Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

ponedjeljak, 29. travnja 2013. Arhiva kolumne

Blagoslov i plakat

Svi smo pozvani biti mudri i razboriti, osobito u predizborno vrijeme. Na taj oprez posebno je pozvana Crkva.

Blagoslov po sebi ne može biti problem. Međutim, kad se izuzme iz pravoga konteksta, „krade“ mu se pravi smisao. Svi smo pozvani biti mudri i razboriti, osobito u predizborno vrijeme. Na taj oprez posebno je pozvana Crkva. Stoga nije čudno što je iz Tiskovnog ureda zagrebačkog nadbiskupa stiglo priopćenje (28. travnja) kako mjesec dana uoči izbora neće primati predsjedničke kandidate. Precizno je naznačeno razdoblje na koje se to odnosi: od 19. travnja do 19. svibnja.

Zar problemi s blagoslovom?

No, unutar tog vremenskog okvira u subotu 27. travnja dogodio se „blagoslov kućnih ljubimaca“ u organizaciji Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba i uz sudjelovanje svećenika Prvostolnog Kaptola zagrebačkog. Dakako, i uz nazočnost gradonačelnikovu! Nikada mi nisu bili jasni pozivi stranaka, političara i ostalih koji su najavljivali da „organiziraju mise“ ili „blagoslove“ povodom nekog događaja. Mislim da je vrlo jasno tko može „organizirati“ slavlja koja su povezana s Bogom. Od kada su to gradski i politički dužnosnici organizatori duhovnih događanja? Je li to samo u predizborno vrijeme?

Je li ovo stvarno duh pape Franje?
Bombastična najava da će se održati prvi blagoslov životinja u Hrvatskoj nimalo ne odgovara istini. Mnogi su zaboravili samozatajne seoske župnike koji iz godine u godinu blagoslivljaju blago (mnogi još uvijek tako zovu životinje) i polja vrijednih seljaka. Nedavno smo proslavili blagdan sv. Marka uz koji se veže blagoslov oranica i livada. Prošloga tjedna u Mariji Gorici, primjerice, bio je blagoslov polja i poljoprivrednih strojeva. I u Slavoniji, Podravini, Bosni i Hercegovini je tako. Sjetimo se i Vincekova u siječnju, i blagoslova vinograda i vinogradara. Sve su to prigode u kojima svećenici mogu poučiti narod o povezanosti sa stvorenim, o Stvoritelju koji nije štedio kada je zemlju stvarao i uređivao, te je predao čovjeku da njome upravlja i sebi je podloži (usp. Post 2,19-20). Zemlja i blago svećenicima na selu mogu biti najbolja katehetska pomagala da ljudima protumače, primjerice, Knjigu Postanka, ili pak duh svetog Franje. Naši su djedovi i bake nekada, kada se unosio Badnjak u kuću, uzimali blagoslovljenu vodu, škropili kuću i sve oko nje, štale i blago u njima i molili: „Blagoslovi Bože ovu kuću, obitelj, štalu i blago, gospodarske zgrade… U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“  Sve to znači da je naš čovjek oduvijek povezan s onim što je Bog stvorio i čovjeku povjerio na brigu, da se time služi i bude mu gospodar. Dakle, protekle subote u Maksimiru nije bilo ništa tako spektakularno kako je to promovirano. No, ovi tihi i ustrajni blagoslovi što stoljećima iz godine u godinu prožimaju brazde Lijepe naše manje su važni od zagrebačkih? Budimo fer prema žuljavim rukama koje i nas u velikim gradovima hrane. Pitam se je li ovo stvarno želja da se približimo duhu pape Franje ili je njegova gesta iskorištena da se, gotovo kopirajući njegov zagrljaj psu slijepog novinara, privuče pozornost na izborne stvari? Jer, istina je da mi ovakvih blagoslova imamo, i polja i životinja, i to ne samo ljubimaca, već životinja koje surađuju s čovjekom i tako prehranjuju brojne obitelji i generacije. Osim toga, iako je događaj predstavljen da je učinjen „s blagoslovom Kaptola“, nije najavljen na stranicama Zagrebačke nadbiskupije, niti IKE. Slučajno ili namjerno?

Kakva poruka?
Poruka koju je za vrijeme blagoslova u Maksimiru izrekao mons. dr. Juraj Kolarić nadilazi uske interese koji se čitaju između redaka pri ovakvim događajima: „Treba obnoviti sklad između životinja i čovjeka, jer su i jedni i drugi živa bića, povezani su i međusobno jedno drugom priskaču upomoć.“ I dok je taj sklad nekako jasniji na selu, ne mogu prešutjeti zamku u koju mnogi vlasnici kućnih ljubimaca upadaju, pogotovo u velikim gradskim sredinama. A to je: životinja je vrijednija od djeteta, i čovjeka uopće. Gledam ih kako se prema životinjama odnose, kao prema čovjeku. Nemarnost za djecu u dječjim parkovima, a pretjerana skrb za pse ili mačke kojima ti isti parkovi postaju toaleti. Ili još više, zaštita životinjskih prava, a istodobno glas za ubojstvo začete djece. A životinje nas strpljivo vole. I osim beskrajno odane ljubavi, uče nas još nešto: suosjećati i ne ubijati vlastitu vrstu, niti u niti izvan majčine utrobe.

Blago+sloviti
Kao što blagoslovima prethodi određeni uvod u kojem se vjernike (i ostale) poučava čemu služi, tako i mi iskoristimo medijski događaj za malu pouku, da blagoslov ne svodimo na show, već ga slavimo kao istinski izraz molitveno raspoložene duše (jer onaj tko nije za molitvu raspoložen, može li uopće razumijeti što je blagoslov?). Bit samoga događaja predivno je izražena ovom hrvatskom riječju: blago+sloviti. Isto je i u grčkom: eu+logia (dobra djela), ili latinskom: bene+dictio (dobro govorim). Rječnik Biblijske teologije kaže da „potanko opisati bogatstva blagoslova u stvari znači baciti svjetlo na divote Božje darežljivosti i na religiozno svojstvo udivljenja što ga ta darežljivosti budi kod stvorova.“ Blagoslov nije vezan uz imati, nego uz biti. „Blagoslivljanje je uvijek javno priznavanje Božje moći o zahvaljivanje za Božju darežljivost.“ To znači da mu je potreban duh vjere. A takav duh krasi samo čovjeka, ne životinju. U tom smislu postoji velika razlika između čovjeka i životinje. Životinja ne može biti vjernik, ali njezin gospodar može. I on je taj koji se divi Stvoritelju, zahvaljuje mu i moli blagoslov za sve što je primio u ovozemaljskom životu. To znači da su svi koji su sa svojim ljubimcima stigli u Maksimir vjernici i da su tim činom javno priznali Božju moć?! Daj Bože da je tako. Međutim, kada Crkva poučava o blagoslovima, jasno nam daje do znanja da ima nešto jače od blagoslovina (naziv za različite vrste blagoslova), a to su sakramenti. Oni su stvarni znakovi susreta s Bogom. Jednostavnije rečeno, blagoslov je priziv, zaziv Božjega imena na određenu nakanu. Sakrament je, međutim, izravna komunikacija s Bogom. Čovjek i Bog obraćaju se jedno drugome! U povijesti Crkve, u srednjem vijeku, vjernici su blagoslovima pridavali veću važnost nego sakramentima. Ponavlja li se povijest?

A onda se pojavio plakat!
Samo malo izvan Zagreba, najprije na Sisačkom području, a potom i drugdje (zahvaljujući medijima) pozornost je u subotu privukao plakat jedne stranačke koalicije s dvije ruke različitih boja i simbola. Dok u temi blagoslova govorimo o zazivanju Božjega imena na pomoć, u ovoj drugoj smo na području izravnog kršenja druge Božje zapovijedi: „Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.“ Da, staviti raspelo na predizborni plakat nije ništa drugo neko uzalud spomenuti Božje ime. Ne mislim pritom na (uzaludan) pokušaj osvajanja birača marketinškim trikom. Mislim na uvredljivu upotrebu kršćanskog svetog znaka. Staviti križ na svoje djelo znači zazvati Boga za svjedoka. Staviti ruku na križ ili križ u ruku – gesta je u kojoj ta ruka treba zadrhtati od straha Božjega. Raspelo nije igračka! Zanimljivo, kršćanima u tim strankama nije smetao križ, već rasna ili druga diskriminacija. Opet pokazatelj da se gledaju vlastiti interesi, a ne Božji. A Bogu je u interesu stvarno dobro naroda. Raspelo im uopće nije bilo glavni lik u cijeloj priči, već želja „uplašiti“ ljude pojavom komunizma. Vrlo prozirno su pokazali da ih vodi borba PROTIV, a ne borba ZA. A tako se ne stiže daleko! Neprestano gledati unatrag, a ići naprijed, put je koji vodi do sudara s budućnošću. U tom kontekstu vrlo ironično zvuči slogan koji je na plakatu: „Jednostavan izbor Za sigurno sutra!“ Oprostite, ali kamo nas može odvesti netko tko prošlost ne gleda u retrovizoru, već vozi naprijed glave okrenute unatrag? Niti nakon što su aktivisti Građanske akcije snimili taj plakat i „plasirali ga“ putem Facebooka, nitko nije reagirao na zloporabu križa. Glavni likovi: dvije ruke – jedna prljava sa simbolom komunizma, a druga čista s raspelom.

Kršćanstvo samo šminka?
Predsjednik HDZ-a, jedne od stranaka spornog plakata, Tomislav Karamarko, privatno se slaže s takvom plakatom (???) i da stvar bude gora, smatra da prenosi poruku o „buđenju demokršćanstva“. Kako je moguće da mu s plakata ne vrišti ova uvreda Bogu? Da ga to ne bode u oči? Ili barem u savjest? Zar niti jednom kršćaninu u tzv. desnim i sličnim strankama nije smetala uporaba raspela u predizborne svrhe? Od ovakvoga plakata ogradio se Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a, koji je među strankama koalicije, i nazvao ga je „primitivnim.“ Građanskoj akciji plakat je rasistički, jer reagiraju na ruku crne boje. No, ovaj je plakat najprije bogohulan, a time uvredljiv za sve kršćane. To što je HDZ najavio podizanje kaznene prijave protiv Građanske akcije koja im je zapravo učinila uslugu ovim etiketiranjem zaustavljajući širenje plakatne pošasti, pomalo je neozbiljno, jer su stvarno prevršili svaku mjeru. Sami su se predstavili narodu kao kršitelji druge Božje zapovijedi već u kampanji. No, tu je i druga poruka. Ako se neki iz koalicije ograđuju, poput Kosora, onda je vidljiva poruka jasna. Nisu upoznati s plakatima koji idu u javnost. Kako će funkcionirati kao koalicija? Tko vodi glavnu riječ i tko poznaje viziju koalicije? Kao da ove dvije ruke poručuju: ne zna ljevica što čini desnica, a obje ne znaju što čini glava. Noge su, pak, na svojoj strani.

Hvalospjev o čovjeku
Da bismo u odnosu prema životinjama znali koje je pravo čovjekovo mjesto pod suncem, ali i da bismo se klonili svakog ponižavanja ljudskog bića u međusobnoj komunikaciji, čak i s jumbo plakata prije ili poslije izbora, kao mali duhovni vodič može nam poslužiti Psalam 8 koji jasno govori kako je Bog zamislio čovjeka. I svakako, uočimo, da iako je glavni lik ovoga psalma, čovjek na kraju za sve veliča svojega Stvoritelja! Ne zavarava se vlastitom moći, već se divi Božjoj svemoći:

Gospodine, Bože naš,
divno je ime tvoje po svoj zemlji,
veličanstvom nebo natkriljuješ!
U ustima djece i dojenčadi
hvalu si spremio protiv neprijatelja,
da postidiš mrzitelja, zlotvora.
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti -
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?
Ti ga učini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži:
ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.
Gospodine, Bože naš,
divno je ime tvoje po svoj zemlji!

A pri izradi plakata i drugim društvenim aktivnostima vrijedi ponoviti Šimićevu „Opomenu“:

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda.
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

Da biste komentirali, prijavite se.