Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

srijeda, 18. prosinca 2013. Arhiva kolumne

Ima li u Betlehemu mjesta za "crnu ovcu" (Gregora)?

Kad bismo se mi kršćani odnosili prema crkvama kao mjestima stvarnog susreta s Bogom, kad bi se na našem ponašanju u crkvama vidjela svijest da tu komuniciramo sa živo prisutnim Isusom Kristom, i da su to susreti u kojima nam je On prioritet, a sve drugo sporedno, možda bi i nekršćani drugačije gledali na naše crkve.
Foto: www.bigbrownboxblog.com.au

Čini se da je Gregor kod mnogih proteklih tjedana izazvao negativne reakcije. Kako je moguće da si jedan telefonski operater dopušta toliku slobodu, pa u sakralnom prostoru radi reklamu uz crnu ovcu? I dok su se mnogi usmjerili na Tele2 s lavinom kritika i (opravdane) ogorčenosti, ne zaboravimo i drugu stranu medalje. Nisu li možda kršćani dali povoda za ovakvu marketinšku slobodu? Nemojte se začuditi ovom (samo)kritičkom pitanju. Želeći na trenutak zadržati vašu moguću reakciju, samo ću podijeliti s vama pitanje koje mi je odmah palo na pamet. Zašto ovakve reklame ne rade sa svetinjama drugih religija? Sjetimo se samo kako braća muslimani štite svoja sveta mjesta i za njih svete sadržaje. Zašto je kršćanstvo toliko „privlačno“ za ovakve trikove? Je li kršćanska labavost dovela Gregora do ambona?

Najprije nekoliko pitanja...

Hvalevrijedna je reakcija, ali nije zanemarivo niti kakva je. Kad bismo se mi kršćani odnosili prema crkvama kao mjestima stvarnog susreta s Bogom, kad bi se na našem ponašanju u crkvama vidjela svijest da tu komuniciramo sa živo prisutnim Isusom Kristom, i da su to susreti u kojima nam je On prioritet, a sve drugo sporedno, možda bi i nekršćani drugačije gledali na naše crkve. Ponovo se vraćam muslimanima. Ne slažem se s ekstremnim primjerima vjerskog fanatizma u toj religiji, ali uvijek me zadivi strahopoštovanje koje pravi muslimani imaju prema svojim obrednim prostorima. I nikome ne pada na pamet to koristiti u reklamama. Vjerska disciplina dobra je da sačuva netaknutost intime liturgijskog prostora, a liturgija je zapravo obredno slavlje odnosa s Bogom. Prema tome, mjesta na kojima čovjek komunicira s Bogom ne smijemo pretvoriti u slučajna prolazišta, turističke atrakcije, spomenike. Jer ako su to za nas usputne stanice, što li će tek biti strancima? Gregor u francuskoj verziji reklame „zloupotrebljava“ i sakramente Krštenja i Ispovijedi, a time i Svetog reda. Vratimo li se školskoj definiciji sakramenta – vidljivi znaci nevidljive Božje milosti – ponovno pitanje koje najprije ide nama: vrednujemo li sakramente kao stvarne milosne trenutke s Bogom ili samo kao tradicijski obiteljski ukras? Sakramenti nisu stvar navike. Ako im tako pristupamo, zakidamo se za dimenziju veličanstvenog slavlja Božje prisutnosti. I osim toga, Sotoni dajemo dovoljno prostora da se našali na naš račun, a da toga nismo ni svjesni. Točno je da sotonisti vole obeščastiti sakralne prostore. Hoćemo li ovcu crne boje „optužiti“ prije nego što sebe ispitamo?

Malo realnosti...

Reakcija mora biti dvostruka: uz komentar na račun onog drugog, uvijek je dobro jedno pitanje usmjeriti i sebi. Koliko (ne)dajemo povoda drugome za zloupotrebu? Napravimo li jednu usporedbu s nedavno održanim referendumom o braku, moram priznati da me rezultat malo i brine. Iako je brak u javnosti ipak „prošao“ kao zajednica muškarca i žene, tek 26% birača izjasnilo se o toj temi. Dakle, puno manje od ukupnog broja deklariranih kršćana. Ako oduzmemo one koji možda nisu shvatili da se radi o važnoj stvari koja se itekako tiče svjetonazora, ako oduzmemo i one koji misle da ih se referendumsko pitanje nije uopće ticalo, opet ostaje jedan dio vjernika koji nije imao potrebe reagirati na nešto što je vrlo blisko povezano s vjerskim uvjerenjem. Za Crkvu je ovo alarm, da ozbiljno promisli koliki je stvarni broj vjernika i kako „probuditi“ one koji žive život odvojen od vjerske dinamike. A ta dinamika sakramentalnog života i osobnog odnosa s Bogom i Crkvom takva je da spontano potiče na reakcije i djelovanje. Papa Franjo nedavno je komentirao evanđelje u kojem je Isus korio farizeje zbog toga što poznaju zapovijedi, a ne vrše ih u svome životu: „Dobre su to riječi, no ako se ne stave u praksu, ne samo da ne koriste, nego i štete – jer zavaravamo se; čini nam se da imamo lijepu kuću, no ona je bez temelja jer nije sagrađena na stijeni.“ Aktivan vjernički život podrazumijeva nemirenje s nametanjem određenih teza i stavova. Podrazumijeva se svjedočenje opredjeljenja, pa čak i kad se radi o zloporabi vjerskog sadržaja u reklamne svrhe. Uvjerenje dovodi do spontanog djelovanja, ali i do širega obzorja, što možemo učiti od pape Franje koji sigurno Gregora ne bi osudio, nego bi ostavio mogućnost Božjega milosrđa i za one koji su napravili ovakvu reklamu. Nije li reakcija na Gregora, uz koju izostaje određena doza samoispitivanja, nalik onoj Petrovoj kada je sluzi velikog svećenika, koji je bio u skupini u Getsemanskom vrtu kad su uhitili Isusa, odsjekao uho (usp. Iv 18,10-11)? No, Isus je zacijelio to uho, a Petra upozorio: „Vrati mač u svoje korice.“ Gregor je prozvan u nizu reakcija, ali pitam se tko će zaustaviti svakodnevne psovače Božjega imena, Nebeske Majke, svetinja koje (čak i nesvijesno, kao „dobar dan“) koriste oni koji su kršteni? Gregor dođe i prođe. A što je s poganim kršćanskim jezicima koji ostaju i svakodnevno se pretvaraju u lopate?!

(Ne)svjesno

Pjesma koju Gregor pjeva jedna je od popularnijih posljednjih godina u svijetu duhovne glazbe. Proslavio ju je mladi američki pjevač Josh Groban (1981., Los Angeles). Njegov otac Jack je Židov rusko-poljskog porijekla koji je prešao na kršćanstvo nakon vjenčanja. Josha je pjesma „You raise me up – Ti me podižeš“ učinila prepoznatljivim, iako ju je prvi 2003. godine izveo duet Secret Garden. Nakon Josha, više od stotinu glazbenika objavilo je tu pjesmu, a prepjevana je i na hrvatskom jeziku. Ivan Gamulin Gianni i Ivana Banfić obradili su je pod naslovom „Ljubav to si ti“. Iako se u stihovima izričito ne spominje Bog niti ime Isusa Krista, mnogi su u Ljubavi (pisanoj velikim slovom) našli upravo Njega, te je zbog toga ova pjesma svrstana u kategoriju duhovnih. No, bilo kako bilo, u ovoj reklami stavljena je u Gregorova usta. Doslovno gledati ovcu kako pjeva duhovnu pjesmu i nije neki doživljaj. Međutim, gledamo li jedan širi kontekst, i imamo li na umu logiku pape Franje od kojega bismo trebali učiti širinu Božjega milosrđa, dajmo priliku i onima koji se skrivaju iza crnog Gregora da pronađu put do Boga. Zar su baš svi u Betlehemu one svete noći imali sluha i skladno pjevali „Slava Bogu na visini“? Sigurno je do štalice zalutala i koja „ovca“ bez sluha, onako iz znatiželje vidjeti što se događa. Bilo je i domaćih koji su se rugali Josipu i Mariji. Sjetimo se da im samo par sati prije Isusova rođenja nisu željeli otvoriti vrata svojih domova, pa je Bog od špilje i jaslica trebao učiniti Nebo.

Božić nije bajka

Iako nam vanjska obilježja Božića, svjetla, darovi, kolači i ostali dekorativni detalji odvlače pozornost od cjelokupnog Otajstva koje leži pred nama u jaslicama, Njegova bit ipak ne nestaje. U novorođenom djetetu nalazi se i nježnost djeteta i patnja s križa. Možda nismo niti svjesni dubljega značenja nekih običaja kojima se bavimo uoči Božića. Jeste li se ikada pitali što predstavlja pšenica posijana na sv. Luciju? Nije ona ukras niti samo simbol života u svojoj zelenoj svježiji. Ona je i biblijska epizoda iz Isusova života kada je govorio o pšeničnom zrnu: „Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12,24). U svega nekoliko dana pred očima nam se dogodio taj proces. Zrno je „umrlo“ i donijelo rod. To je sažetak Isusova života o kojem govori upravo taj zeleni božićni ukras. Ne zaboravimo niti pšenicu kao sastavni dio kruha, a Isus je svoju prisutnost učenicima ostavio upravo pod prilikom Kruha. Kruh, pak, nastaje obradom pšeničnog zrna. I ime grada Isusova rođenja – Beth + lehem – također je povezano s kruhom: kuća kruha. Sve ovo podsjetnik je da Božić nije samo slavlje rađanja. Bez obzira što smo usmjereniji na jedan detalj Njegova života, i u Božiću je prisutan cijeli Krist – i onaj rođeni i onaj raspeti, i svijeta Razveselitelj i Otkupitelj i Spasitelj. Iako je Božić blagdan radosti, on je i svetkovina vrijedna izuzetno velikog strahopoštovanja, do mjere da potrese cijelo biće, jer u Božićnom je slavlju počeo zemaljski hod Boga i čovjeka koji ne ostaje u jaslicama, već vodi do križa, groba i uskrsnuća. Time iz zemaljskog praha do nebeskih visina uzdiže svaku bol i trpljenje vraćajući čovjeku radost što izvire iz povezanosti sa svojim Stvoriteljem.

A što s Gregorom?

Jedan komentator je napisao: „Da se malo poigram s Tele2 sloganom, ne znam jesu li rođeni da budu jeftini (born to be cheap), ali sigurno su spremni obezvrijediti (cheapen) ono što drugima puno znači.“ Opet se pitam pokazujemo li zaista što nam puno znači? Jesmo li sami sebe obezvrijedili površnošću, ravnodušnošću? Kršćanske svetinje kao sredstvo u rukama ovakvih kampanja, osim što nas potiču na samoispitivanje, našoj religiji mogu biti i kompliment. Sotona, naime, uvijek cilja ono što je Božje. S napadima Zloga se ne smijemo miriti, ali taj crni nema posljednju riječ. Možemo ga skršiti samo ako cijeloj priči promijenimo smjer i postavimo pitanje hoće li i Gregor možda prema Betlehemu? Zašto ne, mogli bismo pitati u stilu pape Franje. Isus se, naime, rodio i za one koji su mu se rugali. Svojim rođenjem počastio je grad koji mu nije pružio gostoprimstvo, zar ne? Papa Franjo uči nas ostavljati otvorena vrata svima, a Božje milosrđe odigrat će ključnu ulogu u trenutku kojega samo Providnost zna. I umjesto da se „zabavljamo“ s Gregorom i kritiziramo Tele2, možda bi bilo korisno pripremu Božića početi od sebe. Je li u naše srce ušao kakav Gregor koji ondje, i bez sluha, pjeva „borbene“ pjesme razarajući tako skrovište naše duše u kojoj čeznemo za Božjim rođenjem? Svatko želi negdje pripadati, čak i onaj najgori među nama (a samo Bog zna tko je to) ima pravo na Božji pogled. Možda će i tvorca Gregora Božje milosrđe ovoga Božića „slomiti“, dati mu ljudsko lice i dostojanstvo čovjeka za kojega se Sin Božji rodio donoseći mir i blagoslov.
 

Da biste komentirali, prijavite se.