Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

srijeda, 07. prosinca 2011. Arhiva kolumne

Jedan europarlamentarac i izbori

Što će katolici koji žele dati svoj doprinos na političkoj sceni raditi iduće četiri godine? Nadam se da se više neće dijeliti, već udružiti snage i glave i početi misliti zajedno, u prilog vrijednostima koje su duša Hrvatske!

Ne mogu prešutjeti...

Izborni rezultati za novi saziv Hrvatskoga sabora višednevna su tema na svim razinama u našoj zemlji. Pobjeda hrvatske ljevice mnogo govori o sadašnjem trenutku, a za nas kršćane to je jedna velika obveza propitivanja vrijednosnog sustava koji smo izabrali. Hoće li itko ozbiljnije postaviti pitanje zašto 39% građana nije izašlo na izbore, zašto je odaziv u BiH bio slab, koja su to imena isplivala za Sabor i Vladu? Hoće li katolici koji se žele uključiti u politiku naučiti zajednički djelovati za nacionalno dobro, a ne za svoje probitke, pa udružiti snage, a ne se dijeliti kad je jedinstvo najpotrebnije (Hrast, Obiteljska stranka, HSS, HSP, itd.)? Voljela bih da izborni porazi za mnoge budu poticaj na triježnjenje i ozdravljenje od vlastitih interesa. Žao mi je Hrvatske, naša zemlja nije zaslužila nezdrave ambicije, a katolički identitet s kojim su se mnogi predstavlj¸ati treba „očistiti“ od prividnosti i postaviti na zdrave temelje. Treba priznati da su pobjednici (istina, vrlo čudnog Kukuriku imena) bili vještiji u promidžbi, a i mnoge nes(p)retne okolnosti u kojima se našla desnica išle su im na ruku. Ima nešto pozitivno i za Crkvu u ovom izbornom rezultatu. Ako prihvati stvarnost, ima pune ruke posla na jačanju svojega vlastitog identiteta, a Providnost se pobrinula, preko pape Benedikta XVI. i našoj zemlji jasno poslati poruku da nam je potrebna nova evangelizacija koja bi nas možda mogla potaknuti da novim žarom i svjedočanstvom svakodnevnoga života Radosne vijesti zaista udahnemo novi polet ovoj našoj napaćenoj zemlji. Također, izbor ljevice oslobodit će nas napasti povezivanja sa zemaljskom vlasti i zamke u koju uvodi lažno laskanje od strane vladajućih i materijalna dobra, što uvelike slabi moć duhovnog autoriteta. (Ne zaboravimo i da je Zakon o suzbijanju diskriminacije donesen 2008. godine za vrijeme Crkvi sklone vlasti, a tim zakonom se izravno udara na dostojanstvo muškarca i žene, kao i obitelji! Ni istina o vrijednosti nedjelje nije zakonski zaživjela prema načelima katoličkog nauka, a na vlasti je bila desnica!) Kako je izborni rezultat stigao u vrijeme budnosti – Došašća, čitajmo ga kao poticaj da nemamo pravo na uspavanost, već zaista idemo stvarnosti pogledati u oči i djelovati – za ljude i s ljudima koje imamo. Iako je zabrinjavajuće što su i katolici bili među onima koji su zaokružili opciju koja ne odgovara kriterijima koje je HBK postavila u Poruci za izbore, što ukazuje i na određeno suprotstavljanje crkvenoj hijerarhiji, a možda i na slabljenje utjecaja Crkve u javnosti, nije sramota priznati da je realno manji broj stvarnih katolika u Hrvatskoj od onoga koji pokazuje popis stanovništva. Ako smo zakazali, priznajmo svoje propuste, pokajmo se za razočaranje koje su vjernici doživjeli u javnom djelovanju Crkve, molimo zajedno za mudrost i poniznost i usmjerimo snage na svoje stvarno poslanje! Pokušajmo djelovati sa stvarnim činjenicama, bez zavaravanja. Možda je u tome prava budućnost Hrvatske?!

Nije svejedno!

Više od svega brine me kriza vrijednosti koje biraju Hrvati. Upravo na to ukazuju rezultati izbora. Neću ovdje davati puno prostora mogućoj ministrici vanjskih poslova Vesni Pusić, ateistici, koja je poznata kao homofrendica i osoba koja smatra da istospolna partnerstva treba uključiti u Obiteljski zakon. I njezin odnos prema Hrvatima u BiH je zabrinjavajući, kao i mišljenje o vjeronauku koji uči samo dobro i odgaja djecu u zdravom vrijednosnom ozračju, no njoj nije potreban u odgoju i obrazovanju. Neću se zadržavati niti na izabranom zastupniku don Ivanu Grubišiću kojega, unatoč tome što nije razjasnio svoj odnos s institucijom kojoj pripada kao svećenik, javnost smatra izuzetno pozitivnom osobom koja je „lijepo iznenađenje“ ovih izbora! (Vjerujem da ćemo uskoro dobiti očitovanje mons. Barišića o toj temi, jer ono predizborno bilo je samo načelne naravni, bez pravnih posljedica za status don Ivana Grubišića.) Neći više spominjati niti dr. Vojislava Stanimirovića koji je (ponovo) upao na listu za Hrvatski Sabor kao predstavnik Srba, a pitam se kako se samo osjećaju oni koji su na vlastitoj koži osjetili zločine potpisane njegovom rukom?! Ima još puno ovakvih kockica u nacrtu izabranih za novi saziv Hrvatskoga Sabora. Ali ako ih nastavim nizati, past ćemo u depresiju – i ja koja vam pišem ove retke i vi koji ih čitate. Zato radije biram jednu konstruktivnu analizu i vraćam se onoj prilici za učenje iz ovih rezultata, kao i jednom ohrabrenju koje, vjerovali ili ne, dolazi iz Europskog vijeća i ide u prilog kršćanskim vrijednostima.

Malo drugačija analiza izbora...

U Vatikanu je nedavno održan seminar Vijeća europskih biskupskih konferencija na kojem je sudjelovao i Luca Volonté, europarlamentarac pri Europskom vijeću. Nije krio razloge zabrinutosti „zbog napuštanja vjere i isključivanja Boga iz svakodnevnog života“, ali je ukazao i na nešto dobro: „Osjetio sam da istočne zemlje u Europskom parlamentu hrabrije brane vrijednosti u koje vjeruju.“ Zato je potrebno imati hrabre političare, spremne za borbu očuvanja kršćanskih vrijednosti, smatra Volonté. Takvim političarima potrebna je potpora biskupa. Odličan je Volonté kada kaže: „Samoća je neugodna bolest, stoga bi biskupi trebali pridonijeti uspostavi čvršće veze između kršćanskih političara i kršćanskog puka. Laici zauzeti u politici često su prepušteni sami sebi, a kršćanski ih puk smatra strancima.“ Kao što i kršćani u Hrvatskoj nakon ovih izbora imaju prilike naučiti ponešto o živosti i prisutnosti u javnosti, tako i kršćanski političari u Europi uče od živosti raznih protukršćanskih skupina, što sigurno može biti poticajan izazov jer do sada nisu iskorištene mnoge mogućnosti katoličkih udruga, primjetio je Volonté. Ovo samo znači vratiti se na Isusove riječi: „Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi“ (Mt 10,16). Čitajući ove retke u svjetlu hrvatskog postizbornog trkališta, s Volontéom se možemo složiti da nam je na društveno-političkoj sceni potrebna bolja organizacija, usklađivanje i učinkovitost zajedničkog djelovanja, jer logika „svaki sebi“ ne vodi naprijed. Vjerujem da su katoličke opcije to naučile u ovim izborima! Čini li se to samo meni da je pala na ispitu vjerodostojnost katolika kada su se podijelili u stranke i strančice umjesto da su udružili snage? Zar je moguće da, primjerice, Hrast i Obiteljska stranka imaju toliko različite stavove da vuku glasače svaki na svoju stranu? Njih spominjem jer su glasno i jasno govorili kao katolici, ali gdje je svjedočanstvo na duge staze? Izborni pobjednici pokazali su koliko može lijeva koalicija, a zašto je izostajalo udruživanje desnice kada je bilo jasno da pojedinačni igrači nemaju šanse? Za stranke koje se deklariraju kršćanskima i Hrvatskoj žele prave vrijednosti, čini mi se da je bila odlična prilika za reakciju i svjedočanstvo izvan izborne kampanje kada je Marijana Petir (HSS), u katoličkoj Hrvatskog proglašena homofobom desetljeća (lipanj, 2011.) Ako netko u javnosti daje svjedočanstvo koje nadilazi stranačke interese, zašto ne stati na njegovu/njezinu stranu?! Dok se ne usvoji logika udruživanja, patit ćemo od „neugodne bolesti samoće“, kako to kaže Volonté.

Četiri godine dovoljne za buđenje?

Volontéov govor o situaciji u Europskom vijeću može nam biti utjeha. Očito je da je u Hrvatskoj pobijedila kršćanstvu nenaklonjena koalicija. No, takvo ozračje već godinama osjeća i Europska unija, zbog čega papa Benedikt XVI. sa zabrinutošću govori o krizi kršćanskih vrijednosti u Europi. Volonté, međutim, donosi ohrabrujuće informacije o novim kršćanskim pobjedama u Vijeću Europe koje su savladale utjecaj protukršćanskih lobija u nekim nacionalnim parlamentima i međunarodnim organizacijama. Kao primjer navodi pravorijek Europskog suda za ljudska prava o raspelu u talijanskim školama, ali i Rezoluciju koja je namjeravala ograničiti liječnicima i bolničarima pravo na priziv savjesti radi lakšeg pristupa pobačaju: „Ideološki tekst jedne Britanke zahvaljujući našim amandmanima zamijenjen s potpuno novim tekstom koji potvrđuje, brani i promiče pravo medicinskog osoblja na priziv savjesti.“ Volonté na temelju ovih primjera smatra da nazočnost ljudi Crkve (ne biskupa i svećenika, već prije svega laika) „u europskom prostoru može uroditi plodom na razini ustavnih odluka, ako se uspijemo trgnuti iz mrtvila i ako budemo sposobni iskoristiti svoju povezanost s Katoličkom crkvom. To nas sve potiče na osobnu, političku i društvenu odgovornost.“ Do novih izbora u Hrvatskoj imamo prilike učini ono što uče i kršćani u tijelima Europske unije: biti u središtu zbivanja i učiniti sve da se čuje kršćanski glas. To se, prema Volontéu, može kontaktiranjem parlamentaraca i vlada, nazočnošću u medijima, pisanjem ustanovama, organiziranjem seminara i stručnim radovima. „Ustanove su vrlo osjetljive na javno mnijenje, a odluke usvojene u Bruxellesu ili Strasbourgu ovise o javnim mnijenjima u pojedinim državama“, poručuje ovaj vjernik laik europarlamentarac. Inače, Luca Volonté na čelu je talijanskih Kršćanskih demokrata, a od 2010. godine predsjednik je Kršćanskih demokrata u skupštini Vijeća Europe.

Dakle, poruka je jasna? Što će katolici koji žele dati svoj doprinos na političkoj sceni raditi iduće četiri godine? Nadam se da se više neće dijeliti, već udružiti snage i glave i početi misliti zajedno, u prilog vrijednostima koje su duša Hrvatske! A što se tiče iskustva koje je u Vatikanu, na seminaru Vijeća europskih biskupskih konferencija sa sudionicima podijelio Luca Volonté, ostaje nam poželjeti da ovakva ohrabrenja i poticaje do Hrvatske dolaze sve češće, za što nam itekako dobra veza može biti Biskupska komisija HBK za odnose s EU. Naime, HBK i BK BiH punopravni su članovi Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE).
 

Da biste komentirali, prijavite se.