Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

srijeda, 14. svibnja 2014. Arhiva kolumne

Tajanstvena europska Conchita

Poznato je ime pobjedničke pjesme „Rise like a Phoenix“. Međutim, na što ukazuje identitet pobjednika? Privatno nas se njegov izbor ne tiče. Međutim, javni nastup s izrazito vrijednosnim usmjerenjem podliježe i javnoj (pr)ocjeni.
Foto: eurosong.hr

Natjecanje za najbolju pjesmu Eurovizije – Eurosong - iz godine u godinu potvrđuje da nije samo izbor pjesme. Dok se najčešće gledalo tko po kojem ključu dodjeljuje bodove, iz čega nisu isključeni susjedski ili politički odnosi (bilo je toga i ove godine – slučaj Rusija), mogli bismo se složiti da smo svjedoci i jednoga vrijednosnog pomaka, tj. odmaka od Europe. Kontinent utemeljen na kršćanskim vrijednostima nalazi se u debeloj zoni sumraka u kojoj se, unatoč veličanstvenoj svjetlosnoj raskoši scenografije u Kopenhagenu prošle nedjelje, dogodilo pomračenje razuma, ukusa i načela. Poznato je ime pobjedničke pjesme „Rise like a Phoenix“. Međutim, na što ukazuje identitet pobjednika? Privatno nas se njegov izbor ne tiče. Međutim, javni nastup s izrazito vrijednosnim usmjerenjem podliježe i javnoj (pr)ocjeni.

Više od pjesme

Zašto se uopće bavimo vrijednosnim pitanjima kad se radi samo o izboru pjesme na jednom natjecanju? Ako imalo poznajemo povijest, shvatit ćemo da ovo nije samo pjesma. Da Eurosong nije izoliran od vrijednosti, pokazuje njegova osnovna misao. Europska radiodifuzna unija (EBU) osmislila je ovo natjecanje, i to u vremenu kada je osnovana i Europska zajednica za ugljen i čelik. Podsjetimo da je to bilo vrijeme dizanja Europe iz pepela, nakon Drugoga svjetskog rata, a spomenuta zajednica za ugljen i čelik bila je ideja tadašnjeg francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana objavljena 9. svibnja 1950., što se uzima kao rođendan Europske unije. Nakon godinu dana, potpisan je Pariški ugovor kojim je spomenuta zajednica i osnovana. Schuman se, zajedno s Adenauerom i De Gasperijem, ubraja u začetnike ideje o EU, „očeve – osnivače Europe“. No, ne zaboravimo da ih je povezivao kršćanski temelj iz kojega izrastaju temeljne slobode, ljudska prava i dostojanstvo. (Za Schumana je 1991. godine pokrenut i proces za beatifikaciju.) Kršćanska misao o čovjekovu dostojanstvu bitno uključuje čovjeka kao muškarca i ženu koje je Bog stvorio kao svoju sliku (Post 1,26). Na takvoj antropologiji građena je Europa. Iz te matrice nastajale su i druge europske inicijative, pa tako i Eurosong. Prvo natjecanje održano je u Luganu 1956. godine, a želja je bila i u glazbenom smislu Europu usmjeriti suradnji, razumijevanju, stvaranju, zajedništvu.

Nije sve tako bezazleno?

Nisam pozvana pisati o glazbenim dometima izvođača. Uostalom, to je stvar izbora publike. Međutim, vrijednosna poruka Eurosonga razlog je za zabrinutost. Koketiranje s dostojanstvom čovjeka kao muškarca i žene već je zabilježeno 1998. godine kada je s pjesmom „Viva la Diva“ pobijedila/pobijedio Dana International. Iz izraelskog muškarca s imenom Sharon Cohen „nastala“ je „žena“, Dana International. Prije sedam godina takvu spolnu „zamjenu“ učinio je i Andrij Mikajlovič Danilko kao Verka Serdočka. U oba slučaja radi se o „promjeni“ muško u žensko. Ali ovogodišnji pobjednik nadmašio je prethodnike, jer mu nije bio cilj promjena, već miks – dva u jedan, muško i žensko istodobno, što je nazvao spolnom neutralnošću. Pobjednik natjecanja u Kopenhagenu je Conchita Wurth, zapravo Tom Neuwirth iz Austrije. U haljini estradne dive s pažljivo uređenom muškom bradom – to je njegov image. (Namjerno stavljam navodnike i Conchitu držim u muškom rodu jer, budimo realni, kad muškarac odjene žensku haljinu, i dalje je muškarac, zar ne? Isto vrijedi i za žene u hlačama. I dalje ostaju žene.) Dakle, mediji su nakon Conchitove pobjede najviše pozornosti posvetili njegovom izgledu, a on je to jedva dočekao držeći Eurosong kao priliku za promociju spolne neutralnosti. Conchita je za njega jedan namjenski osmišljeni lik preko kojega želi pokazati „kako je sve moguće kada u nešto vjerujete.“

Sramota ili čast?

Za Conchita je nastup na Eurosongu i predstavljanje Austrije bila čast, jer njegova zemlja je tako pokazala „toleranciju i prihvaćanje različitosti“ čega je on živi dokaz. Njegova namjera jasna je iz rečenice: „Ovim nastupom mi je dopušteno da pronosim njihova uvjerenja i radim to s ponosom. Moramo se zalagati za društvo bez mržnje i diskriminacije i nadam se da ću promijeniti mišljenja makar nekoliko ljudi u Europi.“ Dobro uvježbana matrica o društvu bez mržnje i diskriminacije, što se najbolje utvrđuje u odnosu prema spolnoj izopačenosti najnovijeg oblika – spolnoj neutralnosti. Ako ne odobravate javnu spolnu neutralnost, istospolnost ili neku treću opciju poigravanja spolnošću koja se uvlači u odgoj, obrazovanje, kulturu i društvo, tada se ubrajate u mrzitelje manjina, diskriminatore, itd. Poznat scenarij, zar ne? Biti muško ili žensko, živjeti u braku muškarca i žene i graditi obitelj na takvom braku danas je postalo ugrožavanje manjina drugačije orijentacije. Zar je zdrav razum zaista „otišao na kvasinu“?!

Lajk za Ruse

Procjenjuje se da je Eurosong pratilo oko 200 milijuna gledatelja, a zasigurno je s obzirom na prime-time termin prikazivanja među njima bilo i obitelji s djecom. U njih se ubrajamo i mi u Hrvatskoj. Ali malo je onih koji su reagirali na dublju poruku Eurosonga vezanu uz pojavu spolno neutralnog „lika iz spolno neutralne priče“. Ruska roditeljska organizacija peticijom je prosvjedovala protiv izravnoga prijenosa Eurosonga zbog Conchitovog nastupa. 15 tisuća potpisa u kratkom vremenu nije zanemarivo. U njihovoj peticiji piše: „Životni stil austrijskog predstavnika neprikladan je za Ruse. Popularno međunarodno natjecanje koje će gledati naša djeca pretvorilo se u leglo sodomije na inicijativu europskih liberala.“ Potpisnici su ponosni na svoju zemlju koja je sačuvala obiteljske vrijednosti utemeljene na ljubavi muškarca i žene. Podsjetimo da je Rusija prije gotovo godinu dana donijela dva zakona kojima se kažnjava širenje homoseksualne propagande pred maloljetnicima i vrijeđanje vjerskih osjećaja. I to je velika većina Rusa (88%) za zabranu širenja homoseksualnosti. Za političara Vitalija Milonova Conchitov nastup na Eurosongu „promoviranje je homoseksualizma i pokazatelj duhovnog propadanja.“ I Bjelorusija je tražila prekid prijenosa za vrijeme Conchitovog nastupa. A kakva je bila reakcija roditelja u Hrvatskoj koji plaćaju državnu televiziju da Conchitu dovede u naše domove u nedjelju navečer?! Kako objasniti djetetu tko je Conchita Wurt – pjevač(ica) s bradom? Za većinu medija on je samo jedan „besprijekorno našminkani muškarac u dugoj haljini.“ (Sinonimi za prijevod španjolske riječi conchita mogao bi vas iznenaditi.)

Palac dolje za katoličke zemlje?

Austrija je po tradiciji katolička zemlja. Jedini problem je što tamošnji vjernici, kao uostalom i u drugim starim kršćanskim društvima, ne osjećaju više život iz svojih korijena. Režu vlastite grane i ucjepljuju se na neka „GMO instant stabla“ kojima ne kola Život, već zabluda. Ne tako davno, prije 11 godina, Austrija je bila domaćin Srednjoeuropskog katoličkog dana, projekta osam europskih zemalja (Austrije, Bosne i Hercegovine, Češke, Hrvatske, Mađarske, Poljske, Slovačke i Slovenije) koji je želio pokazati da Europa nije samo gospodarski projekt, već da počiva i na zajedničkim kršćanskim vrijednostima. Austrija danas svijetu šalje sliku spolne neutralnosti, dok također katolička Poljska sa svojim predstavnicama Donatan & Cleo na Eurosongu pokazuje manje pjesmu, a više dekolte. I katolička Hrvatska je prije pet godina u Moskvi učinila jedan gaf sa svojom predstavničkom pjesmom „Lijepa Tena“ Igora Cukrova. Pjesma, naime, u jednom stihu određenoj Teni pripisuje osobinu koja je vezana jedino za Isusa Krista. Stih o Teni kaže: „Vodu u vino pretvaraš.“ Možemo dopustiti umjetničku slobodu, ali je li sloboda zaista slobodna da se poigrava asocijacijom na sveti čin Isusova čuda u Kani Galilejskoj?! Kod nas je ovaj stih ostao neprimjećen. Dr. Andreas Unterberger komentira da „kršćanske Crkve imaju dobru budućnost, i ako je žele imati, onda moraju razmišljati o svojim korijenima i o svom osnivaču.“ Europa ima kršćanske korijene. Ali nema sumnje, sve je dalje od razmišljanja o njima.

Otmica Božje slike?

Isus je svojim učenicima govorio kako „dobro sjeme Božje riječi često otme Zli, zapriječe nevolje, uguše brige i zavodljivosti svijeta (usp. Mt 13, 19-22).“ Je li se otmica sjemena Božje riječi dogodila i u Europi? Papa Franjo komentira: „Gospodin nije izabrao nas kršćane za male stvari; uvijek težite naprijed, stremite velikim stvarima. Utrošite svoj život za velike ideale!" Iako nevjerojatno zvuči, ali sve veći ideal za nas kršćane postaje sačuvati dostojanstvo i ljepotu čovjeka kao muškarca i žene. To je abeceda antropologije našega kontinenta, na njoj je sagrađen. Kršćanska vizija čovjeka vezivno je tkivo Europe. Moderna nadogradnja nakaradnim prilijepcima od otmjene i ponosne dame čini ruglo na vrijednosnoj karti svijeta, a njezine stanovnike pretvara u „GMO izobličene figure“ iščupane iz zemlje od koje su oblikovani i na kojoj su rođeni. Biljka bez korijena umire. A čovjek?!

P.S. Ako ne možete odoljeti znatiželji traženja prijevoda imena conchita, onda će vam biti jasno što nam je servirano u nedjelju kao pobjeda Eurosonga 2014. I kako na kraju ne pitati: Quo vadis, Europo?!
 

Da biste komentirali, prijavite se.
Marko Petričević - 18.5.2014. 9:11:06 Prijavi abuse
Ispravak: Biblijski citat koji se odnosi na mjesto gdje Abraham posreduje za Sodomu nije Izl 18,16-33, već Post 18,16-33.

Marko Petričević - 18.5.2014. 2:16:53 Prijavi abuse
Toma Akvinski je tvrdio: „Pravednost je ugrožena na dva načina: lažnom mudrošću mudraca i nasiljem onih koji imaju vlast“. Istinski mudrac dakle bitno doprinosi ostvarenju pravednosti u društvu, ne ovisi sve samo o moćnicima ovoga svijeta. To sve mi je palo na pamet čitajući redovito kolumne Tanje Popec i mudre riječi, koje hvala Bogu, tu nalaze svjetlo dana. Ovaj put bih istaknuo misao od nevjerojatne konceptualne važnosti: “Kršćanska vizija čovjeka vezivno je tkivo Europe.” ===== A koliko je to vezivno tkivo Europe, ta kršćanska slika čovjeka ugrožena, da, kako Tanja veli „nije sve tako bezazleno“, pokazuje i skandalozni perfomans ovogodišnjeg pobjednika Eurosonga. Ostavimo međutim nakratko po strani odgovornost agresivnih liberalnih lobija i ispitajmo vlastitu savjest, pogledajmo ima li u svemu tome možda i odgovornosti nas katolika. ===== Prelijepa Austrija je doista po tradiciji katolička zemlja. Kao danas Hrvatska, odavno je već izložena medijskom i lobističkom, da se tako izrazim, „liberalističkom sekularističkom granatiranju“. Međutim, to ne umanjuje odgovornost katolika za sadašnje katastrofalno stanje, gdje se ponekad doita čini da je to „duhovno spržena zemlja“. Evo upravo danas kardinal Schönborn u svojoj kolumni u jednim od najčitanijih austrijskih listova piše, za vjerničke uši nevjerojatni riječi, komentirajući eurovizijski „uspjeh“ Conchite Wurst: „Kao što svi znamo, u Božijoj bašti vlada šarolika raznolikost. Ne osjećaju se svi koji su rođeni kao muško baš kao muškarci, a to isto vrijedi i za žene... Radujem se za Thomasa Neuwirtha, koji je svojim nastupom kao Conchita Wurst postigao tako veliki uspjeh.“ Poznat je i slučaj iz 2012. kad je protiv volje župnika koji je htio opozvati jednog člana župnog pastoralnog vijeća u svojoj župi zbog njegovog života u homoseksualnom „upisanom partnerstvu“, kardinal Schönborn poništio župnikovu odluku, obrazloživši vlastitu odluku riječima: „Raznolikost župnih vijećnika odražava današnju raznolikost načina života i raznolikost življenja vjere“. Može se navesti i skandaloznu objavu „Poziva na neposlušnost“ prema „Rimu“ koju su 2011. potpisali više od 300 austijskih svećenika, predvođeni svećenikom Helmutom Schüllerom, koji je u nadbiskupiji kardinala Schönborna zadužen ni manje ni više već za – pastoral studenata. Ovih dana vozila svih bečki tramvaja su „okićena“ zastavom duginih boja jer – dolazi tzv. „Life ball“, jedna od vjerojatno najperverznijih manifestacija na cijelom svijetu, prenošena preko nacionalne televizije ORF, financirana s oko milijun eura od strane bečke gradske skupštine, te posjećena redovito od strane „najprominentnijih“ osoba, poput npr. Billa Clintona. ===== I pored svega toga, treba naravno spomenuti i da u Austriji postoji puno dobra i kršćanske požrtvovnosti, treba npr. spomenuti pomoćnog salzburškog biskupa Cristopha Launa koji se kao lav bori za prave kršćanske vrijednosti, cvjetanje istinskog redovničkog života u nekim zajednicama (nadaleko je poznat divan samostan Heiligenkreuz u Bečkoj šumi s nevjerojatnim brojem novih zvanja). Također, može se spomenuti ovih dana aktualna vijest da su skandalozni plakati koji su reklamirali tzv. „Life ball“ od strane osupnutih građana svi prebojeni. I, da ne nabrajam, sve u svemu, „tiha“, a u stvari bjelodana borba dobra i zla u svoj svojoj žestini. Ni Hrvati u Beču nisu ostali pošteđeni od svega, njihova crkva je bila prošle godine napadnuta od demostranata i išarana blasfemičnim parolama kad se u njoj održavalo okupljanje udruga za zaštitu nerođenog života. ===== Kolika je, dakle, odgovornost nas kršćana, katolika, za sve ovo? Koliko smo mi sami krivi da je u svijetu toliko malo prisutna kršćanska antropologija, da je izblijedio pojam dobrog, pravednog čovjeka, da je izblijedjela slika koju bi kršćani trebali odražavati, slika Krista pravednika? I koliko još uopće imamo pojma o konkretnoj slici pravednika koju nam univeralni naučitelj Crkve sv. Toma Akvinski konkretizira, govoreći što krasi kršćanina, da su to tri bogoslovne kreposti: vjera, ufanje i ljubav, i četiri ćudoredne kreposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost? I sama riječ „krepost“ je skoro nestala iz upotrebe, što dovoljno govori koliko nam je stalo do onoga što ona predstavlja; Paul Valery žali da se riječ krepost može sresti „još samo u katekizmu, kazalištu, na sveučilištu i u opereti“. Razboritost, tj. mudrost, izgubila je također skoro potpuno svoje pravo značenje - mudrošću, razboritošću smatra se više sposobnost snalaženja, egoizmom vođeno taktiziranje, nego ono što ona stvarno jeste – otvorenost na jednoj strani istini, a na drugoj pravednosti (sjetimo se svih brojnih korupcijskih afera naših „dobrih katolika“, onih velikih, ali i onih malih). Takožer kršćanska kerpost nazvana jakost, u stvari kršćanska spremnost na žrtvu, i kod kršćana pati od liberalne zablude da se može biti dobar čovjek bez spremnosti na žrtvu, bez svijesti o tome da je ovaj svijet tako sagrađen da dobro i pravednost ne dolaze sami od sebe, bez spremnosti na žrtvu, na žrtvu do kraja, da zlo posjeduje vlast u „ovom“ svijetu – sv. Augustin kaže da je krepost spremnosti na žrtvu nepobitan dokaz postajanja zla u svijetu (sjetimo se toliko spominjane pasivnosti katolika da se npr. angažiraju oko borbe za zaštitu života nerođenih – srećom to se kod nas u zadnje vrijeme mijenja nabolje; radujemo se također uspjehu inicijative U ime obitelji).Da se vratim na famoznog Conchitu, krepost umjerenosti kršćaninu pomaže da želje za posjedovanjem i uživanjem ne postanu destruktivne i protunaravne. ===== Budimo takvi kršćani, tako kreposni i pravedni, pa bilo nas samo i deset takvih pravednih u gradu, kao što nam je Abraham pokazao svojom molitvom, a na što nas podsjeća papa emeritus Benedikt XVI, da Bog zbog nas ne uništi našeg grada, pa ni Hrvatsku, ni Austriju, ni „eurovizijsku“ Europu. Budimo takvi da se ne desi da Gospodin bude spreman oprostiti, ali da se na nađe ni tako malo pravednika, od kojih bi mogla krenuti preobrazba zla u dobro. Grad bez Boga nema šanse. “Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi.“ Ne dopustimo da Europa postane poput vizije Helmutha Jamesa von Moltke u logoru Ravensbrück: „Već sam četvrti tjedna ovdje i još nisam čuo crkvena zvona. Zvukovi nedjeljom razlikuju se od zvukova ostalih dana po tome što je lavež pasa još jači i što zvuci marševa pune cijelo popodne ... Čovjek osjeća posve da je u zemlji bez Boga. Nikad ne bih vjerovao da se to tako snažno može osjetiti“. ===== I opet papa emeritus Benedikt: „Usred bolesne stvarnosti mora postojati klica dobra koja može darovati spasenje i život. Ova riječ (misli se Izl 18,16-33) je upravljena nama: da se u našim gradovima nađe klica dobra; da sve poduzmemo da ne bude samo deset pravednika, da bi naši gradovi doista živjeli i preživjeli i da bi smo se spasili iz gorčine koja dolazi od odsustva Boga“. ===== Budimo pravi kršćani, doista ljudi pravedni, svjedoci da istinske kreposti razboritost, pravednost, jakost i umjerenost jedino mogu proizaći iz vjere, ufanja i ljubavi.