Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

ponedjeljak, 28. studenog 2011. Arhiva kolumne

Na početku smo Nove godine!

Adventski vijenac ili panj, četiri svijeće na njemu, odluka o svakodnevnom sudjelovanju na zornicama, kod nekih i čitanje Svetog pisma... Niz je to hvale vrijednih odluka za početak nove liturgijske godine.
Zanimljiva obilježja Nove godine – one liturgijske
Adventski vijenac ili panj, četiri svijeće na njemu, odluka o svakodnevnom sudjelovanju na zornicama, kod nekih i čitanje Svetog pisma... Niz je to hvale vrijednih odluka za početak nove liturgijske godine. Zato bismo si mogli i čestitati Sretna Nova godina, pritom ne misleći na onu građansku, već ovu koju smo počeli s 1. nedjeljom Došašća. A svaki od spomenutih elemenata vanjskog obilježja ovog posebnog vremena ima svoje karakteristike predstavljajući simbol s puno dubljim značenjem. Izdvajam vijenac i panj. Vijenac kao zatvoreni krug može biti simbol zajedništva, povezanosti sastavnica u cjelinu. No, temeljitije gledano, prema ikonografiji i simbolici zapadnog kršćanstva krug se prihvaća kao simbol vječnosti i neprekidnog postojanja: „Kao Božji monogram, ne predstavlja samo Božju savršenost već i vječnost Onoga 'koji bijaše u početku, i sada, i vazda, i u vijeke vjekova'.“ I panj je vrlo rječit simbol Došašća, jer je izravno povezan s biblijskim tekstom zapisanim u Knjizi proroka Izaije gdje se najavljuje dolazak pravednoga kralja: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena“ (Iz 11,1). Jišaj je bio otac kralja Davida kojemu je došao Samuel i pomazao Davida za kralja. A mladica koju naviješta ovaj tekst je Isus Krist. Tako i panj ima svoju opravdanost kao simbol iščekivanja Isusova rođenja.

Je li jedan dio Došašća pošteđen javnosti?
Kako započinje Došašće, tako se i intenzivira govor o pripremi za Božić. I to uopće nije krivo, ali nije niti potpuno točno, jer prvi dio Došašća, do 17. prosinca govori o jednom drugom dolasku, ne o Božiću kao Isusovom rođendanu. Ako pratimo Riječ Božju od početka, uvidjet ćemo neprestane pozive na budnost. I zornice su znak naše spremnosti da budno dočekamo Isusa. Ali ne samo kao onoga koji se rađa, već kao Otkupitelja čiji ponovni dolazak očekujemo. Jer, još je svojim učenicima govorio o svom ponovnom dolasku, a to se iščekivanje protegnulo i do naših dana. Zašto Uskrsli Krist, kao Otkupitelj i Spasitelj još nije došao kako je najavio? Teologija na to nema izravan odgovor. Djela apostolska kažu: „Nije naše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti“ (Dj 1,7). No, dopušteno nam je misliti o toj najavi Kristovog slavnog dolaska i nadati se da ćemo ga dočekati spremni, budni, kako kaže Pismo ovih dana. Možda još uvijek daje priliku čovječanstvu za obraćenje? Možda se i Bog nada da čovjek neće svoju slobodu zloupotrijebiti i koristiti je na štetu bližnjega, ali i samoga sebe? Za svaki slučaj, nećemo postavljati previše pitanja, već staviti ulja u svjetiljku i čekati Zaručnika, prema onoj prispodobi o mudrim djevicama. I to je naglasak prvoga dijela Došašća. On zahvaća duboko u ljudsku intimu u kojoj se nužno mora dogoditi ispit spremnosti za taj susret s Kristom, za slučaj da sada dođe. O ovoj se temi govori samo u Crkvi. O njoj se zasigurno razmišlja kod posljednjih ispraćaja naših pokojnika. No, ovo je i tema Došašća. Usudila bih se nazvati je povlaštenom temom Došašća, jer je Kristov dolazak za vjernike razlog radosti i najavljena slika pobjede dobra nad zlim. To je konačan zbroj zemaljskog života, stoga je upravo na tom području potrebna „generalka“, i to svakodnevna, jer ne znamo ni dana ni časa kada će doći. Ova se tema ne može marketinški plasirati niti „iskoristiti“, zato mi se čini da je pošteđena očiju javnosti i ostaje (tek) u crkvenim krugovima, točnije u liturgijskim promišljanjima. Isusovi učenici, kao i sv. Pavao, nisu imali problema kada su govorili o ponovnom Kristovom dolasku. Za njih to nije bila tek apstraktna najava nečega što će jednom doći. Gorjela je u njima živa vjera u Kristov dolazak do te mjere da je i njihov pozdrav bio: Maranatha – Dođi, Gospodine Isuse! Povratak Krista za apostola naroda, Pavla, bio je jasan, doći će „da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji su vjerovali“ (2 Sol 1,10). Moram priznati da bih voljela čuti i vidjeti više žara i iščekivanja na našim licima kada se spominje ova tema, jer Isusovo je obećanje da će ponovo doći – možda baš i u našem vremenu! Zato sakrament pomirenja (ispovijedi) itekako ima smisla u vrijeme Došašća, jer predstavlja znak da smo shvatili dvostruko bdjenje tih dana – bdjenje za drugi Kristov dolazak i za iščekivanje Njegovog rođendana.

Ima li kupovanje (shoping) ikakve veze s Božićem
Bdjenje i iščekivanje drugog Kristovog dolaska ne može se pretočiti u prigodne prodajne akcije niti prodati u gesla povoljnih sniženja. Zato nekako ostaje u sjeni blještavila koje je već preplavilo naše trgove i ulice. Želim vjerovati da su svi ti ukrasi znak naše radosti i nadanja, odlučnosti da potaknuti svjetlom svijeća i svjećica, žaruljica i borova, tragamo za istinskim Svjetlom koje ne gasne i s kojega i mi upijamo zrake da bismo ih nosili svijetom. I dok slutim tu čežnju za dubljim smislom adventskih pojava koje nas okružuju, osjećam i nedostatak razumijevanja stvarnosti koja sve više ljudi uvlači u svoj ritam, a to je predblagdansko kupovanje. Trgovački centri daju sve od sebe kako bi privukli što više kupaca i upravo za njihove najdraže nude prigodne blagdanske darove po prihvatljivim cijenama. A zna li itko – i od prodavača i od kupaca – kakve veze ima darivanje s Božićem? Reći će neki da je to običaj. Ali, i na početku običaja mora stajati neki razlog, zar ne? Kada dođu Božićni dani, nizat će se želje za mirom i blagoslovom, a mnogi će blagdanski stolovi biti bogato ispunjeni raznim specijalitetima. No, hoće li u Božiću biti mjesta za Isusa?

Veza Božića i darivanja
Došašće je idealno vrijeme da maleni nauče, a stariji ponove gradivo o temeljnim istinama Božića: A) Božić je rođendan Isusa Krista! I to je Njegov dan i dan Njegove obitelji, prijatelja, svih onih koji se zovu Kristovi! Kako se On objavio i mudracima s Istoka, to je i objava mira cijelom svijetu. Možemo taj dan zvati i danom rođenja novoga Svjetla, Mira, mladoga Kralja, što su sinonimi za Isusa Krista, ali ništa ne može izbrisati činjenicu da je to Isusov rođendan! B) U svome Sinu, Isusu Kristu, nebeski Otac i naš Stvoritelj dao je svoje središnje darivanje čovjeku! Niti jedna druga religija na svijetu nema povlasticu koju ima kršćanstvo, a to je da je Bog postao čovjekom. Sva druga božanstva su iznad čovjeka, nedodirljiva, a kršćanski Bog je sišao na zemlju, darovao čovjeku svoju blizinu u liku novorođenoga djeteta. Posvetio je time i ljudsku obitelj i otvorio put povratka u nebesku domovinu svakome od nas. To je najvažnije darivanje koje se dogodilo u Božiću. Kako je to najradosnija vijest za čovječanstvo, ona se dijeli i drugima. C) Dar novorođenome djetetu, Isusu Kristu veže se uz iskustva naših rođendana kada jedni druge darujemo onime što razveseljuje. A kako u bližnjem gledamo Krista, osobito u siromašnima, patnicima, bolesnima, ostavljenima, tako je blagdansko darivanje idealno usmjeriti upravo na njihove adrese. I to je smisao pripreme darova uoči Božića. D) Tko stavlja darove pod bor? Sjećam se Božića moga djetinjstva kada su me mama i baka vodile pod bor vidjeti što mi je „donio“ mali Isus? Tada sam u jaslice i lik malenoga djeteta gledala kao u prijatelja koji poznaje želje mojega srca i zna koja mi sitnica baš u tom trenutku nedostaje. Isus je bio onaj koji razveseljuje. I nitko ga nije mogao zamijeniti, bez obzira što je tada, umjesto Boga, svijetom „hodao“ Djed Mraz. Na žalost, ni danas, u katoličkoj Hrvatskoj, u javnom govoru, za Božić ne dolazi Isus Krist, već Djed Božićnjak i raznorazne vile... Isus je i dalje „zatvoren“ u obiteljima i crkvama. Od svih likova koji će nas okruživati ovih dana na ulicama i trgovima jedino će „anđeli“ imati veze s pravim Božićnim ozračjem („Anđeli, čuj, pjevaju, slava Bogu na nebu, a mir ljudima dobre volje na nizini tu.“), a sve ostalo je sasvim isprazna marketinška priča. A Božić je ipak Isusov rođendan! Voljela bih vidjeti blagdanske vrećice, čestitke i ukrasne papire kojima dominiraju jaslice, maleno dijete, obitelj. Sve ostalo je sasvim suvišno. I da ne zaboravimo još jedan detalj iz prošlih vremena. Djed Mraz „rođen“ je u ideologiji koja je „izbacila“ Isusa Krista, ali kako je dijete Isus, i unatoč tome, kršćanskoj djeci donosio darove, trebalo je pronaći lik koji će i djeci koja nisu iz kršćanskih obitelji donositi darove. I to je bilo nekada. Zar ćemo i sada, kada imamo pravo govoriti istinu, uz novorođenoga Isusa stavljati izmišljen lik dobrog djedice sijede brade i pune torbe darova? Ako tražimo likove uz koje ćemo vezati darivanje, onda je pošteno i iskreno djecu vezati uz stvarne osobe, a u kršćanstvu su to sv. Nikola i mali Isus. Za nas odrasle, pak, to je prigoda za dublje promišljanje dara i darivanja.

Neka dar ispriča priču o smislu darivanja
Ona topla strana predblagdanskog ugođaja zasvijetli u srcima iskrenih i jednostavnih ljudi koji dio sebe ugrađuju u dar koji pripremaju svojim najdražima. Uvijek me dirne prizor ručica najmlađih koji s velikim nestrpljenjem čekaju vrijeme uređenja stanova i kuća za Došašće ili Božić. Jednako tako bojicama, papirima, ljepilom, tijestom, zelenilom, suhim lišćem ili nekim drugim materijalom kreiraju svoje čestitke, kutijice, vijence, nakit ili koji drugi prigodni predmet. Uz bok najmlađih idu i osobe s poteškoćama u razvoju koje u sebi imaju iskrenu radost kada svojim darom, ručnim radom, razveseljuju bližnje. I upravo u njima gledam ljepotu darivanja koja se ne može kupiti u prigodnoj akciji velikih trgovačkih centara. Onaj tko stvara u dar utiskuje dio sebe i misli o osobi koja će ga primiti. Već vrijeme nastajanja tog malog detalja u rukama znači stvaranje prvih niti za povezanost s osobom kojoj će to biti dar. I tako se stvara lanac zajedništva, a upravo je to smisao blagdana kojima idemo ususret. Ovaj se smisao neće otkriti u velikim centrima, već u ljepoti i intimi obitelji okupljene oko Riječi Božje i molitve, u zajednici koja umije učiniti iskorak iz svakodnevne užurbanosti i povući se u budnost i iščekivanje kako bi osvježila nadu kojom je ispunjena, nadu u susret s Gospodinom.
 
Da biste komentirali, prijavite se.