Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

subota, 24. rujna 2011. Arhiva kolumne

Je li zaboravljena vjernost i dostojanstvo žene?

A ne zaboravimo da je živi čovjek slava Stvoriteljeva ako se na njegovom licu ocrtavaju zrake Stvoriteljeve. Zato, pažljivo birajmo kome ćemo biti vjerni/vjerne i ne bojmo se herojske odanosti vlastitim opredjeljenjima izgrađenima na pravim temeljima! Tako bi nam i svijet u kojem živimo mogao biti bolji, a život kvalitetniji!
Na ovim je stranicama proteklih dana objavljena vijest o knjizi katoličke televizijske voditeljice Terese Tomeo pod nazivom: „Ekstremni preobražaj: Žene koje je Krist promijenio, a koje se nisu podredile kulturi.“ Autorica knjigom želi pokazati da mediji i kultura šalju nezdrave poruke ženama čineći od njih objekt, te napominje: „Društvo je toliko napredovalo, ali žene su postale objektom više nego ikada.“ Kao žensko biće, pitam se zašto je nestalo dostojanstvo žene? Tko je dopustio tzv. „muškom svijetu“ da od ženskih bića stvore „objekte“? Jesmo li mi zaista toliko slabiji spol da se ne znamo nametnuti snagom vlastite osobnosti, profinjenosti, otmjenosti ženskog genija i osvojiti svijet ne samo fizičkom, već prije svega nutarnjom ljepotom? U krivom je smjeru otišla ideja o emancipaciji žene. Teresa Tomeo smatra da „ženski oslobodilački pokret nije osigurao pravo rješenje.“ Ne žele sve žene biti kao muškarci, ima onih koje žele biti prepoznatljive upravo po svojstvima koja izviru iz ženske duše. Ali ako će žene o tome šutjeti, tko će govoriti? I zato čestitke autorici Tomeo iz SAD-a, ženi s tridesetgodišnjim iskustvom rada u medijima, i svjetovnima i crkvenima. A njezin je zaključak, na temelju profesionalnog, ali i životnog iskustva koje dijeli s čitateljima, da je „prava sloboda i dostojanstvo žene upisano u Kristovoj riječi i nauku Katoličke crkve.“ Dovoljno je samo prisjetiti se kako je Isus Krist pristupao ženama svoga vremena i nije dao da ih, tadašnje tvrdo patrijarhalno društvo, marginalizira. Uostalom, upravo je Mariju Magdalenu počastio prvim susretom nakon uskrsnuća. I sadašnji papa Benedikt XVI. na strani je žena, pokazujući da cijeni njihovu/našu jedinstvenost i računa s njom u ostvarenju svojega poslanja. Sjećate li se da je ove godine tekst za Križni put u Coloseumu u Rimu pisala žena, redovnica s. Maria Rita Piccione iz reda svetog Augustina?


Zašto sada o ovoj temi?

Dok se brojne kolumne i rubrike komentara u dnevnim novinama i na internetskih stranicama pune ogorčenošću, ironijom ili sarkazmom, a čitatelje se „aktivira“ da se i oni uključe u rasprave ionako dovoljno teških tema te se samo proširuje krug ogorčenika, na drugoj strani ne postoji alternativa koja ne razara dušu, ne ispunja je obeshrabrenošću i ravnodušnošću, već je upravo usmjerava na sadržaje koji nisu „hit“ samo nekoliko dana. Mislim da smo u opasnom deficitu takvog pristupa. Naravno da pred stvarnošću ne možemo zatvarati oči, ali problem je što teškoj svakodnevici ne nalazimo protutežu. Ne bez razloga, posežem sada za ovim ženskim pitanjem, (bez obzira što nije Međunarodni dan žena ili Majčin dan, a tužno je ako se o ženama govori samo tada). Naslov knjige Terese Tomeo, „Ekstremni preobražaj: Žene koje je Krist promijenio, a koje se nisu podredile kulturi“, koristim i kao most prema jednom najnovijem događaju u Katoličkoj crkvi, beatifikaciji Drinskih mučenica u Sarajevu. Radi se o redovnicama koje su se Kristu predale po svojim redovničkim zavjetima, te zbog toga završile mučeničkom smrću. Kad jednom Bog uđe u nečiji život, ne može se ne dogoditi promjena. No, ne zaboravimo, naš je Krist i uskrsli, ali i onaj s križa, što znači da i mi dobivamo i jedno i drugo. Prihvatljivo je to na putu vjere koja odgaja za patnju koja ima smisla, jer preobražava i približava nas Isusu Kristu, kako u muci i smrti, tako i u uskrsnuću, konačnoj proslavi i novom obliku života. To je, uostalom, univerzalna poruka Crkve i tiče se svih njezinih članova: i službenika i laika, i muškaraca i žena. Kada se Isusa Krista prihvati za Spasitelja, onda je to temeljni životni izbor koji traži vjernost opredjeljenju, jer samo tako izbor postaje, ne samo lijepi govor, već i plodonosna stvarnost u našem životu. A vjernost ne poznaje igre s osobnim interesima, kompromise u ime simpatija ovoga svijeta. Ona je krepost odlučnih i hrabrih!


Pet sestara mučenica

Radi se o pet redovnica Družbe Kćeri Božje Ljubavi čiji je život završio mučeničkom smrću na obali rijeke Drine u Goraždu: s. Berchmana Leidenix (Austrija), s. Krizina Bojanc i s. Antonija Fabjan (Slovenija), s. Jula Ivanišević (Hrvatska) i s. Bernadeta Banja (Mađarska-Hrvatska). Što im se zapravo dogodilo? Provodeći svoj redovnički život na Palama u blizini Sarajeva, vjerno su i predano služile tamošnjem narodu, bez razlike na vjeru i naciju. No, 11. prosinca 1941. godine započeo je njihov križni put od Pala prema Goraždu, prizor koji tako podsjeća na patnju i stradanje nevinih žrtava toga razdoblja na području BiH, Hrvatske i u drugim zemljama. Njihov križni put plod je ideologija čije se djelovanje temeljilo na principima uništenja drugih radi vlastitih ciljeva (u ovom slučaju stvaranja „velike Srbije“), a posebna meta biti su svećenici, redovnici i redovnice, te crkvena materijalna dobra. Sestre su 15. prosinca 1941. ubijene. No, prije smrti prethodilo je mučeništvo: četiri dana vođenja po snijegu, izgladnjivanja, ruganja i ponižavanja, sve do mučeničke smrti. Prema svjedočanstvu jedinoga živućega svjedoka, koji je tada imao 11 godina, don Ante Bakovića, život sestara završio je na obali rijeke Drine u Goraždu, gradu u koji su sestre dovedene u vojarnu. Kada su na njih nasrnuli pijani četnici želeći ih silovati, sestre su se otimale i jaukale, a ti su jauci dopirali i do susjednih kuća. Jedini bijeg od silovatelja na kraju je bio skok kroz prozor nakon kojega su, iako polomljene, preživjele. Ali ne zadugo. Nakon toga četnici su ih, tako polomljene, zaklali i odgurnuli na obalu Drine, a kasnije i u rijeku koja je postala njihov grob (odatle i naziv Drinske mučenice). Ovako su završile četiri sestre, dok su najstariju, s. Berchmanu, ubili u šumi 23. prosinca, jer ona nije mogla slijediti tempo do Goražda, pa su je odvojili od ostalih sestara. Nakon provedenoga postupka za njihovu beatifikaciju, na čast oltara uzdignute su 24. rujna ove godine u Sarajevu. Njihov će se blagdan slaviti 15. prosinca.


Po čemu je posebna njihova odluka?

U središtu motivacije Drinskih mučenica za skok kroz prozor kako bi izbjegle silovanje, stoji čuvanje dostojanstva žene koje su one, kao redovnice, u vječnim zavjetima položile Isusu Kristu. To je svetište ženskog bića u koje nitko nema pravo dirati niti ga oskvrnuti. A one su ga čuvale i pod cijenu života. Teško će to razumjeti netko tko ne zna što je vjernost. To je krepost životnoga izbora. Vicepostulatorica kauze Drinskih mučenica s. Ozana Krajačić kaže: „Temeljno u mučeništvu je prihvatiti posljedice svog životnog opredjeljenja, ma koliku cijenu trebalo platiti! Drinske mučenice su svijetli uzori postojane vjere i vjernosti redovničkim zavjetima.“ Radi se o vjernosti idealima i obećanju danom Bogu. Jedni će to platiti krvlju, drugi će biti zatečeni i zbunjeni pred tom činjenicom, a trećima će to biti ludost i besmisao. No, kako je rekao sv. Augustin, „ljudi su većinom takvi kakve su im ljubavi.“ Drugim riječima, postajemo takvi kakvo je ono što smo zavoljeli! Zbog svoje ljubavi prema Kristu, svome jedinom Zaručniku, nove su blaženice postale mučenice. Dogodilo se formalno i materijalno mučeništvo u kojem one nisu poginule od skoka kroz prozor, nego su ih izboli noževima ispred zgrade vojarne. I to je bio uzrok njihove smrti. O Drinskim mučenicama bilo je zabranjeno javno govoriti od 1941. sve do devedesetih godina XX. stoljeća.


Težak je to govor, tko će ga razumjeti?

Ovo će razumjeti svi oni koji do kraja i predano žive svoje vlastite izbore. Oni  ne „koketiraju“ s isplativim ili popularnim „hitovima“ na tržištu relativizma koje nastoji izbrisati sve kriterije temeljene na vrijednostima u ime prozirnih pojedinačnih interesa ili, što je još opasnije a prikrivenije, u ime globalnog apsolutizma čovjeka bez Boga. U tom kontekstu suvremenom svijetu mogu čak i zasmetati odlučni pojedinci koji vjernost svojoj riječi i načelima žive i ne dopuštaju da ih ljulja vjetar struja sumnjivoga porijekla. Bilo je tako i u prošlom stoljeću, i u BiH s Drinskim mučenicama, ali i u Hrvatskoj, za što očit primjer imamo u bl. Alojziju Stepincu. Želim vjerovati da u Hrvatskoj ima onih koji znaju kako se živi vjernost: u obitelji, Crkvi, domovini. Ona je poput krvnih zrnaca koja kolaju našim organizmom, na prvi pogled nevidiljiva, a presudna za život. (U svjetlu vjere, treba napomenuti da ovdje ne mislim na bilo kakav život, već onaj Vječni koji se miljenicima Božjim daje, a ne oduzima.) „Vjernost je plod Duha“, reći će Pavao Galaćanima (usp. Gal 5,22). I samo se u tom smislu može razumjeti poruka mučeništva Drinskih blaženica. Odakle čovjeku snaga da podnese mučeništvo? Papa Benedikt XVI. o tome će reći: „Iz dubokog i prisnog sjedinjenja s Kristom, jer mučeništvo i poziv na mučeništvo nisu plod ljudskog napora, već su odgovor na Božju inicijativu i poziv, odgovor Njegove milosti koja ljude čini kadrima prinijeti vlastiti život iz ljubavi prema Kristu i Crkvi.“ I na kraju odgovor na ono pitanje koje su posljedice vjernosti Drinskih mučenica svojim životnim stavovima? Sačuvano dostojanstvo njih kao zaručnica Kristovih, ali i sačuvano dostojanstvo žene kao slike u koju je Stvoritelj upisao njezinu jedinstvenost i prepoznatljivost. Za njih je dostojanstvo poziva i zavjeta čistoće bilo vrijedno mučeničke smrti! O, kako snažan vapaj i nama, ženama XXI. stoljeća, da čuvamo svoju čast i dostojanstvo! Vjernost rađa osjećaj pripadnosti i sigurnosti, a ako se veže uz ono neprolazno i uzvišeno, onda vodi i do proslave Onoga koji nas je stvorio. A ne zaboravimo da je živi čovjek slava Stvoriteljeva ako se na njegovom licu ocrtavaju zrake Stvoriteljeve. Zato, pažljivo birajmo kome ćemo biti vjerni/vjerne i ne bojmo se herojske odanosti vlastitim opredjeljenjima izgrađenima na pravim temeljima! Tako bi nam i svijet u kojem živimo mogao biti bolji, a život kvalitetniji!
 
Da biste komentirali, prijavite se.