Za laudato.hr piše:

Slavko Nedić

petak, 02. studenog 2012. Arhiva kolumne

Oni sviraju Gospodinu direktno

U kolumni oživljavamo spomen na pokojne glazbenike koji su ostavili veliki trag na području Cro sacro scene bilo da je riječ o glazbenicima koji su se bavili isključivo ili i duhovnom glazbom.

Dušni dan ili spomen svih vjernih mrtvih je dan kada se na poseban način sjećamo naših dragih pokojnika i pokušavamo nadoknaditi, često cjelogodišnje „zanemarivanje“. Tada svijećama i cvijećem želimo pokazati da su naši dragi još uvijek s nama i dio nas, jer ne umire se smrću nego zaboravom. Stoga u kolumni SlaNe note zaboravu krademo ili ponovno oživljavamo spomen na, na žalost pomalo zaboravljene, pokojne glazbenike koji su ostavili veliki trag na području Cro sacro scene bilo da je riječ o glazbenicima koji su se bavili isključivo ili i duhovnom glazbom.

Fra Inocent Petar Mikić

Fra Inocent Mikić je jedan od sudionika stvaranja i filtriranja hrvatske glazbeno-duhovne scene od samih početaka i to ne samo kao član VIS-a Prijatelji, kojeg su činili mladi franjevački studenti teologije s Kaptola u Zagrebu, nego još više kao autor - pjesnik i prevoditelj. Inače VIS (vokalno instrumentalni sastav) Prijatelji su od  1969 do 1974 godine pronosli Radosnu vijest svojim pjesmama i nastupima te su stoga i prozvani „franjevački trubaduri“. Grupu su pored fra Inocenta Mikića, koji je svirao bas gitaru još činili: fra Petar Antun Kinderić koji je svirao orgulje, fra Cecilije Ivan Kinderić koji je pjevao i svirao trubu (također pokojni, umro 1979 godine), fra Hilarije Radovan Ćorić ritam gitara, fra Atanazije Josip Škvorc pjevač, fra Marcelo Ivan Vojnović solo gitara, a bubnjeve su svirali najprije fra Hermengildo Stjepan Vrnabec a kasnije fra Vitomir Slavko Zamuda. Snimili su tri snigl ploče „Poziv“ i „Mama hvala“, zatim „Na Kaptolu“ i „Sreća“ te „Molitva“ i „Modro nebo“.
Duša sastava VIS Prijatelji su bili skladatelj fra Petar Kinderić te tekstopisac fra Inocent Mikić.  Mnogi se i danas, ne samo sjećaju nego i na misama izvode skladbe: „Kriste u Tvome ime“, „Mama hvala“, „Tvoje ruke“,  „Ja lutam presretan“, „Daj nam svima Duha svog“, „On među nas je došao“ i „Znam da Tvoja ruka“ ali tek nekolicina zna da je autor prepjeva dotičnih pjesama upravo fra Inocent Mikić. Pored prepjeva fra Inocent je autor mnogih poznatih skladbi VIS-a Prijatelji kao na primjer: „Sreća“, „Ta svjetla“, „Molitva“ i „Poziv“.
Fra Inocent je poginuo 12. svibnja 1978 godine u prometnoj nesreći na putu za Taize.

Valent Bogadi


2. siječnja 2009. u 63. godini života i 38. godini svećeništva umro je mons. Valent Bogadi župnik u Varaždinskim Toplicama i dekan Varaždinsko-topličkog dekanata. Valent je rođen 1946. u Bednjanskom Vrhovcu u župi Bednja gdje je završio osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju i Bogoslovni fakultet u Zagrebu a za svećenika je zaređen 1971. godine. Kao kapelan službovao je u zagrebačkoj župi sv. Marka Križevčanina te u Svetoj Nedjelji. Bio upravitelj župe u Grubišnom Polju i župe Sveti Križ Začretje. Od godine 1982. kroz dva desetljeća djelovao je u hrvatskoj župi u Torontu u Kanadi a po povratku bio župnik u Varaždinskim Toplicama. Pored pastoralnog rada Valenta se mnogi sjećaju kao člana legendarnih  'Žeteoca', u kojima je svirao gitaru.
Grupu Žeteoci su činili studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu:  Mijo Gabrić, Mijo Bergovec, Mato Dukić i Valent Bogadi. Do prestanka djelovanja,  zadnji su nastup imali 1971. na Marijanskom kongresu u Mariji Bistrici, održali su oko 250 koncerata po domovini i inozemstvu (Austrija, Italija, Njemačka, Švicarska, Francuska, Engleska, SAD i Kanada). Za Uskrs 1969. godine, objavili su LP "To nije tajna" i to samo par mjeseci nakon što je u Hrvatskoj objavljena prva LP ploča rock glazbe „Naši dani“ Grupe 220.  Na ploči se nalazi 12 skladbi, uglavnom prepjeva koji se danas smatraju klasikom tzv. duhovne šansone. Spomenimo samo neke „Molitva sv. Franje“, „Kakav prijatelj je Isus“, „Ja sam sretan“ i druge. Long play ploča „To nije tajna“ doživjela je mnoštvo izdanja kao LP i kaseta, a 2009. godine i CD izdanje na kome se kao bonus nalaze i dvije skladbe ("Majka Marija" Arsena Dedića i obrada pjesme "Majko Božja Bistrička") koje su objavljene na singl ploči 1971 godine.

Vlado Dolenec

14. kolovoza 2001. godine u rodnim Koprivničkim bregima, od posljedica srčanog udara u 47. godini umro je samozatajni skladatelj i kantautor duhovne glazbe Vlado Dolenec. Glazbenu karijeru započeo je u sjemeništu na Šalati gdje 1972. godine sa istomišljenicima  osniva glazbenu grupu Zora čiji ozbiljniji rad počinje 1975., dolaskom na Katolički bogoslovni fakultet, kada skupinu pored Vlade čine Tomislav Vuković, Josip Bermanec te Ivan Klopotan. Godine 1978. snimili su singl s dvije pjesme - "Pismo majci" i "Kralju svemira".
Započeli su i rad na LP ploči koji na žalost nikad nisu dovršili budući da se grupa razišla. Vlado je kasnije vodio zbor mladih župe sv. Josipa iz Zagreba s kojima je na prvom Uskrs festu 1979 godine osvojio treće mjesto s autorskom skladbom „Molitva uz more“.
Povratkom u rodne Koprivničke Brege Vlado oživljava glazbeno-duhovni život vodeći nekoliko dječjih i zborova mladih Koprivničkog kraja. S Jadrankom Slobođanec osniva duo Anima s kojim je održao mnoštvo koncerata. Kao Duo Anima ili samo Anima objavio je osam  albuma: „Kraljici mira“ (1990.), „Sretan Božić“ (1991.), „Sretan Uskrs“ (1992.), „Molitva pod zvijezdama“ (1992.), „Povratnik“ (1994.), „Moja Podravino“ (1995.), „U društvu s Franom Galovićem“ (1996.), „Močilski zvončići i Anima“ (1997.) te „Kralju svemira“ (2000.). U spomen na Vladu u Koprivničkim Bregima djeluje Udruga prijatelja kulture „Vlado Dolenec“.

Fra Marko Gelo


Fra Marko Gelo, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, umro je 21. kolovoza 2009 godineod posljedica srčanog udara u Podgorici (Crna Gora). Fra Marko je franjevačku klasičnu gimnaziju završio u Visokom, Filozofsko-teološki studij u Sarajevu, Münsteru i Ljubljani. Za svećenika je zaređen 12. svibnja 1979. u Münsteru (Njemačka). Pastoralno je služio kao župni vikar na Petrićevcu, Novom Šeheru, Livnu, Vodošima i Podhumu. Službu župnika obavljao je u Bihaću, Livnu i Vidošima. Fra Marko je bio član Uprave (definitor) Franjevačke provincije Bosne Srebrene te dekan Livanjskog dekanata.
Na žalost u nijednoj biografiji pokojnog fra Marka Gele ne stoji podatak da je, kao student, bio član jedne od najboljih postava franjevačkog bogoslovskog sastava Jukić iz Sarajeva. S njim, koji je bio vokal neopisivih glasovnih mogućnosti, još su bili: fra Ivo Marković Rođo na klavijaturama, fra Mijo Džolan na gitari, fra Ivan Marić na basu te fra Ilija Bošnjak na bubnjevima. Oni koji su ih slušali jednako su se divili vokalnim bravurama fra Mirka bilo da je pjevao „Zvona moga grada“ od Vice Vukova ili „Hey Joe“ od Jimi Hendriksa. Nezaboravna je i fra Markova izvedba skladbe „Sunčani Hristos“ ali se ona u njegovoj izvedbi na žalost ipak nije našla na albumu prvijencu VIS-a Jukić „Tko me to nepoznatog voli“ budući da u vrijeme snimanja albuma fra Marko više nije bio u sastavu. 

Ivo Fabijan Mrvelj

Legendarni zagrebački šansonijer i kantautor Ivo Fabijan preminuo je 16. srpnja 2006. u 56. godini života u Zagrebu nakon duge i teške bolesti. Ivo Fabijan, kojemu je pravo ime bilo Ivo Mrvelj, rođen je 1950. u Slavonskom Brodu. Učiteljsku školu završio je u Derventi i nekoliko je godina radio u prosvjetnoj struci. Od 1974. nastupa u Zagrebu kao kantautor, šansonjer te postaje značajan i specifičan član zagrebačke škole šansone, a najviše je obrađivao socijalnu tematiku i događaje iz svakidašnjeg života.
Skladateljski rad Ive Fabijana može se podijeliti u tri razdoblja: šansonjerski, domoljubni te religiozni koji su vrlo često isprepleteni i nisu vremenski ograđeni. Naime Ivo Fabijan je vrlo rano bio svjestan svog vjerskog i nacionalnog opredjeljenja stoga velik dio  duhovnih pjesama potječe i prije devedesetih. Malo je poznato da je Ivo u župnom listu „Crkva u malom“ svoje matične župe Kraljica sv. Krunice u zagrebačkom naselju Kolonija objavio na desetke duhovnih tekstova. Jedna od takvih pjesama posvećena Međugorskoj Majci pod nazivom „Kako je nebo čudesno“, kasnije je bila i uglazbljena te izvedena na festivalu Stepinčeva katedrala.
Za sve oni koji to nisu znali spomenimo samo neke od skladbi iz bogatog duhovnog opusa Ive Fabijana. Na albumu „Tvoja me ljubav vodila“ iz 1991. nalaze se skladbe „Zdravo Marijo“ i „Krist iz Nazareta“. Album nazvan „10 Božjih zapovijedi“ čini 10 pjesama od kojih je svaka posvećena jednoj božjoj zapovijedi. Na žalost ovaj album kao i veći dio njegovog duhovnog opusa baš i nije bio medijski predstavljen, tako da za njih zna tek mali dio ljudi.

Ivan Ivica Percl
Ivan Ivica Percl, veliki čovjek, vrsni glazbenik i neumorni radnik umro je 16. ožujka 2007. u ranim jutarnjim satima nakon duge i teške bolesti s kojom je zadnjih nekoliko godina vodio tešku bitku, a kojoj se do zadnjih trenutaka nije predavao. Samo nekoliko dana prije svoje smrti, iako vidno shrvam bolešću ipak je vodio tribinu na kojoj je predstavljen CD Brune Krajcara „Blagoslov“.
Ivan Ivica Percl bio je skladatelj, gitarist, pjevač, šansonijer, pjesnik, karikaturist, slikar, organizator, voditelj tribina... Popis aktivnosti Ivice Percla teško je nabrojiti. Ivica je naprosto bio prisutan gdje god su ga trebali. Ivica Percl, poznatiji kao Stari Pjer, pjesmi koja mu je bila blagoslov ili teret. Blagoslov budući da mu je donijela veliku popularnost ali teret budući da veliki dio skladateljskog opusa zbog spomenute pjesme nije imao priliku zaživjeti. Naime Percl je skladao više od 200 skladbi na stihove hrvatskih pjesnika, te još oko 50 na vlastite stihove. Velik dio skladateljskog opusa Ivice Percla čini duhovna glazba. Već 1970. kao posebni gost nastupao je KATOM-u 1970. godine prvom festivalu duhovne glazbe.
Svi koji su poznavali Ivicu Percla mogu potvrditi da je za njega vjera bila ne samo  smjerokaz kroz život, nego put kojim hodi. Na žalost velik dio duhovnih skladbi Ivice Percla nikada nisu snimljene ali je ostao vrlo značajan album „Zašto o Bože moj“ objavljen 2001. godine.  Album sadrži poetske meditacije o temi križa, koje je kao osamnaest tekstova u pjesničkoj formi  napisao prof. dr. Tomislav Ivančić, a uglazbio Ivica Percl.

Davor Senčar

22. listopada 2011 umro je Davor Senčar dobar čovjek, prijatelj i odličan gitarsit. Davora i njegovu gitaru mnogi znaju po radu u grupama: Legija, Drugi način, Oko, Rockheads, Porto Franco i Animatori. Davor je također sudjelovao i na snimanju tri albuma Miroslava Matanovića Brca te albumu „Slike iz Hrvatske“ Slavka Nedića.
Ali malo je znano da Davor svojojm gitarom dao pečat na više od 30 albuma duhovne glazbe: Kefa, Karizma, Glasnici nade, Alfa, Tau, Navještenje, Pohođenje, Apostoli mira, Omega, Kefa Stijena, Frama Tomislav Grad, fra Mato Oršolić Ciki, Ivo Fabijan, Zbor mladih Marije Pomoćnice Knežija, Mladi s Trnovčice i Mali Prečkanci. Davor je svirao gitare i na albumu „Čovjek i Bog iz Nazareta“ na kome Glumci u Zagvozdu recitiraju stihove Marka Pandurevića na glazbu Slavka Nedića. Album je 2008. godine osvojio nagradu Porin za Najbolji album duhovne glazbe.
Svaki Davorov solo imao je  ne samo njegov prepoznatljiv pečat, nego nadasve jednostavnost kakav je i Davor bio, te veliku i dragu dušu koja je uvijek nova a opet tako ista, duboka i topla.

Da biste komentirali, prijavite se.