Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

ponedjeljak, 19. prosinca 2011. Arhiva kolumne

Projekt Ujedinjena Europa - još uvijek nepoznat?

A od Crkve u Hrvatskoj traže se argumenti zašto za Hrvatsku u Europskoj uniji? Nekoliko pisanih poruka HBK proteklih godina, kao i ova najnovija uoči izbora, čini se da nisu dovoljne. Kako ćemo učiti iz povijesti ako ne znamo pravu istinu? Nemojmo se umoriti na ovom trećem putu prema EU.

Dan 9. prosinca 2011. bio je poseban za Hrvatsku. Stvoren je osjećaj određene pobjede, gotovo je završen višegodišnji put Hrvatske prema EU koji će i pravno uslijediti 1. srpnja 2013. godine. No, želimo li iskreno pogledati u dubinu toga puta, čuti glas naroda, vidjet ćemo da ostaju brojne nepoznanice s kojima se ne možemo pomiriti. Koliko građana uistinu zna kako je stvorena Europska unija? Koji su njezini temelji? Katolička crkva jedina govori o kršćanskim korijenima EU, no dopire li ta poruka do građana i političara, pa čak i do samih vjernika? Opravdano postavljam to pitanje, jer na žalost, mnogi stvaraju mišljenje bez kritičkoga osvrta i argumenata, a samo rijetki traže temeljitija tumačenja. Svoj doprinost tome zasigurno daje i selektivan način informiranja građana. Primjerice, tekst najnovijeg, Pristupnog ugovora, objavljen je na hrvatskom i engleskom jeziku na internetskim stranicama Vlade RH, ali tko ga je od građana stvarno pročitao? I uoči referenduma o ulasku Hrvatske u EU možemo očekivati ponovno intenzivnu prisutnost ove teme u javnosti, no koliko će u tome biti temeljitosti? Ako želimo učiti iz povijesti, sada je vrijeme za djelovanje.

Kriza je prilika za djelovanje – učimo iz povijesti!

Ujedinjena Europa nastala je u krizi. Bilo je to vrijeme nakon dva svjetska rata u XX. stoljeću. Ekonomska, društvena i duhovna kriza prouzročena poratnim i ideološkim nasiljem ozračje je koje je probudilo vizionare jedinstva koji su imali snage i ideje izdignuti se iznad tereta ratnih posljedica. Još je Viktor Hugo 1849. rekao proročanske riječi: "Doći će dan  kada će se svi narodi ovog kontinenta, a da pritom ne izgube svoja razlikovna obilježja ni slavnu osobnost, ujediniti u viši oblik zajedništva i stvoriti europsko bratstvo. Doći će dan kada će tržišta otvorena za ideje predstavljati jedinu bojišnicu. Doći će dan kada će glasovi s biračkih mjesta zamijeniti metke i bombe." I to se dogodilo. Od 1945. do 1950. godine nekoliko hrabrih političara (Adenauer, Churchill, De Gaspari i Schuman) svoje je narode poticalo na početak novoga razdoblja, novoga poretka utemeljenoga na zajedničkim interesima europskih naroda. Schuman je preuzeo ideju koju je izvorno začeo Jean Monnet, pa je 9. svibnja 1950. godine predložio uspostavu Europske zajednice za ugljen i čelik. Prema toj ideji Francuska i Njemačka trebale bi ujediniti proizvodnju ugljena i čelika u organizaciju kojoj bi se mogle pridružiti i druge europske države. Taj se datum smatra rođendanom Europske unije i od tada se 9. svibnja svake godine obilježava kao Dan Europe. “Na praktičan, ali i duboko simboličan način ratne sirovine pretvorene su u instrumente pomirenja i mira.“

Zašto govorimo o kršćanskim korijenima Ujedinjene Europe?

Važno je naglasiti kako su Europsku uniju stvorili ljudi koji su svoje kršćansko opredjeljenje pokazali ne unatoč svojoj političkoj moći, već upravo preko nje. Nova generacija političara nakon Drugoga svjetskog rata kao da se našla pred zadatkom: uspostaviti kršćansko bratstvo. Konrad Adenauer, Robert Schuman i Alcide De Gasperi vjerovali su da mogu stvoriti Europu po mjeri srednjovjekovnoga kršćanstva, onakvu kakva je bila prije protestantskog raskola ili nacionalizama. Osim zajedničkih vrednota i gospodarskoga interesa, iz svijesti pokretača novoga europskog ujedinjenja možemo vidjeti da jedan od motiva toga procesa dugoročno gleda na opće dobro ne samo zemalja iz kojih dolaze Schuman, De Gasperi i Adenauer, već uopće cijele Europe i svijeta, a to je mir. Osnovna načela Europske unije izrečena su u nizu ugovora kojima su stvorene pravne veze među članicama. No, ideali koji su vodili utemeljitelje Europske unije čini se da s vremenom gube svoj sjaj, jer se zaboravljaju kvalitativni temelji – kršćanski korijeni Europe i kršćansko opredjeljenje njezinih utemeljitelja.

Nije sve izgubljeno, ali ne smijemo biti ravnodušni!

Potrebni su nam uvjereni, vjerodostojni i aktivni kršćani kao lideri Europske unije! Da takvi postoje, možemo iščitati u, istina, tek rijetkim vijestima koje dopiru do nas. Najčešće se govori o dva puta: o krajnjem euroskepticizmu koji na svjetlo dana izvlači samo najgore primjere iz sadašnjih zemalja članica, te na drugoj strani o gotovo idealiziranom stanju koje nas čeka u europskoj budućnosti. Kako krajnosti nikada nisu mjerodavne, tako i ovdje treba mudro promišljati. A mudro promišljanje prodire puno dublje od naslovnica dnevnih novina ili senzacionalističkih televizijskih priloga. Zbrojimo glave i djelujmo zajedno! Kako? Moj je prijelog jedan treći put tihog sazrijevanja koji vodi kroz propitivanje, traženje, dijalog. Jedno je pravni proces, a drugo je stvarni život. Upravo u ovom drugom vidim puno posla za predstavnike Katoličke crkve. Kada kažemo da je Sveti Otac Benedikt XVI. za Europsku uniju i u njoj vidi mjesto Hrvatske, vrlo lako možemo iz njegovih djela iščitavati argumente za takav stav, a njegova knjiga „Europa. Njezini sadašnji i budući temelji“ dostupna je i na hrvatskom jeziku (Verbum, Split). No, gdje je sustavan razvoj teme o Hrvatskoj u EU? Tko će vjernicima dati odgovor i argumente iz naše perspektive? To može samo netko tko živi hrvatsku stvarnost, sluša hrvatske sumnje, dvojbe i strahove, i svjestan je velikoga neznanja koje vlada u odnosu prema povijesti i identitetu stvarne Ujedinjene Europe. Vidim tu posebnu misiju Biskupske komisije HBK za odnose s EU osnovane 2008. godine. Hrvatski se biskupi u svijetu susreću s iskustvima zemalja članica EU. One pak, pri crkvenim tijelima, imaju vjernike laike koji rade u institucijama EU i iz prve ruke mogu svjedočiti kako prolazi kršćanska ideja u europskoj javnosti. Bilo bi korisno kada bi nam ta iskustva prenosili i tako ponudili jedan treći put informiranja građana. Mogućnosti postoje, no jesu li dovoljno iskorištene? Koji su argumenti Crkve u Hrvatskoj za ulazak u EU? Kao znanstvenik i biskup ovom se temom već dugo godina bavi mons. Želimir Puljić, i vjerujem da bi imao što reći hrvatskoj javnosti, ne tek u manjim skupinama, već u jednom sustavnom radu i informiranju. Je li kasno za javne tribine i rasprave crkvenih predstavnika, mislim i na biskupe, svećenike i teologe laike s građanima Hrvatske o ovoj temi? Budući da je ideja Ujedinjene Europe nastala u kriznom razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata, a i sada smo svjedoci velike financijske krize, nije li i ovo današnje vrijeme prilika za djelovanje i aktiviranje vizionara kakvi su stajali na početku europskoga jedinstva pedesetih godina XX. stoljeća? U kriznim smo situacijama produktivniji, jedinstveniji. Želim vjerovati da će kriza iznjedriti proroke novoga vremena i duha, ideje koje će nam donijeti bolje sutra.

Svijeća za Europu

Otkako sam posjetila Subiaco u Italiji, ne mogu zaboraviti jedan, za mene, vrlo rječit prizor. Ovo mjesto kolijevka je djelovanja sv. Benedikta, zaštinika Europe. Ondje, u špilji gdje je ovaj svetac bio u samoći i molitvi, danas stoji samo križ i upaljena svijeća na kojoj piše: „Pro Europa – za Europu.“ Pius Parsch vrlo lijepo sažima što je na ovome mjestu važno: "Sveti Benedikt je stvorio idealne liturgijske obitelji koje su liturgijsku hvalu Bogu stvarno pjevale, a s njome povezivale i najozbiljniji rad na svim područjima." Za Katoličku crkvu danas to znači stvarnu vjernost Bogu i čovjeku i najozbiljniji rad, u ovom slučaju, i na promicanju stvarne istine o Ujedinjenoj Europi. Ne možemo svoje korijene prepustiti drugima da ih „cijepe“ kako i čime žele. I sveti Pavao nas potiče na djelovanje: „Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju“ (1 Pt 3,15). A od Crkve u Hrvatskoj traže se argumenti zašto za Hrvatsku u Europskoj uniji? Nekoliko pisanih poruka HBK proteklih godina, kao i ova najnovija uoči izbora, čini se da nisu dovoljne. Kako ćemo učiti iz povijesti ako ne znamo pravu istinu? Nemojmo se umoriti na ovom trećem putu prema EU.
 

Da biste komentirali, prijavite se.