Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

srijeda, 30. srpnja 2014. Arhiva kolumne

Prešutno priznavanje da je Bog u pravu

Čitajući prijedlog novog Obiteljskog zakona koji bi od 1. rujna trebao stupiti na snagu, pitam se što je u toj priči novo i što je vijest? Vijest može biti da su naši zakonoznanci spoznali drevnu mudrost i Božji zakon. (Ni slučajno se to ne smije tako predstaviti, jer je to ipak „civilizacijski domet“, zar ne?) A što je novo?
Foto: Laudato

Sadržaj je od kad je svijeta i vijeka: „Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!“ No, dobro, nećemo uvodno dokidati vrijednost uloženog truda autora koji su „osmislili“ propis da djeca moraju pomagati roditeljima. Samo ćemo ga malo osvijetliti svjetlom drevnoga obiteljskog života. I otvoriti neka nova pitanja.

Povratak dobroj staroj tradiciji

Poštivanje oca i majke, zahvalnost prema njima, poslušnost i pomoć, osobito u starosti i bolesti, sadržaj je četvrte Božje zapovijedi. A njih deset primio je Mojsije (XIII./XII. st.pr.Kr.) od Boga Jahve na brdu Sinaju. Sadržaj Deset zapovijedi moralna je okosnica ne samo kršćanstva, već i židovstva i islama. Što se kršćanstva tiče, Deset zapovijedi oduvijek je abeceda svake kateheze i vjeronauka, a i danas vrijedi pravilo da služe kao ispit savjesti prije sakramenta Pomirenja. Osnova su i socijalnog nauka Crkve, ali uopće cjelovitog vjerničkog života. Iz te perspektive gledano, za vjernike ova odredba o poštivanju roditelja nije nikakva novost. Mnogi su teolozi pisali rasprave o Božjim zapovijedima, a što se tiče ove četvrte, papa Benedikt XVI. u njoj vidi središte društvenoga poretka. Ona jača generacijske odnose, pokazuje očitu vezu između obitelji i stabilnosti društva, te podsjeća da je obitelj željena od Boga. Drugi vatikanski sabor podsjeća na vezu između osobe i obitelji: „Spas osobe te ljudskog i kršćanskog društva tijesno je povezan sa sretnim stanjem u bračnoj i obiteljskoj zajednici“ (GS, br.47).

Zapovijed s obećanjem

Za razliku od ovog civilnog zakona u kojem nema navedene posljedice zbog čega je potrebno poštivati roditelje, ona biblijska zapovijed je cjelovita. Radi se o prvoj Božjoj zapovijedi s obećanjem. Apostol Pavao o tome poučava: „Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu, jer je to pravedno. 'Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji'“ (Ef 6,1-3). To znači da je Biblija i dalje iznad svih zemaljskih zakona i zapovijedi, jer daje zaokruženu poruku. Božje su zapovijedi sa smislom i potpunim sadržajem. Katekizam Katoličke Crkve pojašnjava da „poštivanje te zapovijedi, zajedno s duhovnim plodovima, jamči ovozemne plodove mira i blagostanja.“ No, također dodaje i da „prijestup te zapovijedi povlači za sobom teške nevolje zajednici i ljudima.“ (KKC, br. 2200) Očito je i iz biblijskog, dakle Božjeg, zakona da je obitelj temelj društva. I ako obitelj funkcionira „kako Bog zapovijeda“, i društvo će funkcionirati tako. Vrijedi i obratno, logika je jednostavna. Ako obitelj ne funkcionira „kako Bog zapovijeda“, onda niti od društva nema sjajne budućnosti. Međutim, nije jasna tendencija hrvatske vlasti koja pod svaku cijenu želi uvesti reda u obiteljske odnose (djeca:roditelji), kad na drugoj strani minira obiteljsku osnovnu, a to je brak jednog muškarca s jednom ženom.

Vratiti emocije obiteljskim odnosima

Jedan od najljepših tekstova o temi odnosa djece prema roditeljima zapisan je u Knjizi Sirahovoj (II. st.pr.Kr.) i govori sve bitno. I ono što zemaljski zakoni ne spominju, Biblija jasno uključuje. To su emotivni odnosi bez kojih obitelj ne može opstati. Ako joj se oduzme ljubav koja proizlazi iz njezine naravi i vlada među njezinim članovima, obitelj će postati tek jedna ljudska tvorevina skrojena po ljudskim odredbama. A ona je puno više od toga. I oduvijek je tako. Mudri Sirah poučava: „Gospod slavi oca u djeci njegovoj, i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko štuje oca okajava grijehe i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišan u dan molitve svoje. Tko časti oca svojega, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospoda... Sine moj, pomozi oca svog u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti koji si u punoj snazi...“ (Sir 3,2-6.12-13). Jednostavno rečeno, djecu treba učiti da će i oni jednoga dana biti roditelji, i kakav je sadašnji njihov odnos prema vlastitim roditeljima, tako će biti i njima kad postanu otac i majka. I opet, pojednostavljeno, potrebno je afirmirati ulogu majke kao nositeljice života, roditeljice, odgojiteljice. Mjera majčine žrtve u odgoju djece je da nema mjere. Isto vrijedi i za oca, podupiratelja i hranitelja, čuvara i snagu obitelji. Samo u tim relacijama djeca mogu shvatiti njihovu ulogu. Kad opipaju majčin zagrljaj ili vide majčice suze, kad počnu čitati očeve zabrinute bore ili žuljave ruke, tek tada mogu shvatiti ono što im je u srce upisano – od koga su rođeni i s kime zauvijek povezani. "Svim srcem poštuj oca svoga i ne zaboravi majčinih bolova. Sjeti se da im svoj život duguješ: kako da im uzvratiš sve što učiniše za te?“ (Sir 7,27-28).

Razlika između nekada i danas

Nekadašnje generacije djece i roditelja lakše će razumijeti ovaj biblijski govor,  jer se sve to podrazumijevalo. I u redovitim prilikama bilo je dio obiteljskog života. Djevojčice su s majkama kuhale, prale suđe, čistile prašinu, a dečki su s očevima „šarafili“ što je trebalo popraviti, gledali ih u fizičkim poslovima oko kuće, automobila i već od malih nogu naučili su što je čekić, a što su kliješta. I to nije nikakvo iskorištavanje, već odgoj u hodu. Danas, međutim, kada je pravi obiteljski život zamijenjen online umjetnim životom u kojem djeca stvaraju svoj svijet, teško da će razumijeti što je to poštivanje. Ono je ipak jedna stvarna i vrlo opipljiva kategorija koja traži uzajamnost i osobni kontakt. Često se kao isprika za angažiranje djece u kući čuje: „Pretrpani su obvezama.“ I to je, s jedne strane točno. No, s druge strane, koja izvanškolska obveza manje tražila bi i veći angažman roditelja oko djece. A događa se da roditelji, osobito u gradovima, više niti ne znaju provoditi vrijeme s djecom izvan šoping centara ili nekih drugih „moving“ događanja. Roditelji su prvi učitelji djeci za sve, pa tako i za poštovanje. I ne zaboravimo, kako se majka i otac odnose prema svojim roditeljima, dijete će to registrirati i spremiti u svoju memoriju, pa jednog dana primjeniti kad njegovi roditelji budu djed i baka misleći da je to obrazac ponašanja. Nije, dakle, bit u pravnoj formi što će zakon propisati. Obitelj je puno više od pravnih odredaba. To je život koji se rađa, događa, uči, sazrijeva i „prepisuje“, s generacije na generaciju. Ovisno o tome kakvim će utjecajima biti izložena, takva će obitelj i biti.  

Ironično, tragično...

Ironično je da je došlo vrijeme da zakon propisuje obitelji ono što je u njezinoj naravi. A pomalo je i neozbiljno donositi zakon koji nema predviđene posljedice kršenja. Tragično je, pak, kad cijelu tu priču vode zakonoznanci koji zanemaruju početak obiteljske zajednice i koketiraju s njezinim spolnim kombinacijama. Gledajući malo pozitivnije, ova odredba o odnosu djece prema roditeljima u Obiteljskom zakonu povratak je u Mojsijevo vrijeme. Možda, jednoga dana, dođemo i do prvih redaka Knjige Postanka, kad će muško birati žensko, jer je to u naravi ljudskoj. I s tim nema niti političke niti ikakve druge kalkulacije.

A sve je tako jednostavno...

Osnovno pravilo života je (opet biblijski nadahnuto): „Čini tako da nikada ne zaboraviš da ćeš i ti jednog dana biti star, pa kako želiš da se u starosti odnose prema tebi, tako čini i ti sada.“ Bog je ljudima dao zapovijedi, jer im je želio samo dobro: „...da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.“ Niti jedna od Deset zapovijedi nikome ne nanosi zlo, ne dovodi do nesreće i ne ide protiv ljudske naravi.  Katekizam Katoličke Crkve vrlo jednostavno pojašnjava tu vezu: „Deset zapovijedi pripadaju Božjoj Objavi. U isto nas vrijeme uče pravoj ljudskoj čovječnosti. Ističu bitne dužnosti, pa stoga neizravno, i osnovna prava povezana s naravi ljudske osobe. Dekalog je povlašteni izričaj 'naravnog zakona'“ (KKC, br. 2070). Ili, kako bi to sv. Bonaventura rekao: „Od početka je Bog u srce ljudi usadio naredbe naravnog zakona. Onda se zadovoljio time da im ih opet pozove u pamet. To je Deset zapovijedi Božjih.“ A kad bi se samo tih Deset Božjih zapovijedi poštivalo, živjeli bismo u pravom blagostanju. No, dug je put do spoznaje kako se do blagostanja dolazi. Moglo bi biti tako jednostavno kad bi krenuli od početka: „Ja sam Gospodin Bog tvoj...“
 

Da biste komentirali, prijavite se.
Marko Petričević - 4.8.2014. 1:47:04 Prijavi abuse
Jürgen Liminski, njemački novinar, piše o ljubavi u obitelji: "To je prvo iskustvo Boga, prvi doticaj s nesebičnom i fundamentalnom Božjom ljubavi, koja nosi čovjeka cijeli život .... njemački rani romantičar Novalis to izražava riječima da su djeca 'ljubav koja postaje vidljiva'... Odgoj ne znači nekoga planirati kao neki projekt ili projicirati svoje planove u nekoga, već darovati mu svoju nesebičnu ljubav. U tom smislu bismo se ponekad trebali upitati: kakav je Božji plan s našom djecom? Poklapa li se on s našim planovima, s našom taštinom, našim željama? I to znači nesebično voljeti, ili izraženo riječima Dostojevskog: Voljeti čovjeka znači vidjeti ga Božjim očima. Dijete doživljava što je Božja ljubav kad vidi kako se oprašta i moli za oproštenje. Kada osjeća i zna da je slobodno i da uvijek ima šansu početi ispočetka. Kad insitnktivno zna da je voljeno, ne da su voljene njegove pogreške i mane, ali kad zna da je ono voljeno. Odgoj nije uzgoj. Odgoj je, izraženo riječima pape Ivana Pavla II 'darivanje ljudskosti'""