Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

srijeda, 18. lipnja 2014. Arhiva kolumne

Logično i (ne)moguće

Novi kandidat za ministra znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar još nije niti sjeo u ministarsku fotelju, a već je pod povećalom zbog najavljene želje za dijalogom s Katoličkom Crkvom.
Foto: www.vecernji.hr

Logično je da se čovjek nakon određenog rada umori. A kad se to dogodi nakon zauzetosti i uvjeravanja koje je u dvije i pol godine svojega mandata uložio sada već bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta kada je promovirao, primjerice, Zdravstveni odgoj, onda je opravdanost umora još veća. Gotovo da je "izgorio" u monolozima oko te teme, ali rijetko kad je "padao s nogu" zbog dijaloga sa svim zainteresiranim stranama, uključujući i roditelje. O ignoriranju Crkve i vjernika da i ne govorim. Sjetimo se samo kako je to bilo sa Zdravstvenim odgojem! Eh, da, taj (ne)sretni dijalog. Umoran čovjek teško ga vodi, zar ne? Kada je objavljivao vijest o njegovoj smjeni, premijer je rekao da se umorio. A ministar, koji je do tada davao izjave (odabranim) medijima, bio je vrlo kratak govoreći da se o smjeni dogovorio s premijerom.

Međutim, javnosti je poslao zanimljivo pismo. U njemu je priznao što ga je umorilo: "Mediji su me proglasili 'najgorim ministrom u zadnjih 50 godina', što je zaista, morate priznati, teško postići." Također je neizravno "priznao" da mu je svega dosta kada je u Oproštajnom pismu dao do znanja: "Odlučio sam da neću trošiti energiju na opravdanja svojih odluka i politika..." No, ipak se kasnije u tekstu zapleo u obračun s "neprijateljima". Sada već bivši ministar nije osjetio potrebu osobno se detaljnije obratiti javnosti putem izjave ili kakvog komentara, a ta ista javnost – čitaj: građani RH – financirali su njegov rad, povlastice, putovanja, kao uostalom i druge dužnosnike. Ne bi li bilo korektno reći im u lice: Zbogom! Ili barem: Do viđenja?! Veliki ljudi svoju vrijednost dokazuju držanjem i u porazu. A glede umora? To što su građani umorni od svakodnevice koju aktualna politika dodatno zagorčava, koga briga?

Za promjenu - dijalog

S logike umora prijeđimo na logiku djelovanja. Novi kandidat za ministra znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar još nije niti sjeo u ministarsku fotelju, a već je pod povećalom zbog najavljene želje za dijalogom s Katoličkom Crkvom. Logično je za Mornara da Crkvu gleda kao dio civilnoga društva u kojem se dijalogizira sa svim zainteresiranim stranama u odgoju djece. Jer, iako je njegov prethodnik mislio da je samo škola zainteresirana za odgoj djece, Mornar priliku daje i Crkvi i udrugama, a među njima su i udruge roditelja. "Sva otvorena pitanja mogu se kvalitetno riješiti kroz dijalog", rekao je novi kandidat za ministra ne dvoumeći se napomenuti da o svim pitanjima vezanim uz zdravstveni i građanski odgoj ima "drugačiji stav od dosadašnjeg ministra" koji je samouvjereno ponavljao predstavnicima Crkve da se "ne miješaju u sadržaj zdravstvenog odgoja jer ni po kojem, pa ni vatikanskom ugovoru za to nisu nadležni." Nikako nije mogao shvatiti da većinu u Crkvi čine roditelji koji su hrvatskom školstvu povjerili odgoj djece i žele sudjelovati u njemu. A udruge roditelja nije želio saslušati. Niti Crkvu kojoj ti roditelji i djeca pripadaju, i koja upozorava da odgoj nisu samo znanstvene činjenice, nego i vrijednosti. Njegovom nasljedniku, sudeći po prvim rečenicama, vrijednosti ipak nešto znače. To možemo zaključiti iz odnosa prema učiteljima, nastavnicima i profesorima. Iako svjestan da državne financije nisu u njegovim rukama i da su nastavnici slabo plaćeni, Mornar zna da osim plaće čovjeku svijest vlastite vrijednosti podiže i odnos prema njemu.

Škola za konstruktivnu kritiku

U prvim izjavama koje daje kao kandidat za ministra, Mornar pedagoški djeluje. Naime, u zemlji koja je puna kritizerstva, a malo konstruktivnih kritičara, priznao je da ne bi bio vjerodostojan kad bi, sada uz pruženu priliku da nešto promijeni, odbio poziv na ministarsko mjesto: "Pokušao sam naći osobne pluseve, nisam našao nijedan, ali budući da sam javno istupao i upućivao na nelogičnosti i nedostatke sustava, sam sebe ne bih mogao pogledati u ogledalo da sam ovu ponudu odbio." Ili, kako bi naš narod rekao: "Na muci se poznaju junaci." A mogao je mirno čuvati svoju profesorsku fotelju, primati plaću i lagano kritizirati što smatra da nije u redu. Neka netko treći odradi "vrući krumpir."

Matematika

Mornar, profesor zagrebačkog FER-a, dobar je matematičar. Vodi se računicom da je Hrvatska većinski katolička zemlja i da vjeronauk u školama ima svoje mjesto. Ugovori RH i Svete Stolice su jasni, omjer stanovnika je jasan. Logično je, dakle, da se razgovara s katolicima. No, ta se logika ne sviđa dežurnim čuvarima sekularnosti kao što je laburist Branko Vukšić koji je odmah iz prvih Mornarovih izjava iščitao njegov svjetonazor. Iako se Mornar o svojem vjerskom opredjeljenju nije izjasnio, čim želi dijalog s Crkvom, zaključuje se da "miriše" na Crkvu. Očito je da kritičari svojim kritikama žele samo sebe držati u središtu pozornosti i da nemaju niti volje niti snage – a čini se – niti dijaloških vještina. Kad ne bi bilo tako, dali bi priliku dijalogu, jer s dijalogom demokratska i pluralna društva ne mogu pogriješiti. I dijalog manje umara od monologa. (Eto kako je bivši ministar znanosti umoran od autoritarnog pristupa i monoloških nastupa.) Dijalog ne podnose samo autoritarne koncepcije vlasti. Ako kojim slučajem ne sasluša Crkvu (ne mora uvažiti njezino mišljenje) i na Zdravstveni odgoj primjeni matematičku logiku – jer ipak je matemaričar, pa detaljno prouči kreatore 4. modula Zdravstvenog odgoja, tko se i s kojim financijskim udjelom vrti oko te priče, za što će onda biti kriv?

Ipak – zamka ili?

Mornar se javnosti pomalo predstavio. Njegov je rad dostupan svima zainteresiranima, kao i vizija školstva i znanosti na kojoj želi raditi. Međutim, koliko će moći učiniti na toj dužnosti? Premijer je jasno zacrtao smjer i njemu i novom ministru zdravlja kada je rekao da je pred njima težak zadatak "na putu koji je već zacrtan." I dodao da se godinu i pol dana prije izbora ne mogu raditi nikakvi radikalni zaokreti. Je li dijalog s Crkvom radikalan zaokret? U odnosu na mandat prethodnika, da. Zato smijemo sumnjati je li Mornaru postavljena zamka?
 

Da biste komentirali, prijavite se.
Marko Petričević - 22.6.2014. 17:02:26 Prijavi abuse
Ako novi ministar Vedran Mornar doista ostvari svoju namjer, te pokrene dijalog s Katoličkom Crkvom i udrugama roditelja („Sva otvorena pitanja mogu se kvalitetno riješiti kroz dijalog"), to će biti pravi put i obogaćenje svih „strana“ u dijalogu.
„Wahrheit kommt, als menschliche Realität, einzig im Gespräch zustande“, istina kao ljudska stvarnost ostvaruje se samo u razgovoru – tako počinje kratko razmišljanje Josefa Piepera o Platonovom Sedmom pismu. Gdje se ne razgovara da bi se došlo do istine, u stvari se i ne razgovara. Razgovarati zbog želje da se dođe do istine znači: izložiti joj se, biti joj otvoren i dozvoliti joj da nas ona mijenja. Tko je samo jednom osjetio kako se u iskrenom razgovoru s mudrim prijateljem, inače „stidljiva, skromna i povučena“ istina otkriva i smiješi, sve više i više, ne bi se nikad više toga odrekao. To je i lijek za liječenje svih oholosti i samodostatnosti. I pravi “napredak”, dostojan te riječi.
Vjerujemo se da će ministar Mornar svoje obećanje htjeti i znati ostvariti, da će imati dovoljno mudrosti i hrabrosti bitno doprinijeti kulturi dijaloga u ovoj zemlji napaćenoj ludostima “umjetnika monologa”!