Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

petak, 14. lipnja 2013. Arhiva kolumne

Ministrova tajna rasprava

Ministar Jovanović zapravo ne želi javnu raspravu o Zdravstvenom odgoju? Na čemu naša kolumnistica temelji takvu sumnju? Pročitajte u novoj "Šutnji".

Kada je narod opterećen egzistencijalnim pitanjima, onda je idealna igračka za ideološke makinacije. Pritisnut porezima, neisplatom plaća, igrom živaca što će biti s radnim mjestom, teško da će duboko prionuti u proučavanje zakona i prijedloga koji su u tzv. javnim raspravama. „Imamo važnijega posla“, reći će mnogi i nesvjesni da se netko zaista potrudio obezglaviti većinu radno sposobnog stanovništva kako bi ga dobro upotrijebio za svoje „prljave“ ciljeve. A upravo to radi vladajuća elita koja više niti ne skriva da nema suosjećanja s narodom, već ironično i sarkastično s ekrana i zvučnika javnosti odašilje neuvjerljive poruke kojima hrani samo vlastiti ego.

Rasprava koja to nije

Tijekom mjeseca lipnja traje javna rasprava o Zdravstvenom odgoju. Na stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta stoji vijest o tome da je Ministarstvo otvorilo raspravu kojoj je cilj „prikupiti dosadašnja iskustva te prijedloge i savjete škola, učenika, roditelja i šire zainteresirane javnosti.“ U istome tekstu pozivaju „sve učenike, učitelje, nastavnike, stručne suradnike i ravnatelje škola, kao i vijeća roditelja i učenika te širu zainteresiranu javnost da svojim prijedlozima i primjedbama pridonesu njegovu poboljšanju.“ Rasprava traje do 30. lipnja. Na prvo čitanje ovoga teksta ne možemo uočiti ništa neobično, osim činjenice da rasprava „traje“ i nakon što je školska godina završila, da su u nju pozvani učenici koji više nisu u školi, kao i Vijeća roditelja koja se više ne sastaju u školi, jer je završena školska godina.

Kako raspravljati?

Dok izraz javna rasprava budi asocijacije dinamičnim razgovora, argumentiranih izlaganja, dijaloga tako poželjnog u važnoj stvari kao što je odgoj naše djece, tih osobina u ovoj „raspravi“ nema. Oni koji žele nešto reći, moraju to učiniti internetom, preko od Ministarstva određenog obrasca. Ako to ne učine, njihovi se komentari i prijedlozi ne uzimaju u obzir. Također, nema načina provjere je li i tko pročitao pristiglu poštu, nema povratne informacije, što otvara mogućnost sumnje da vaš tekst nikada nije niti pročitan. Transparentnost = 0! O spomenutoj javnoj raspravi, u kojoj se u stvarnosti ne događa ništa dinamično niti opipljivo, u medijima nije moguće čitati nikakve detalje, jer Ministarstvo ne daje nikakve informacije dok „rasprava ne završi.“ Zbog korektnosti, na upit katoličke novinarke, koju je prof. Filipović svojedobno nazvao neobjektivnom (jer radi u katoličkom mediju), o tijeku, broju i sadržaju prijedloga, iz Ministarstva stiže odgovor: „Javna rasprava je u tijeku, a s njezinim rezultatima javnost će biti upoznata po njezinom završetku.“ Dakle, ništa se ne zna. I onda je opravdano pitati što je u ovoj raspravi javno? I još bolje, kakva je to rasprava o kojoj nitko ništa ne zna? Ili javnost samo piše mailove i prijedloge, a nitko ne podsjeća roditelje da bi se i kako mogli uključiti? I tko su sve zainteresirane strane? Opće je poznata hrvatska zaboravljivost, pa bi bilo dobro s vremena na vrijeme podsjetiti roditelje, učitelje, stručnjake, na rok do kada rasprava traje i kako se uključiti. Jasno, tako se radi ako vam je zaista stalo do rasprave. Međutim, kad je sve tajno, onda ostaje prostor za sumnju.

Ipak netko može nešto reći

Ako svjetovni mediji i šute i ne potiču roditelje da reagiraju na Zdravstveni odgoj i njegov sadržaj, katolički nemaju nikakvu obvezu niti prema Vladi niti prema Ministarstvu skrivati želju da javna rasprava zaista bude javna, i da se dogodi kvalitativni skok u komunikaciji svih zainteresiranih za odgoj djece u našoj zemlji. U tome na prvom mjestu trebaju biti roditelji kojima svoju pomoć nudi Udruga GROZD – Glas roditelja za djecu, koja je na svojoj internetskoj stranici objavila upute kako se uključiti u javnu raspravu. No, s obzirom da nam Ministarstvo daje materijal za sumnju što je s pristiglim materijalima, GROZD poziva sve koji to žele da i njima dostave kopije svojih prijedloga, da se ne može reći da takvi materijali nisu došli do Ministarstva.(http://www.udruga-grozd.hr/naslovnica/-preporuka-i-upute-za-ukljucivanje-u-javnu-raspravu.html)

Mišljenja koja se (ne) uvažavaju

Sve relevantne informacije o zdravstvenom odgoju, kao i mišljenja koja nećete naći u svjetovnim medijima, potražite na www.zdravstveniodgoj.com. Jer, mnogi se roditelji još uvijek pitaju zašto reagirati? Pa kad postanu svjesni da bi zaista trebalo, onda je sljedeće pitanje kako? Iako je ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje prof. Vinko Filipović uvjerenja da su učenici za Zdravstveni odgoj, nije računao na to da će oni o njemu reći svoje mišljenje. I, kad su ga izrekli, pogađate što se dogodilo? To se mišljenje nije uvažilo. Naravno, Ministarstvo nije provelo nikakvu anketu, a ako bi netko od učenika nešto i rekao, kao na onom okruglom stolu u veljači, onda bi ga prof. Filipović javno ismijao i ponizio. Ipak, to učenike nije obeshrabrilo. Anketu među učenicima izradili su i proveli srednjoškolci: Pavao Škoko Gavranović, predsjednik Vijeća učenika Zagrebačke XIII. gimnazije i Lovro Marković predstavnik Vijeća učenika XV. gimnazije (Mioc). Prema anketi na području grada Zagreba, u kojoj su učenici sudjelovali bez ikakve prisile, „preko 75% učenika/ca smatra da je potrebno provesti javnu raspravu o ZO-u i 50% učenika/ca smatra da se ovim kurikulumom vrijeđaju njihova religiozna prava, 80% učenika/ca smatra da se kurikulumom zalazi preduboko u pitanja njihove osobne prirode i 66% učenika/ca smatra da kurikulum oduzima roditeljima pravo odgoja djece.“

Na što obratiti pozornost?

I HBK je ukazala na sporan priručnik koji je podloga hrvatskom modelu Zdravstvenog odgoja. Njegov je naziv: „Standardi spolnog odgoja u Europi.“ (Tekst je objavljen na stranici Agencije za odgoj i obrazovanje: public.mzos.hr/lgs.axd?t=16&id=20108) Iz priopćenja HBK izdvajam napomenu što se krije u ovoj knjizi: „Nažalost, moramo konstatirati da su prijedlozi za pristup odgoju i razvoju spolnosti djeteta, kako su ponuđeni u tom priručniku, ideološki obojeni te da spolnost žele prikazati kao tjelesni užitak i zadovoljstvo čovjeka, bez ikakvoga odnosa prema općim etičkim ili moralnim načelima. Necjelovitost znanstvenih sadržaja koji ljudsku spolnost već u najranijemu djetinjstvu prikazuju prenaglašeno u dimenziji erotskoga pristupa tijelu s temeljnim ciljem traženja i postizanja vlastitoga spolnog užitka, diskriminiraju čovjeka, njegov rast i razvoj kao i njegovu slobodu izbora shvaćanja i življenja spolnosti. Napominjemo da Svjetska zdravstvena organizacija u navedenom priručniku tek predlaže određena polazišta i standarde za dijalog o spolnom odgoju s interesnim skupinama i osobama koje donose političke odluke. Ta polazišta i standardi nisu nikakva obveza za kurikulum spolnog odgoja ni u jednoj zemlji.“ Možda je sasvim slučajno podnaslov ovoga priručnika: „Okvir za kreatore političkih odluka, obrazovne i zdravstvene institucije i stručnjake.“ U isti „koš“ stavljeni su „kreatori političkih odluka“ i stručnjaci za obrazovanje. Zar među njima postoji veza?! Udruge roditelja i stručnjaka potrudile su analizirati spomenuti priručnik i izdvojiti iz njega zaprepašćućuje podatke. Primjerice, prema tom priručniku dijete do 4 godine trebalo bi biti upoznato s pojmom „rod“, od 6 do 9 godina nudi mu se razumijevanje prihvatljivog seksa (zajednička suglasnost, dobrovoljnost, ravnopravnost), o prvom spolnom odnosu, užitku, masturbaciji, orgazmu, te o razlikama između rodnog identiteta i biološkog spola djeci se govori u dobi između 9 i 12 godina, oko 16. godine nudi se mogućnost određivanja je li homoseksualac ili heteroseksualac. Osnovni okvir „Standarda spolnog odgoja u Europi“ jest da od najranije dobi dijete treba upućivati u seksualno ponašanje, svatko ima pravo na seksualni užitak, bez obzira na dob. Po tom konceptu pedofilija je međugeneracijski odnos, nema etičkih i moralnih vrijednosti i jedini imperativ: pravo na tjelesni užitak.

Složni smo oko nekoliko naglasaka

Kad se govori o javnoj raspravi, onda je u reakcijama potrebno nadići retoriku ministra Jovanovića i njegovih kolega. I držati se točno zadane teme, a to je analiza Zdravstvenog odgoja. Ustavni sud već je odradio svoje, proceduralne pogreške – namjerne ili slučajne – sada više nisu prva točka analize. Već smo utvrdili da su roditelji zaobiđeni, iako Ustav predviđa da ih se pita o odgoju djece. Obratimo pozornost na problematičan sadržaj. Mnogi roditelji, stručnjaci (liječnici, psiholozi, pedagozi, profesori) i ostali napisali su svoje analize. Svima su zajednička sljedeća upozorenja.

1) Program je neprilagođen uzrastu djece.
2) „Dijete kao obrambeni mehanizam ima urođeni stid koji se ovim programom želi narušiti. Svođenje spolnosti na razinu zaštite nije odgoj. Pojam 'ljubavi' nije poznat autorima kurikuluma.“ (prof. dr. Vladimir Soldo)
3) Rodna ideologija nema nikakve veze sa zdravljem djece.
4) „Zdravstveni odgoj bez isticanja i promoviranja vrijednosti nije odgoj.“ (Iz pisma 120 roditelja OŠ Dragutina Tadijanovića iz Vukovara)
5) „Smatramo štetnim da u izradu Kurikuluma zdravstvenog odgoja nisu bili uključeni svi medicinski stručnjaci koji se bave razvitkom djeteta, kao primjerice pedijatri, neuropedijatri, dječji psihijatri, kao niti stručnjaci iz područja neuroznanosti, temeljne znanstvene discipline koja proučava razvitak ljudske osobe.“ (Hrvatsko katoličko liječničko društvo)
6) „Stručno ne prihvaćamo činjenicu da je jedino spolnost izdvojena iz cjeline ljudske osobnosti koju čine jedinstvo tijela, osjećaja, razuma, duhovnosti, odgovornosti, ljubavi i savjesti. U modulu koji se bavi spolnim odgojem spolnost je prikazana samo na tjelesnoj/tehničkoj razini. (Hrvatsko katoličko liječničko društvo)
7) Promiče se hiperseksualizacija djece od najranije dobi, uvode se pojmovi „rod“ ili „odgovorno seksualno ponašanje“ za djecu koja kognitivno, psihički i emocionalno nisu spremna za takvo mentalno nasilje, te se uvode nove kategorije obitelji kao homoseksualni brakovi. (Vigilare)

Dodajmo ovome i obrise homoseksualne kulture koja je osobito vidljiva u Preporučenoj literaturi, kao i u nekim činjenicama koje se učenicima „serviraju“ kao znanstveni podaci.

Na kraju, ponovimo da svi zainteresirani za sudjelovanje u ovoj javnoj raspravi više informacija mogu dobiti osobnim čitanjem:

-    Kurikuluma Zdravstvenog odgoja i uputa sa obrascem za javnu raspravu na službenim stranicama Ministarstva: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3428
-    Priručnika „Standardi spolnog odgoja u Europi“ prema kojem je rađen Kurikulum ZO: http://public.mzos.hr/lgs.axd?t=16&id=20108

Da biste komentirali, prijavite se.