U protekla više od dva desetljeća demokracije u Hrvatskoj, u Crkvi je stasala nova generacija ljudi – mladića i djevojaka - koji, osim vjernosti i poslušnosti, imaju svježinu, ideje, kreativnost i energiju za umorne službe do sada popunjavane samo iz kleričkih redova.
Ljeto je u crkvenim krugovima rezervirano za premještaje svećenika. Obično vjernička sredina "zna" što je najbolje za pojedinu zajednicu i kakav im svećenik (ne) treba. No, ordinariji su prilično samostalni u svojim odlukama i, slijedeći svoju viziju vođenja nad/biskupije, biraju i bliske suradnike na određenim mjestima; u uredima, institucijama ili na župama. Postoje i savjetnici, te je moguće da i s njima razmijene mišljenje. Ipak, za neke službe – uz izuzetak župa – rijetko se poseže među narod. I zato kad se takvo što dogodi, zaista zaslužuje čestitku i ohrabrenje: onome tko je odluku donio, tko je savjetovao i osobi koja je prihvatila određenu službu. Priča je zanimljivija tim više što je glavni lik žena. Dakle, neki pomaci su na vidiku! I dolaze s juga, kao pravo dobrodošlo osvježenje crkvenom životu kojemu kao da u nekim trenucima odlučivanja nedostaje dašak vjetra s mora – mora života.
Dubrovačka "revolucija"
Ana Marčinko (25) imenovana je pročelnicom Ureda za mlade i Biskupijskog vijeća za mlade Dubrovačke biskupije. Pripada generaciji mladih koji su odrastali uz Susrete hrvatske katoličke mladeži i projekte za mlade. Tijekom studija teologije u Splitu osjetila je oduševljenje slobodom koju daje Crkva. U jednom razgovoru rekla je da je Crkva za nju uvijek bila sigurna luka. Također je uvidjela da mnogi tu sigurnost nemaju, da su prestrašeni i da im je potrebno zajedništvo gdje će moći biti ono što jesu, što je posebno prepoznala kod svojih vršnjaka. Ana je željela učiniti nešto kako bi i drugima prenijela svoje iskustvo Crkve i ljepote njezinoga zajedništva. Put do ostvarenja pronašla je u studiju teologije, ali i u aktivnom uključivanju u projekte pastorala mladih Splitsko-makarske nadbiskupije. Korak po korak, suradnja se širila i izvan Splita, te je Ana upoznala mnoge kolege s kojima je veže ista želja. Aninu zauzetost prepoznao je biskup Mate Uzinić sa svojim suradnicima, te su joj povjerili tajništvo Organizacijskog odbora SHKM 2014. u Dubrovniku. Sjećam se njezinoga komentara kako su je Susreti mladih obogatili i poticali u radu, a iskustvo organizacije SHKM 2014. oblikovalo je u mnogočemu. Samo oni koji su radili slične poslove znaju o kakvoj se zahtjevnosti radi. No, Anina mladost, te stečene vještine s terena iz projekata za mlade, njezin su kapacitet za ovu službu.
Zašto je ovo "posebna priča"?
U svemu je važno zaključiti da projekti koje vodi Katolička Crkva rađaju generacije sposobnih mladih ljudi, a prvi koji im daju priliku za ostvarenje dobrih ideja upravo trebaju biti oni koji ih odgajaju. U Dubrovniku se to dogodilo. Ana nije "od jučer" u Crkvi, nije niti mladenačka zvijezda iznenadnog sjaja. Ona je primjer lijepoga ohrabrenja za sposobne djevojke i mladiće u Crkvi čija se iskrena odanost i vjernost Kristovoj zajednici prepoznaje i uključuje. Budimo realni, mnogi su spremni staviti svoje živote na raspolaganje crkvenim službama. No, koliko je onih koji su ih spremni prepoznati kao što se to dogodilo u Dubrovniku? Iz dubrovačke perspektive ovo možda i ne djeluje kao poseban korak, jer su već naučili živjeti s Anom – ne povremeno, već svaki dan. Međutim, iz naše hrvatske perspektive to je jedan od rijetkih primjera kako se vrednuju žene kao nositeljice važnijih službi.
Treba li to isticati?
Nikako ne volim podjelu na muške i ženske dužnosti, službe, itd. Ili si sposoban čovjek, ili nisi! I teoretski, Crkvi bi muško-ženska podjela trebala biti strana. Jasno se zna za što je potreban Sakrament reda. To je duhovno i milosno područje. No, sve ostalo? Studente teologije uči se o mogućnostima suradnje s klericima kojima je prioritet svećeništvo. (Ili bi to trebao biti!) Papa Franjo želi više žena na pozicijama gdje se donose odluke. Jer, vodstvo određenih projekata, ureda, institucija nije muški posao, već zadatak za vješte upravitelje ili upraviteljice. Spol nije uvjet. A žene crkveno zajedništvo svojom osobnošću itekako mogu obogatiti. Kriterij izbora trebali bi biti rezultati, a to pak zahtjeva sustavno praćenje kandidata – bilo u odgoju ili pak u njegovim/njezinim ostvarenjima kroz protekle godine. Dubrovačka biskupija, kako to pokazuje povijest, ima osjećaj za to. Uoči skorašnjeg blagdana naše blaženice Marije Propetog Isusa Petković (9. srpnja), rado spominjem činjenice koje me zadivljuju u njezinom životu. Uz snažnu ljubav za Krista, Crkvu i ljude u potrebi, ondje čitamo i koliko joj je bila značajna potpora tadašnjeg dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića koji je svojim savjetima usmjeravao njezine vještine i ljubav za ljude. Nije odmahnuo rukom na mladu djevojku iz Blata na Korčuli koja je željela svojim djelovanjem promijeniti svijet na bolje, već je očinskom mudrošću za dobro ljudi upotrijebio Marijinu raspoloživost. Prije nego što je postala redovnica, ne zaboravimo da je bila vjernica laikinja koja je duboko suosjećala sa siromašnom i ostavljenom djecom, nesretnim obiteljima, gladnima, nepoučenima. Biskup Marčelić samo joj je povjerenjem i potporom pružio priliku da ostvari svoju ideju: "Briga za čovjeka očituje se u zauzetoj ljubavi za njegove potrebe." Taj odnos bio je plodonosan ne samo za Korčulu i Dubrovačku biskupiju, već i izvan granica Hrvatske gdje se proširila Družba Kćeri Milosrđa koju je osnovala.
Posegnite među narod!
U vjerničkom puku, kako se to kaže, ili drugačije – među vjernicima laicima (i laikinjama) – postoje sposobne osobe vrijedne povjerenja koje rastu u Crkvi i ostvaruju njezinu misiju - širenje radosti Evanđelja u svijetu. Neki su to već prepoznali. Spomenimo Vrhbosansku nadbiskupiju koja već punih pet godina ima Vijeće za mlade koje čine djevojke i mladići. Sisačka biskupija je također učinila iskorak imenovanjem jedne aktivne političarke na mjesto voditeljice Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve. Radi se o Marijani Petir, ženi laikinji koja je, osim studija biologije, završila i studij teologije na KBF-u u Zagrebu. U Rijeci je, pak, jedna znanstvena ustanova povjerena ženi laikinji, dr. Nataliji Bogović koja je predstojnica Metropolitanskog instituta. Upravo njezin je stav sljedeći: "Sukladno evangelizacijskim izazovima koje suvremeno doba stavlja pred Crkvu, treba ozbiljno poraditi na formiranju vjernika laika. Svi su pozvani, a osobito župnici, uložiti maksimalan napor da u Crkvi i društvu djelovanje vjernika laika bude uzdignuto na razinu veće kompetentnosti, organiziranosti, sustavnosti, i gorljivosti.“
A kako je to u svijetu?
S vremena na vrijeme čuju se informacije o udjelu žena u politici, vodstvu određenih korporacija, tvrtki, itd. Tako saznajemo da su stvorene odredbe koje propisuju i postotke toga udjela. Sve to govori da smo još duboko u patrijarhalnom mentalitetu u kojem su odgovorne službe (ipak) primjerenije muškarcima, pa tu praksu treba mijenjati propisanim odredbama. Možemo mjesecima održavati tribine o jednakosti muškarca i žene u dostojanstvu, pravima, itd., ali tek rijetki su spremni to pokazati i vrednovati sposobne ljude ne po spolu, već po rezultatima. Na žalost, i "kadrovska politika" crkvenih zajednica na putu je učenja. I zato ohrabruje svaki novi korak u smislu jednakosti i napretka. Sakrament reda ne daje dar nadmoći i veće sposobnosti, nego upravo potiče na veću poniznost i služenje drugima, jer snagom Reda svećenik dodiruje Krista u sakramentima. I iz te bliskosti nalazi snagu da podiže i hrabri vjernike, korača s njima, a ne nad njima ili daleko od njih. Zato nije potrebno rasipati svećeničke snage za poslove koje mogu raditi sposobni laici i laikinje. U protekla više od dva desetljeća demokracije u Hrvatskoj, u Crkvi je stasala nova generacija ljudi – mladića i djevojaka - koji, osim vjernosti i poslušnosti, imaju svježinu, ideje, kreativnost i energiju za umorne službe do sada popunjavane samo iz kleričkih redova. (Nije potrebno reći da bi to značilo zapošljavanje laika, pa time i kruh za njihove obitelji.) Daj Bože da dolazi vrijeme hrabrosti otvoriti im vrata odgovornih i kreativnih službi kako bi imali prilike ojačati Crkvu kao Kristovu zajednicu koja je bliska svima.