali su zbog teksta ili naprosto situacije to postali, kao na primjer:  „Mare i Kate“ dueta  Zvone Boema i Igora Štimca, „Moj dom je Hrvatska“ Prljavog kazališta ili Thompsonova „Lijepa li si“. Thompson je ove godine snimio pjesmu podrške hrvatskoj reprezentaciji pod nazivom „Uvijek vjerni tebi“, koja je ubrzo postala himna službenog Kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije, koji nosi isti naziv „Uvijek vjerni“. 

Bez obzira na rezultat na travnatom terenu, ipak je puno važniji onaj na životnom. Stoga sam za kraj ostavio jednu prigodnu duhovno nogometnu pjesmu „Utakmica ljubavi“ koja je posvećena nama koji život gledamo kroz loptu. Pokojni pjesnik, svećenik Nenad Mirko Novaković, nogometnim je rječnikom opjevao evanđelje.

Tekst pjesme glasi:

Isuse
dali su ti žuti, Ti igraš dalje i šutiš.
dali su Ti crveni, al' Ti obraz ne rumeni.
Isuse.

Raduje se đavlu lice
nema više utakmice.
Raduje se đavlu lice
nema više utakmice ljubavi.

Ali kartoni ne vrijede
u Tvojoj zoni ljubavi.

Zelen' trava, plavo nebo svijetla lica
nastavlja se utakmica ljubavi.

Živimo u zoni ljubavi.
S Isusom u zoni ljubavi.

Pjesmu „Utakmica ljubavi“ snimila je grupa Karizma 1987. godine na svojoj kaseti „Ako sam već rijeka“. Novu obradu pjesme, koja je postala himna Europskog kršćanskog nogometnog prvenstva održanog 2002. godine u Zagrebu, izvode Angelus, zbor Nebo i gost: Toni Eterović, Ljubica Zemunović, Emilio Kutleša, Danijel Kovačević i Vlatka Lebinac Milinović. Za tu verziju načinjeno je za Youtube slikovno oblikovanje, pa ako vam se tekst sviđa možete ga čuti ovdje.

Da biste komentirali, prijavite se.